Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Autorica: Minda Smiley, Adweek
Iako od svojih agencijskih partnera očekuju više za manje, oglašivači sebi uzimaju sve više vremena za plaćanje njihovih usluga. Praksa je ovo koja nesrazmjerno utiče na manje agencije sa manjim resursima.
Uslovi plaćanja, već dugo sporni između brendova i agencija, pogoršani su u toku protekle godine, pokazao je nedavni izvještaj američkog udruženja oglašivača.
Istraživanje provedeno na više od 100 oglašivača pokazalo je da je 37% njih u toku protekle godine produžilo rokove plaćanja, dok ih je 18% skratilo. U 2013. godini agencije su na plaćanje u prosjeku čekale 46 dana. Sada čekaju 58. U izvještaju, udruženje ANA ističe da „poslovni modeli i život manjih igrača u marketinškom lancu snabdijevanja“ mogu biti ugroženi produženim rokovima plaćanja.
„I oglašivači i manji dobavljači, posebno trebaju postupati oprezno kako bi osigurali da uslovi njihovog odnosa sa agencijom – uključujući i uslove plaćanja – budu održivi“, navodi se u izvještaju.
Manje agencije, koje se često suočavaju sa nepredvidivošću rada na projektima i oslanjanjem na freelancere, naročito mogu osjetiti uticaj produženih rokova plaćanja.
“Mislim da sve agencije prolaze kroz isto, samo one manje boli mnogo više od većih”, rekao je Paul Crawford, vlasnik agencije Birmingham, napominjući da je krajnje nezgodno morati zvati klijente i podsjećati ih da plate.
Dok tvrdi da to nije veliki problem za njegovu agenciju, Crawford izjavljuje i da “ne bi dugo trebalo da stvari izmaknu kontroli” ako klijenti ne bi plaćali na vrijeme ili bi im za to trebalo duže nego inače. Dešavalo se da uzme kredit da bi pokrio jaz nastao kada je novac trebao uletiti, a nije.
“Kada imate nekoliko klijenata koji vam to rade, zaista se može desiti da vam se pomrse planovi u pogledu prihoda za taj mjesec”, objasnio je. “To boli.”
“Nisam siguran u to da li dobijamo novac sve dok ne legne na bankovni račun. Zato ponekad moramo odlagati odluke o zapošljavanju. Ne radi se o tome jesu li klijenti rekli da će platiti – već jesmo li mi dobili taj novac. “
—Anonimni direktor finansija jedne nezavisne agencije
Glavni operativni direktor nezavisne agencije iz Njujorka, koji je tražio da postane anoniman, izjavljuje da se rokovi plaćanja posljednjih godina produžavaju, posebno kada ugovore treba obnavljati pa klijenti iskoriste priliku da zatraže produženje. Kaže da je morao uzvratiti i objasniti da će se u tom slučaju povećati cijene agencijskog rada.
Neizvjesnost koja dolazi sa produženim i olako shvatanim rokovima plaćanja otežava mu da razmišlja unaprijed.
“S finansijske strane, planiranje zaista postaje teško”, rekao je. „S druge strane, otežava nam zapošljavanje. Nisam nepoverljiv prema partnerima, ali istovremeno moram biti konzervativan u finansijskim odlukama. Nisam siguran u to da li dobijamo novac sve dok ne legne na bankovni račun. Zato ponekad moramo odlagati odluke o zapošljavanju. Ne radi se o tome jesu li klijenti rekli da će platiti – već jesmo li mi dobili taj novac. ”
Jedna direktorica nezavisne agencije koja je razgovarala pod uslovom anonimnosti, rekla je da je u proteklih šest mjeseci vidjela znatne oscilacije u prijedlozima rokova. Spominjalo se sve od 30 do 120 dana. Agencija navodno nije prihvatila rokove plaćanja od 90 ili 120 dana.
„Iako se čini neizbježnim da rok plaćanja od 30 dana u potpunosti izumre, to da agencije čekaju 45 ili 60 dana je nerazumno“, izjavila je ona. „Budući da nezavisni vlasnici nemaju finansijsku podršku holding kompanije, nisu u mogućnosti prihvatiti uslove plaćanja koje mogu izdržati velike agencije.“
U prošlosti su klijenti za njenu agenciju pravili iznimke u pogledu kraćih rokova plaćanja, kazala je, no to se ne dešava uvijek jer oglašivači često nemaju unutrašnju sposobnost da se tako nešto i desi.
„Videli smo da neki klijenti prave izuzetak za nas, ali ponekad kompanija nije u mogućnosti da plaća u skraćenom roku jer njeni interni timovi ne mogu tako brzo djelovati“, objasnila je. “Ako plaćaju na vrijeme, to zahtijeva veće egzibicije da bi se agencija isplatila prije ostalih dobavljača.”
Neke se agencije bore sa još većim problemom: sa klijentima koji uopšte ne plaćaju. Jedan izvršni direktor agencije, koji je tražio da ostane anoniman zbog neriješenog spora sa klijentom, rekao je da je najveći problem s kojim se trenutno suočavaju „to da neki klijenti uopšte ne plaćaju“. Ovo se, prije svega, odnosi na dva klijenta agencije, od kojih je jednog tužila.
“Nalazimo se u vrlo skupoj pravnoj situaciji, koja dodatno boli agenciju kada vam već nedostaju prihodi koje ste predvidjeli. Posebno je to teško u svijetu zasnovanom na projektima u kojem svakako djelujete na vrlo kratkom cjevovodu”, rekao je.
Iako su uspjeli zaštititi “većinu agencije da ne osjeti ništa od ovoga”, to ne znači da zaposleni nisu primijetili.
„Vodimo prilično stabilan biznis ali kada ljudi primjete ovaj vid tretmana, to utiče na njihov moral. Teško je okupiti ljude da dalje rade za takve klijente.“
Male agencije koje se susreću sa takvim problemima, često otkriju da nema mnogo toga što mogu učiniti jer klijent je ipak taj koji diktira. Izvještaj udruženja ANA, na primjer, kaže da postoji „perspektiva da oglašivači „snažnije“ počnu insistirati na produženim rokovima plaćanja za rad na projektima, posebno s pojavom novih agencija među kojima će mnoge prihvatiti bilo kakve uslove samo da uđu kod nekog klijenta.”
Jonathan Schoenberg, izvršni kreativni direktor i suvlasnik kompanije TDA Boulder, rekao je da bi klijenti koji se odluče za partnerstvo sa manjim agencijama zbog atributa poput „brzine, cijene i kreativnosti“ trebali prepoznati potrebu da učinkovitost koju zahtijevaju od agencije i sami uzvrate. “Takvi su licemjeri da bi se bukvalno okrenuli i rekli nešto tipa – Plaćat ćemo vas polako na način koji ne pokazuje nimalo obzira,“ ubijeđen je on.