Izvor: Jutarnji list
Autor: Gordana Grgas
Stečajni upravitelji dviju zombi tvrtki iz sustava – Digitel komunikacije i Digitel medijski servisi (DMS) – upravo ovih dana pokušavaju, uzdišući zbog paučine u kojoj su se tu našli, još nešto naplatiti i slučajeve napokon privesti kraju. Nisu sigurni koliko je poslovanje i prelijevanje novca iz jedne u drugu povezanu kompaniju (bilo ih je desetak), koje uočavaju kao modus operandi, bilo korektno, ali smatraju da su u detektiranju i poantiranju te drame oni nemoćni i debelo zakasnili. Jedva dolaze do relevantnih brojki i faktura, većina je dugova u zastari, to je kao kopanje po poharanom skladištu. Nakon jednoga stečajnog ročišta u Zagrebu je, onako usput, predstavnica Županijskoga državnog odvjetništva upitala stečajnog upravitelja DMS-a Antu Majića zašto nije bilo kaznenih prijava, a on joj je, kaže nam, odgovorio pitanjem: “A što ste vi radili?”. Dalje o tome nisu razgovarali. Inače, neposredno uoči otvaranja stečajnoga postupka, provedeno je čak 744 cesija, a neke od njih još se pobijaju na sudu.
Digitel i “digitelovci” prošli su jedan veliki krug: od imidža genijalaca i trendsetera s kojima su svi htjeli raditi, umreženih sa svima koji su nešto u Hrvatskoj značili – a to se posebno odnosilo na Vladimira Smoleca i Aljošu Roksandića – do onih koje se izbjegava spomenuti. Kraju je kumovalo, smatraju neki njihovi bivši suradnici, to što su se “zaigrali”, u svakom smislu pretjerivali, prezadužili se, a na sve je “legla” i recesija, smanjeni marketinški budžeti te stečajevi nekih važnih klijenata poput Fižulićeve Magme i drugih.
Na neki način, Digitel je bio verzija Agrokora, samo što nije bio izglasan poseban “lex”: sve se raspalo pod tržišnim silnicama. Zapravo, državna razvojna banka, HBOR, trebala je poslužiti kao ruka spasa, ali taj manevar nije uspio. Krovnoj tvrtki sustava, Digitel komunikacijama, u prosincu 2012. vodstvo HBOR-a odobrilo je kredit od 35 milijuna kuna – uz dodatni kredit u istom iznosu od najvećega Digitelova vjerovnika, RBA-a, i to prema programu dijeljenoga jamstva – ali je u veljači 2013. kredit stopiran.
Preispitivanje HBOR-ovih ugovora o kreditima pokrenuto je kad su mu u Nadzornom odboru bili SDP-ovi Slavko Linić i Gordan Maras, pa su kuloari brujali da je u pitanju bila politička presuda. Linić i Maras to, naravno, negiraju te obojica naglašavaju da je poslovanje Digitela bilo problematično, kao i osiguranje kredita. Pozivajući se pak na bankarsku tajnu, u RBA-u o tome, kao i drugim kreditima Digitelu, ne žele govoriti. Prema tražbinama iz travnja 2014. godine, banke i financijske institucije potraživale su od Digitel komunikacija 75,7 milijuna kuna, najviše RBA (46 milijuna kuna), a obveze po sudužništvima i jamstvima iznosile su 22 milijuna kuna (za RBA-ove kredite dane dvjema drugim Digitelovim tvrtkama).
Što je ostalo
Imperij se rastočio dramatično i kaotično, ali u priličnoj medijskoj tišini – iako je Digitelov biznis bio snažno vezan uz vodeće televizijske i novinske kuće, uključujući i bivšega izdavača Jutarnjeg lista, tvrtku EPH Ninoslava Pavića – dovevši dugogodišnje partnere u teškoće. Sugovornici nam kažu da je Roksandić neke od njih posebno razbjesnio jer rastrošnost nije mogao obuzdati ni dok je tražio otpise dugova, a menadžeri medijskih kompanija zbog Digitela su ostajali bez izdašnih bonusa.
Najsnalažljiviji Digitelovi menadžeri taj su brodolom preživjeli u sektoru: osnovali su biznise u odnosima s javnošću (Kristina Laco, Violeta Colić, Ozren Kanceljak), marketingu (Nikola Vrdoljak, Martina Pintarić), eventima (Tomo Ricov) ili TV produkciji (Dario Vince). Smolec se dobro naplatio i sada vodi konzultantsku tvrtku, a Roksandić je u vrućini 2014. godine ispario u Sjedinjene Države, gdje je navodno radio za odvjetničko-lobističku kuću Patton Boggs – tu je partner Luka Mišetić, a bivši HDZ-ov ministar vanjskih poslova i veleposlanik Miomir Žužul savjetnik – da bi se mic-po-mic lani počeo tiho vraćati u Hrvatsku s novim biznisima. Neki su njegov rukopis iščitali i u blogovskim istupima odbjegloga Ivice Todorića iz Londona te se prisjećaju njihove zajedničke fotografije iz 2011., kada su objavili da su sklopili strateško partnerstvo.
Pada nam na pamet kako ne bi bilo čudno da Digitel jednom završi kao podloga za knjigu ili TV seriju po uzoru na “Počivali u miru”, krimi-seriju čiju je treću sezonu upravo za HTV završila Ring produkcija u vlasništvu Darija Vincea, a kritičari opisali kao hrvatski noire. Uz pomalo gorak osmijeh, Vince nam kaže da je to moguće – svakako misli da ima potencijala za sočnu tranzicijsku dramu. U njegovu slučaju začinjenu i dugom jer mu Roksandić njegov vlasnički udjel nikad nije do kraja isplatio, a on je iz Digitela otišao 2013. godine otkupivši prava na “Počivali u miru”. Danas s Roksandićem nije u kontaktu, kaže da nema ni njegov broj telefona. Kad bi i imao, pitanje je koliko bi mu to pomoglo: bivši PR stručnjak na telefon se uglavnom ne javlja ili se javi samo jednom. Nama je tako ljubazno obećao odgovore na pitanja, ali nam ih na kraju nije poslao, niti se više javio. Vladimir Smolec je pak dugo vagao, ali je na kraju odlučio šutjeti, smatrajući vjerojatno da je Digitel još kontaminirano područje, za njega ili druge.
