Projekt je dio inicijative za očuvanje plutajućeg Doka 9 (originalno Doka F), jedinog preostalog objekta ove vrste iz Austro-Ugarskog vremena u svijetu, a trenutno lociranog u Cresu. Idejni projekt predlaže očuvanje objekta kao povijesnog industrijskog artefakta, integraciju objekta, putem niza aspekata, u kulturnu, društvenu i urbanu scenu te pretvaranje objekta u novu kulturnu platformu. Prilikom otvorenja održat će se kratak [d]razgovor s autoricom Bojanom Vuksanović.
Ovaj dok izgrađen je za potrebe Austro-Ugarske mornarice početkom prošlog stoljeća (1913.), a nakon 104 godine još uvijek je u funkciji. Kroz cijelo to dugo razdoblje bio je u upotrebi u vojskama Austro-Ugarske, Italije, Jugoslavije i Hrvatske od njene samostalnosti. Pritom je više puta mijenjao lokacije, od Pule gdje je izgrađen, preko Tivta, do Cresa gdje se nalazi od 1983. godine.
Cilj projekta je očuvati i reanimirati ovaj objekt kao predmet hrvatske industrijske i kulturne baštine te preduhitriti njegov odlazak u rezalište, u trenutku kad prestane biti u funkciji u okviru Brodogradilišta Cres. Projekt predviđa da bi u budućnosti mogao biti u upotrebi kao ljetna pozornica za multimedijske umjetničke intervencije, izložbeni prostor za makete brodova i fotografije iz pomorske povijesti, knjižnica i arhiv, prostor za umjetničke ateljee i rezidencije, predavanja, koncerte, kazališne predstave, kino, ali i kao vez za dvjestotinjak manjih brodica te bi na taj način generirao i nove umjetničke sadržaje.
Takav objekt, koji je i sam po sebi svojevrstan „muzej brodogradnje“, predstavljao bi novi sloj grada, artefakt koji govori autentičnu priču jedne kulturne povijesti i pritom stvara nove vrijednosti. Sve ove različite funkcije i sadržaji mogli bi u budućnosti koegzistirati uz „glavnu ulicu“ – palubu doka, do dolaska na krajnju točku, s koje se pruža pogled na more. Zidovi gornje palube doka dugački 100m s jedne i druge strane postali bi šetnice s pogledima u unutarnju “ulicu” doka i na cijeli grad.
