Stručni žiri za dodjelu godišnjih nagrada Hrvatske udruge za odnose s javnošću Grand PRix po prvi puta dodijelio je nagradu Šipak godine. Prva nagrada za antikomunikaciju jednoglasnom odlukom žirija pripala je Neimenovanom visokom izvoru. Nagrada Šipak godine dodjeljuje se lošim komunikacijskim praksama javnih osoba, koje su se svojim djelovanjem posebno istaknule u neprimjerenoj ili neprofesionalnoj komunikaciji koja šteti kvaliteti javnog dijaloga.
“Kad je Neimenovani visoki izvor jedna od najcitiranijih osoba godine radi se o iznimno lošoj praksi komuniciranja s javnošću. S komunikacijskog stajališta, nema ničeg dobrog u komunikaciji u kojoj nije poznat izvor informacije onima koji tu informaciju konzumiraju. Takav, prije svega netransparentan način komunikacije, često neprimjerenog izričaja, ni na koji način ne pridonosi unapređenju javnog dijaloga, iako je, bez dileme, obilježio javni komunikacijski prostor u 2013. godini,” – obrazložio je predsjednik žirija Mario Aunedi Medek.
Plasiranje informacija kojima izvor nije poznat inače je legitiman način komunikacije te jedan od alata odnosa s javnošću (poznatiji kao tzv. probni balon). Njime se testiraju reakcije javnosti na pojedine javne politike ili planirane poteze, vodeći pritom računa o javnom interesu. Međutim, kada takav način komunikacije postane dominantan u svakodnevnoj komunikaciji te sredstvo za različite komunikacijske ili političke obračune, uz izostanak javnog interesa, onda se radi o narušavanju temeljnog principa komunikacijskog procesa – poznatosti i pošiljatelja i primatelja poruka.
Učestalost ovakve prakse ukazuje i na potrebu da se u odnosima s javnošću više koriste afirmativni, proaktivni i transparentni načini komunikacije u kojima su poznati svi sudionici komunikacijskog procesa. HUOJ zagovara odgovornu i transparentnu komunikaciju javnih osoba koja kontinuirano doprinosi kvaliteti javnog dijaloga i njeguje iskrene odnose s javnošću.
HUOJ je kod dodjele prvog Šipka promašio svoj cilj. Ili nije imao hrabrosti suočiti se sa izazovom odluke o uvođenju antinagrade za komuniciranje i dobitnikom proglasiti osobu s imenom i prezimenom, ili je nagradu trebao dodijeliti hrvatskim medijima koji omogućavaju ‘neimenovanim osobama’ da osvajaju sve više medijskog prostora. Iskustvo i brojna istraživanja govore da se iza navođenja neimenovanog izvora često kriju neistine koje kreiraju sami novinari nastojeći da konzumentima svojih sadržaja ponude što atraktivnije štivo. Zakon je jasan, novinari mogu iszmisliti i napisati što god hoće i pokriti se argumentom: Saznao sam od izvora koji želi ostati anoniman.
Ili je ovo možda samo ‘probni balon’?
