Piše: Ekrem Dupanović
Negdje odmah nakon okonačnja rata u BiH, uspostavio sam saradnju sa Slovenskim institutom za mjeriteljstvo i standarde. Bio sam neka vrsta njihovog lobiste za uvođenje ISO standarda u Bosni i Hercegovini. Tad još uvijek u Bosni nismo imali svoju institut, ili je on tek bio na početku. Kako je u svakom kontaktu moj partner iz Slovenije insistirao na tome da je važno da imamo svoj instiut , jednom sam ga upitao zašto je to tako. „Izuzetno je značajno da imate relevantnu institucijuu koja će dokazati da je metar i kod vas metar, litar-litar itd.“ Nisam baš najbolje razumio, ali sam klimnuo glavom i učestvovao u tome da se stvari pomaknu s mrtve tačke. Kako sam tada uređivao i izdavao Business Magazine te organizovao različite seminare i konferencije, često sam u sve to gurao temu mjeriteljstva i standarda, posebno uvođenje ISO standarda. Sa aspekta struke kojom se bavim preko 40 godina, a to je komunikacija, danas bih volio da se u to nisam petljao.
Imamo Institut za mjeriteljstvo koji se, mimo svake logike, petlja i u stvari koje nisu njegove. Naš institut peoplemetre, uređaje kojima se mjeri gledanost TV programa, svodi pod svaki drugi mjerni instrument. Valjda zbog drugog dijela naziva – ‘metar’. I zahtjeva od bosanskohercegovačkih televizijskih stanica da ne koriste istraživanja gledanosti koje već godinama radi Mareco Index Bosnia jer peoplemetri nisu validni pošto nije izvršena laboratorijska provjera instrumenata. U jednom vrlo bahatom pismu (a kakvo će drugačije vlast kod nas napisati, već bahato), direktor Instituta, izvjesni Zijad Džemić, piše kako su upozoravali, zahtjevali i neznam sve šta još nisu od Federalne televizije da raskine ugovor s Marecom, ali ih FTV nije poslušala čime je prekršen zakon, a zna se, ko krši zakon taj plaća kaznu. Pošto je Džemić to upozorenje poslao samo Federalnoj televiziji, direktor ove kuće mu je otpisao s pitanjem zašto to isto ne traži i od komercijalnih televizija koje takođe koriste Marecove podatke. Direktoru Instituta ne bi mrsko pa napisa i svima ostalim uz napomenu, citiram: „Nama nije običaj da prepisku sa jednim pravnim licem dostavljamo drugom, ukoliko ga se to ne tiče, ali ovaj put to radimo jer je taj uslov ispunjen i zato što nas je RTFBiH to zamolila.“ Ma nije valjda? Ili je taj pritisak na TV kuće izvršen da bi se konačno uništio Mareco i to upravo u vrijeme kada treba da produži ugovore s televizijama za iduću godinu te da se taj posao, onako eleganto, na tacni, kao lijep božićni i novogodišnji poklon isporuči firmi Audience Measurement kao drugom mjeritelju gledanosti televizijskog programa u Bosni i Hercegovini.
Audience Measurement je kompanija čije je sjedište registrovano na Kipru. Još uvijek se ne zna ko je njen vlasnik, a pogotovu to kako se može desiti da neko iz inostranstva jednostavno bane na tržište, uđe u domaćinstva, instalira peoplemetre i krene s prodajom podataka o gledanosti. Dva mjeritelja ne mogu postojati. Koga treba ugastiti? Mareco, naravno. Šta ćemo se mi Bošnje petljati u mjerenja, ima neko ko će to bolje uraditi. Nama su stranci vazda bili pametniji od nas samih. Šta je prednost Audience Measurementa? Ima valstiti laboratorij u kojem provjerava vlastite uređaje i izdaje vlastiti certifikat kako su kvalitetni. Ponavljam, sami provjeravaju svoje uređaje i sami sebi potpisuju dokumente koje Institut za mjeriteljstvo priznaje kao validne papire.
Ni u jednom institutu za mjeriteljstvo u Evropi i svijetu uređaji, koji se koriste za elektronsko istraživanje gledanosti (peoplemetri), ne podliježu zakonskom mjeriteljstvu i obaveznoj mjeriteljskoj certifikaciji/verifikaciji. Obavezna certifikacija uređaja za elektronsko istraživanje gledanosti nije predviđena ni EURAMET-om niti WELMEC-om, krovnim evropskim i svjetskim mjeriteljskim institucijama čiji je član i Institut za mjeriteljstvo BiH.
Sve me ovo podsjeća i na nedvanu odluku Regulatorne agencije za komunikacije (RAK), koja je odlučila golim rukama zadaviti javne servise pa im je svojom odlukom smanjila broj komercijalnih minuta u jednom satu ne bi li spasila nezavisne televizije od nelojalne konkurencije javnih servisa.
I Mareco i Audience Measurement su u većinskom vlasništvu velikih globalnih igrača koji se bave mjerenjem gledanosti televizijskih programa diljem svijeta (za Audience Measurement je ovo samo pretpostavka jer vlasnik nije upisan u osnivačka dokumenta na Kipru). Oni se bore za posao u Bosni i to je normalno. Mjerenje gledanosti TV programa je dobar, odličan posao. Zamislite kada vam jedna kompletna industrija (u ovom slučaju medijska) da monopol na četiri godine. Ali, šta država ima s tim i zašto se državne institucije petljaju u to? U čijem interesu Institut za mjeriteljstvo naređuje televizijama da pod hitno raskinu ugovor s Marecom? Zašto ovdašnje institucije rade protiv društvenog interesa i sklanjaju sa scene javne servise kako bi TV kuće, čiji vlasnici stoluju izvan granica BiH, pravile dobar posao te zašto uništavaju Mareco, kao domaću kuću, da bi posao dobio neko za koga se zna samo odakle je, ali ne i ko je i čiji je?
Nije li, u slučaju Instituta za mjeriteljstvo Bosne i Hercegovine, država prešla granicu svojih ovlasti i dozvoljenog ponašanja i, ako jeste, u čijem je interesu to uradila? Ili mali diktatori zaista misle da im je sve dozvoljeno?
