Ove se sedmice bavimo mogućim posljedicama odluke hrvatskog premijera Zorana Milanovića da se ministarstvima, državnim organima i javnim poduzećima zabrani angažiranje profesionalnih agencija za odnose s javnostima. Umjesto njih morat će se oslanjati na vlastite kadrove.
Danas o ovoj nerazumnoj i za struku neprihvatljivoj odluci Hrvatske vlade govori prof. dr. Dejan Verčič, profesor na Fakultetu društvenik nauka u Ljubljani i partner u agenciji Pristop
Kakav je vaš stav oko odluke hrvatske Vlade da Vlada i javna poduzeća prekinu saradnju s PR agencijama?
Hrvatska vlada se očito pridružuje mađarskoj, rumunjskoj i slovenskoj vladi u napuštanju vladavine prava i vladanjem s revolucionarnim dekretima. U objavljenom dekretu hrvatske vlade je nekoliko zanimljivih elemenata:
1. Ne poziva se ni na kakav zakon, dakle ni na kakvu pravnu osnovu.
2. Ne poziva se ni na kakvu analizu, nego i ne krije da se radi o poptupno volutarističkom činu.
3. Dekret važi za sve potencijalno legalno i transparentno skopljene ugovore, a u drugoj točci govori da se to ne odnosi i na agenciju koja radi za predsjednika hrvatske vlade i za koju se zna da ne radi na osnovu javno potpisanog ugovora, nego je vjerojatno plaćena posredno preko drugih ugovora koji nisu pod javnom kontrolom.
4. Dekret govori da “nije dopušteno angažirati temeljem ugovora fizičke i pravne osobe za obavljanje poslova uspostavljanja i održavanja odnosa s javnošću i upravljanja komunikacijama prema definiranim ciljnim skupinama ili javnostima (u daljnjem tekstu: PR poslovi)”. Pošto u hrvatskoj ti poslovi i ta zanimanja nisu regulirana, nije jasno tko – osim predsjednika vlade RH Zorana Milanovića, ili njegovog prvog potpretsednika Radimira Čačića – definira koji su poslovi i koje fizičke i pravne osobe regulirane tim dekretom. Pri tome je zanimljivo da iz vlade stalno lansiraju u tom kontekstu ime Fima Medie, koja nije bila agencija za odnose s javnošću pa uopće nije jasno, da li je pisac vladinog dekreta razumio o čemu piše.
Smatrate li jednu takvu odluku legalnom, odnosno, nije li ona diskriminirajuća u odnosu na PR struku?
Pitanje legalnosti u Istočnoj Evropi postaje ozbiljno pitanje. Mađarska, Bugarska i Rumunjska već su pod lupom Komisije Evropske Unije, Slovenija je krenula u istom smjeru, a izgleda da i Hrvastka – iako još nije ni postala članica Evropske Unije i to bi moglo bi dosta neprijatno za nju. Zakoni više nemaju opće značenje nego ih svaka vlada interpretira po svojoj pameti i u svoju korist. Ovaj dekret ne može biti i sgurno nije ni legalan ni legitiman i uopće ne sumnjam da će ga vlada morati, prije ili kasnije, povući. To je sramota: Vlada je krenula i protiv slobode komuniciranja i protiv slobode poduzetničkog djelovanja. Pošto “PR poslovi” nije pravni termin, jasno je da se ne radi o regulaciji zanimanja nego o vendeti protiv ljudi u Hrvatskoj koje možemo prepoznati s imenima i prezimenima: Zoran Milanović se na taj način osobno obračunava s Aleksandrom Kolarić, članicom njegove vlastite stranke i bivšom glasogovornicom vlade prijašnjeg socijaldemokratskog predsjednika hrvatske vlade Ivice Račana, koja je sada predsjednica Hrvatske udruge za odnose s javnošću te sudom časti Hrvatske udruge za odnose s javnošću koji su se usudili kritizirati nedemokratsko i protupravno ponašanje njega osobno i njegove vlade.
Da li su, po Vašem mišljenju, Vlada i javna poduzeća, bez obzira na kadrovsku popunjenost odjela za odnose s javnostima, sposobni samostalno voditi poslove odnosa s javnostima? Nije li Vladinom odlukom struka potcijenjena?
Vladin dekret treba dobro pročitati i doslovce shvatiti: on ne kaže da se ne smije unajmljivati vanjske stručnjake: u dekretu piše da se ne smije unajmljivati vanjske stručnjake osim uz izričitu suglasnost Vlade Republike Hrvatske. Dakle: svatko tko hoće raditi nešto u vezi s komuniciranjem u hrvatskoj vladi, javnoj upravi ili javnom sektoru mora ili biti zaposlen kod mene ili mora od mene dobiti izričitu dozvolu. Dakle: osim mene, Zorana Milanovića, u Hrvatskoj nitko nema više pravo javne riječi u javnoj sferi. Svaka javna riječ u javnom sektoru je moguća samo u moje ime.
Kako bi trebala struka reagirati, prije svega HUOJ?
Ne samo struka i ne samo HUOJ: to je napad na slobodu izražavanja i udruživanja, na slobodu poduzetničkog djelovanja i natecanja. To je uvođenje revolucionarnog prava i Hrvatsku stvrstava među one istočnoevropske zemlje (Bugarska, Mađarska, Rumunjska, Slovenija) koje napuštaju pravno naslijeđe EU i vraćaju se u autoritarnu prošlost. Hrvatska struka i HUOJ moraju pozvati u pomoć slobodno civilno društvo, ono što je još ostalo od hrvatskog pravnog sustava i međunarodne faktore koji bi bili u mogućnosti zaustaviti ovaj napad na slobodu javne riječi i poduzetništva.