CEO Amazon-a, Jeff Bezos, efikasan je glasnogovornik svoje kompanije. Bez obzira šta ste možda čuli o Amazon-u, bilo je teško ne nasmijati se kada bi Bezos donio svoj zarazni smijeh na setove emisija poput The Tonight Show sa Jay Lenoom i The Daily Show sa Jonom Stewartom.
Nedavno su, međutim, potrošači mogli vidjeti i jedno drugo Bezosovo lice. U optužujućem tekstu na naslovnoj strani, The New York Times je prikazao jednu brutalnu radnu atmosferu u kojoj se zaposleni navodno kažnjavaju ukoliko su oboljeli od bolesti opasnih po život sa kojima se suočavaju oni ili njihova djeca. Bivši prodavač knjiga u Amazon-u, Bo Olson, izjavio je: „Gotovo svaku osobu sa kojom sam radio, vidio sam kako plače na radnom mjestu“.
Bezos je ubrzo demantovao priču u dopisu koji je poslao uposlenicima i u kojem je napisao: „Ja ne poznajem ovakav Amazon, i zaista se nadam da ga takvim ne poznajete ni vi“. Drugi uposlenik, Nick Ciubotariu, također je branio kompaniju na LinkedIn Pulse-u, tvrdeći da novinari ignorišu činjenice.
U svakom slučaju, Amazon pred sobom ima problem u odnosima s javnošću. Mnogi čitaoci, koji su komentarisali Times-ov članak, izjavili su da ne žele više da kupuju u Amazon-u. Lako je vidjeti zašto je to tako. Svako ko ima savjesti ne bi se osjećao ugodno da daje svoj novac firmi koja bi mogla biti toliko okrutna kao što to članak opisuje.
Zbog ovoga je kultura važna
Istina je da je nekim ljudima jako dobro u Amazon-u, ali drugi se godinama žale da je kompanija u osnovi high-tech izrabljivač radne snage. Takvi izvještaji nisu bili baš ugodni, ali pošto nisu imali iza sebe vjerodostojnost The New York Times-a, nisu imali odjeka.
Sada će slika Amazon-a, kao užasnog mjesta za rad, a Bezosa kao neosjetljivog poslodavca, biti teža za odagnati i vjerojatno će praviti probleme malo duže vrijeme. Dok u prošlosti takav izvještaj možda ne bi bio toliko štetan, današnji potrošači, sa milenijalcima na čelu, su drugačiji nego prije. Njima je više stalo do kulture iza brendova koje oni vole.
Nedavno istraživanje milenijalnih potrošača, koje je provela The Intelligence Group, na primjer, pokazalo je da 59% ispitanika tvrdi da su im etika i praksa kompanije važni faktori u odlučivanju koji brend će kupiti.
Drugo istraživanje iz Brookings-a pokazalo je da gotovo dvije trećine zaposlenih milenijalaca žele da njihovi poslodavci doprinose društvenim ili etičkim stvarima koje oni smatraju važnim. Tek polovina boomers generacije i generacije X se osjaćaju tako.
Javna komunikacija vaše radne kulture danas može biti jednako važna kao i vaši marketinški napori. Možda čak i važnija, jer vaša radna kultura može uticati na percepciju potrošača, prodaju i zapošljavanje. Dok slaba marketinška kampanja ili nagradna igra možda neće pomoći vašem poslovanju, one obično neće otuđiti potrošače do te mjere da će idući put dobro promisliti o kupovini vašeg brenda ili ga gledati u potpuno novom, negativnom svjetlu.
Oni koji to rade kako treba
Branitelji bi mogli reći da je Amazon izgradio darvinovsku kulturu jer mora tako raditi. Nećete, na primjer, pobijediti Wal-Mart osvajanjem nagrada za najugodnijeg poslodavca.
Ima istine u tome, naravno, ali ako tražite drugu top-tier tehnološku alternativu za Amazon ne trebate gledati dalje od Mountain Viewa u Kaliforniji. To je dom Googleplex-a, kampusa poznatog kako po svojim raskošnim povlasticama (kao što su besplatni obroci i maserke u samoj kompaniji) tako i po stvaranju kulture koja njeguje kreativnost i individualnost.
Nije to cijela slika. Iza vesele fasade i Google je također mjesto mukotrpnog rada, gdje se, prema tvrdnjama nekih, ohrabruje dijeljenje različitih mišljenja. Ipak, kompanija je shvatila PR vrijednost izgradnje brižne kulture zaposlenika.
I drugi to rade. Softverska kompanija SAS poznata je po poštovanju činjenice da njihovi uposlenici imaju život izvan ureda. Radna sedmica tamo traje 35 sati, što je jedan od razloga zašto je Fast Co. proglasio SAS „Najboljim mjestom za rad na svijetu“.
Tu je zatim i Ideo, koji je istakao svoje poštovanje kreativnosti i vrijednosti životnog iskustva kada je nedavno angažovao 91-godišnju ženu, Barbaru Beskind, kao tech dizajnera.
Takvi potezi pokazuju da, sve u svemu, ove kompanije vrednuju svoje uposlenike kao ljude i aktere kompanije, a ne samo kao pijune čije zdravlje i sreća se mogu odbaciti zarad ciljeva kompanije.
U korporativnim krugovima kliše je reći da snaga svake kompanije leži u njenim ljudima, ali u ovom slučaju kliše je istinit. Bitno je kako se odnosite prema tim ljudima.
