Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Razgovarala: Asja Dupanović
Kaja Bonča je inženjerka medijske produkcije koja u mariborskoj agenciji Rdeča oranža (Crvena narandža) uspješno radi kao web dizajnerka. Grafički dizajn je izabrala za kist, a web i print za svoje platno. U duši je umjetnica i pjesnikinja koja svoju kreativnost i talenat pokušava proživjeti i prodati preko savremenih medija. Vjeruje da baš svako od nas može promijeniti svijet. Samo mora početi tamo gdje ima najviše uticaja – od sebe.
MM: Šta te je privuklo da počneš raditi kao dizajnerka u oglašivačkoj agenciji? Istraživanja pokazuju da mladi danas izbjegavaju raditi u oglašavanju. Tvrde da je agresivno i neistinito.
Kaja Bonča: Komunikativna sam, kreativna i samoinicijativna dizajnerka sa smislom za trend, estetiku i minimalizam. Novi izazovi su za mene dobrodošla mogućnost za traženje rješenja izvan okvira. Mislim da je upravo ta moja orijentiranost ka uvijek novim izazovima dovela do želje da se sa svojom kreativom okušam i u oglašivačkim vodama. Određen dio agresije, koju u moju svakodnevnicu unosi rad u oglašivačkoj agenciji, čini mi se OK jer sam mišljenja da su marketing i prodaja, odnosno uvjerenje da u tom poslu svi prodajemo (u prvom redu sebe), stvar kojoj je potrebno dati lični pečat dok si još relativno mlad, ako zaista želiš biti uspješan. Jedna od mnogih pozitivnih posljedica koju mi je rad u oglašivačkoj agenciji donio jeste prije svega svijest o vlastitoj vrijednosti, vrijednosti svog znanja i rada kojeg uspješno obavljam evo već pet godina. Za takav karijerni put sam se odlučila prije svega u želji da, osim kreativnosti koja mi je data, osjetim još i taj dio zdrave agresije sa kojom ću kasnije moći dosegnuti svoje dugoročne ciljeve. Zato mislim da mladima ne predstavlja toliko problem sam rad u oglašivačkoj agenciji već proizvod kojeg su primorani oglašavati. Kad nađeš proizvod u kojeg stvarno vjeruješ i iza njega stojiš 100% te uigranu, povjerenja vrijednu ekipu koja te dopunjava, rad u oglašivačkoj agenciji pože postati posao snova.
MM: U koji vid dizajna se zaklinješ?
Kaja Bonča: Uglavnom se bavim dizajnom i produkcijom printanih materijala i web stranica. Ima jedna konstanta koju bih zbog prirode mog posla željela posebno istaći – da se zbog tehnologije koja se razvija dizajnerski trendovi stalno mijenjaju. Naravno da ih pokušavam slijediti na najbolji način iako ja ne bih bila ja kad ne bih svakog dana pokušavala u svoj dizajn, osim trendova utisnuti i dio sebe, svoj stil, neku vrstu svog dizajnerskog potpisa. Grafički dizajn sam izabrala za kist, internet i print za svoje platno. Tipujem na flat design, jednostavne i čiste grafike te prefinjenu jednostavnost. Less is more.
MM: Svoju kreativnost i talenat izražavaš putem savremenih medija. Uhvatiš li se ponekad kista, za svoju dušu?
Kaja Bonča: Naravno, ali ne baš kista, u slobodnom vremenu moj najbolji prijatelj je olovka. Poslije dana provedenog za računarom, nema stvari koja bi me bolje opustila od pisanja poezije, kratkih priča i crtanja. U duši sam umjetnica i pjesnikinja koja pokušava živjeti svoju kreativnost i talenat preko savremenih medija. Kreativnost je (pre)veliki dio mene da bih je u slobodnom vremenu jednostavno mogla odgurnuti na sporedni kolosjek i zato je postala crvena nit kako mog posla tako i većine mojih hobija.
MM: Ko ti je uzor među afirmiranim dizajnerima u Sloveniji, regiji ili svijetu i imaš li uopšte nekoga kome se posebno diviš, od koga si dosta naučila?
Kaja Bonča: Postoje ljudi koje oduvijek pratim i čudim se njihovom bezgraničnom talentu, smislu, znanju… i, prije svega, samouvjerenosti koju izražavaju jednostavno zato što su to što jesu pa su upravo zbog toga i uspješni. Jedan od njih je sigurno Michael Bierut, dobitnik više od sto dizajnerskih nagrada i svakako jedno od najblještavijih i najpoznatijih imena dizajnerske struke.
Mene lično je posebo dotakao svojom knjigom (monografijom) pod naslovom HOW TO u kojoj, s pravom mjerom humora i sarkazma (barem za moj ukus), ističe jednu od stvari u koju pokušavam vjerovati od kada se bavim ovom vrstom posla – dizajn(eri) mogu promijeniti (mijenjaju) svijet!
Više od onih koje obožavam na daljinu, na moj rad utiču ljudi koje susrećem svakodnevno. Michael Bierut je možda zaista moj idol, mada je čovjek kojem se imam zahvaliti za veći dio mog brzog napretka u zadnje dvije godine, svakako moj saradnik Črt Grahor. On je mentor koji ti vlastitim primjerom dokazuje da učimo cijeli život i čovjek koji ti daje volju i želju da svaki dan postaješ bolja, suverenija verzija sebe. Svojom je strpljivošću u meni probudio želju da se u ulozi mentorice iskušam i sama kada se bude za to ukazala prilika.
MM: Čitav svijet je danas u velikoj krizi. Kažu da kreativne ideje mogu pomoći u rješavanju mnogih problema. Šta ti misliš o tome?
Kaja Bonča: Kreativnost meni osobno predstavlja terapiju, opuštanje, način razmišljanja i, pošto sam ja dijete sreće, izvor zarade. Pa pošto kreativnost predstavlja tako veliki dio mog svijeta, posljedično, kako sam već ranije napomenula, pokušavam vjerovati u to da dizajn(eri) može promijeniti(mijenjaju) svijet! Može ga mijenjati i svako od nas; barem mali djelić, ako to zaista želi. Samo, moramo početi tamo gdje imamo najviše izgleda za uspjeh – od samih sebe.
MM: Šta mladi lideri trebaju naučiti i neizostavno usvojiti od svojih starijih kolega?
Kaja Bonča: Vještine koje nam još »nedostaju«. Prva stvar koja mi sada pada na pamet je svakako slijedeće – da se čak i životu učimo. To je činjenica koju često čujemo, ali je zapravo rijetki razumiju. Imam mogućnost da sarađujem sa ljudima kojima takav mentalitet predstavlja dnevnu vodilju. To su uspješni ljudi koji svakog dana postaju sve uspješniji. Ljudi koji su svjesni da baš od svakoga mogu nešto naučiti. Kažu da vremenom postajemo mješavina pet ljudi s kojima provodimo najviše vremena. Zato se volim okružiti ljudima koji me dopunjavaju; s ljudima koji su u određenim aspektima bolji od mene i ustrajno radim na tome da uz njihovu pomoć poboljšam sebe.
MM: A šta bi obavezno trebali odbaciti iz tog nasljeđa?
Kaja Bonča: Predrasude na osnovu starosnih razlika. Stvar koja me možda zbunjuje ili mi najviše od svega smeta jeste degradiranje i određena vrsta hostilnosti između mlađih i starijih saradnika koja proističe prije svega iz starosne razlike. Ona je po meni potpuno nepotrebna. Moramo biti svjesni da stariji saradnici i mentori u jednačinu dobro obavljenog posla donose iskustvo i zrelost, a mi mladi donosimo nove trendove, svjež pogled i inovativne ideje. Zajedno smo (naj)bolji i (naj)moćniji. Naravno, ako budemo znali poslušati i slušati jedni druge. Čak možemo mnogo naučiti iz iz neuspjeha svojih starijih saradnika, mentora. Zato bih na ovom mjestu istakla prije svega to da je za nas mlade najbolje i najjednostavnije rješenje učiti se na greškama starijih. I vjerovati da ih u budućnosti nećemo ponavljati.
MM: Šta savjetuješ svojim vršnjacima? Da ti se pridruže u ovoj industriji ili da pokušaju naći bolji posao?
Kaja Bonča: Vrlo smo različiti. Način rada i radna sredina koja odgovara meni ne mora obavezno odgovarati svim mojim vršnjacimja. Marketing je kreiranje vrijednosti koju predstavljamo kroz pripovijedanje priča. Dobra priča je jedan od najmoćnijih načina kako robnoj marki udahnuti život. Tako svojim proizvodom i uslugom podijelite vlastiti identitet. Rad u oglašivačkoj agenciji je kreativnost u dizajnu i riječi i kao takav primjeren je za ljude kakva sam i sama – kreativne pripovjedače priča. Životno geslo, po kojem se ravnam već pet godina, glasi: »Prepreka nema. Prepreke vidiš samo onda kada pomakneš pogled sa cilja.« Dakle, važan je cilj. Kako je rečeno već na samom početku. Rad u oglašivačkoj agenciji važi za agresivan. I to je možda djelomično istina. Ali to je i rad koji me svakog dana pokreće da postajem bolja verzija sebe; rad zbog kojeg sam naučila cijeniti sebe i svoje znanje. Rad koji je negdje u masi novih priča i dizajnerskih izazova postao moj posao snova.
MM: Kako vizioniraš budućnost oglašavanja?
Kaja Bonča: Tehnologija nam je donijela neke promjene. Mediji pišu čak o tome da ćemo iznova morati definirati pojam oglašavanja. Više nego samom dizajnu počeli smo vjerovati ljudima, pričama. Oduvijek se govorilo da je najbolji marketing onaj od usta do usta i ta tvrdnja zadnjih godina sve više izbija u prvi plan.
Tražimo marke koje nam pomažu da preživimo, uspijemo. Marke kojima možemo vjerovati. Marke zbog kojih ćemo biti voljeni i obožavani. Proizvode i usluge koje nas bogate poboljšavaju i, prije svega, olakšavaju naše živote. Zato je budućnost oglašavanja upravo u tome – umjetnost povezivanja marki s ljudima.
Više nego ikad oglašavanje će u budućnosti biti građeno na autentičnim i uvjerljivim pričama koje će biti pripovjedane konzistentno na svim tačkama dodira s potrošačima
MM: A gdje sebe vidiš u budućnosti?
Kaja Bonča: Vjerujem da se prava sreća skriva u tome da prestaneš gledati samo sebe i počneš tražiti načine da svijetu i ljudima daš djelić sebe. To može biti tvoj talenat, tvoja ambicija, tvoja luda ideja, inovacija, filozofija. Čovjek koji se ne usuđuje savjetovati, je čovjek koji se ne usuđuje živjeti. Imam nekoliko ciljeva i želja za budućnost, kako poslovnu tako i privatnu. Mogu istaći tri glavne. Odlučna sam da u budućnosti napravim nešto za sebe – da otvorim vlastitu kreativnu agenciju; nešto za druge – postati mentorica i predavateljica za mlade sa sličnim interesima i ciljevima kao što ih i sama imam te nešto za dušu – izdati svoju prvu pjesničku zbirku.
MM: Koliko imaš slobodnog vremena i kako ga najradije provodiš?
Kaja Bonča: Poslovni život dizajnera je teško ugurati u osam sati dnevno, mada se to meni lično događa prije svega zato jer svoj posao obožavam. Kreativa i uvijek nove ideje me uglavnom prate tokom cijeloga dana. Ali bez brige, znam se ja pobrinuti za svoj quality time, odnosno kako to ja sama nazivam – potpuno isključenje.
Sama sebi sam obećala da su vikendi bez računara nužni ako se zaista želim opustiti. I kako sam previše organizovana, to mi i uspjeva. Svoje slobodno vrijeme volim provoditi u dobrom društvu, u prirodi (šetnje, vožnja biciklom, trčanje), u čitanju dobrih knjiga, pisanju poezije… i nećete vjerovati, ponekad nađem dovoljno vremena i za to da zapravo ne radim ništa.
Doing nothing often leads to the very best of something. (Winnie the Pooh)
