Autorica: Martina Kocijan Gulan
Za koju cifru biste bili spremni učiniti sve što treba, raditi dan i noć, dovršiti projekt i spremiti novce u džep? Imate li točnu ili barem okvirnu cijenu svoga sata, dana i cjelokupnog rada po projektu?
Sada recite vašu najnižu moguću ponudu. Za koju biste najmanju moguću cifru radili sve što treba, dan i noć, dovršili projekt i spremili (puno manje) novce u džep?
Ako ste na prvo pitanje sami sebi rekli wow, da to uspijem, bio bih kralj-kraljica! A onda ste vidjeli drugo pitanje i rekli si f…k, pa neću valjda morati toliko spuštati za istu količinu posla?!
Na sreću, postoje ljudi koji doista postižu cijenu rada kakvu su oduvijek željeli, zamislili, privukli (ako vjerujete u self-help) i postigli svojim znanjem. Nažalost, postoje i oni drugi ljudi koji doista NE postižu cijenu rada kakvu su oduvijek željeli, zamislili, privukli (self-help 0 bodova) i postigli svojim (ne)znanjem.
Ima li tu lijeka, možemo li prestati rušiti cijenu svog rada?
Možemo. Prestanimo to raditi i ljudi koji nas/vas unajmljuju, morat će platiti normalnu cijenu rada.
Možemo, ali ne želimo. Recimo da vas još danas kontaktira jedan od najbogatijih ljudi svijeta. Usred konzultacija i pregovora, traži vaš popust na temelju buduće dobre suradnje. Hoćete li spustiti cijenu? Gotovo sigurno, jer bili biste ludi da takvu suradnju odbijete.
Ne možemo. Čak je i ulaskom u trgovinu postalo normalno ‘žicanje’ dodatnih 10% popusta na gotovinu, bez obzira jesu li aktualna sniženja ili ne. Narod smo koji voli popuste, daje popuste, omogućuje popuste na popuste i postali smo toliko kreativni u smišljanju imena popusta (avansni, welcome, količinski, agencijski, klijentov, dugoročni, dodatni…) pe je gotovo nemoguće išta prodati bez rušenja cijena.
Stručnjaci za 10 kuna
Nedavno mi se kolega pohvalio kako je ‘ubrao’ PR-ovku koja mu radi cijeli mjesec za samo 1.000 kuna. Napravi 3 objave tjedno na Facebooku, 3 na Instagramu i 3 na web stranici, što znači da stručnjakinja mjesečno napravi doslovce preko 100 radnji nečega, što u konačnici znači da jedna njezina radnja košta manje od 10 kuna. Ne ubrajam u te radnje vrijeme koje je potrebno da klijentu sve pripremi, nazove ga barem 1x tjedno te se barem 1x mjesečno nađu uživo.
Isti taj kolega ne bi sigurno jednu svoju uslugu prodao za 10 kuna, jer nije lud da svoju dugogodišnju ekspertizu daje u bescjenje te želi da ga klijenti cijene.
Idemo li prema Kinezima, ili smo već postali (mala) Kina, možda primjećujete i vi oko sebe? Dok god je ‘stručnjaka’ koji rade za 10 kuna, ne možemo napredovati ni kao zemlja, ni kao grad, ni kao poduzetnička zona, a bome ni kao shopping središte. Nisam sigurna što si dotična PR-ovka može kupiti za 1.000 kn koje zaradi doslovce se ubijajući za klijenta, jer gotovo sam sigurna da s tim novcem ne može nikoga zaposliti.
Spuštanjem cijene svoga rada ne samo da nije pomogla sebi, nije pomogla svojoj obitelji, bome nije pomogla nezaposlenima, a definitivno neće pomoći ni rastu BDP-a.
Stručnjaci za 1.000 eura
S druge strane grada, skroz druga priča. Jedna je kolegica upravo unajmila influencericu koja ima cca. 100 tisuća pratitelja na Instagramu i 1 promotivni post platila joj je 1.000 eura
Definitivno nije Kina :) Tko i zašto plaća 1.000 eura za jedan promo post, nije mi jasno. Baš kao što nije dobro da ljudi toliko malo cijene svoj rad pa ga naplaćuju za čitav mjesec tisuću kuna, toliko nije dobro da trenutne zvijezde na socijalnim mrežama svoj rad (koji doslovce traži 15 minuta posla), naplaćuju 7,5x više. Sigurno da klijentu jedan post neće donijeti prodaju (gotovo sigurno ne prodaju od tisuću eura), jer jedan kao nijedan, poznato je u marketingu i PR-u. Za 1.000 eura, influencerica bi trebala napraviti barem 10 promocija, ako ne i koju gratis, jer tek onda bi ta cijena opravdala količinu i bit njenog posla.
Zaključak. Prestanite plaćati (pre)skupe reklame i inzistirajte na korekciji. Pa kada vam neki ‘stručnjak’ kaže da će raditi za kikiriki cijeli mjesec, zahvalite se i otiđite dalje, baš kao što biste se trebali zahvaliti influencerici na ponudi od 1.000 eura. Vaša misija nije stvarati novi kadar na burzi rada, što bi (vrlo brzo nezadovoljna) PR-ovka mogla postati, a bome niste dužni ni plaćati nekoj influ da svaki mjesec ode na Maldive.
Kud sreće da i hrvatsko tržište rada postane normalnije, zrelije i zdravije, za tisuću plodonosnih suradnji!