Piše: Vladimir Dimovski, direktor agencija „McCann Skopje“ i „Universal Media“
U susret predstojećem Weekend Media Fastivalu gde učestvujem na panelu „Pogled preko plota“, moj prijatelj Ekrem zamolio me je da napišem kratak tekst o advertajzingu u mojoj zemlji, u Makedoniji. Trudio sam se da budem što je moguće više pozitivan, a ujedno da budem realan i da objektivno prenesem prilike u Makedoniji.
Započeo bih ovako. Danas imam 39 godina i vodim agencije „McCann Skopje“ i „Universal Media“. Osvrćući se na detinjstvo, sećam se kako bi moja mama svako jutro išla do obližnje prodavnice. Hleb i sveže mleko u plastičnoj kesi od 1l su bili obavezni deo korpe. Hleb je bio beli, polubeli i tada novi, mnogo popularni hleb koji smo zvali „Lepa Brena“. Uvek bih podsećao mamu da kupi i jogurt. Tada nije bilo potrebe da naglašavam koji, postojao je samo jedan. U to vreme nigde nisu mogli da se kupe Kinder jaja, nije bilo ni čokolada sa keksom, paštete od tune, čipsa sa ukusom zazikija i još mnogo toga što je danas neizostavni deo svake prodavnice.
Danas, 30 godina kasnije, ja sam otac devojčica Nine i Eme. Nina “se davi” u funkcionalnom jogurtu bez laktoze sa minimalnim proteinima, a Ema jede samo pšenični tost hleb „Brioš“ sa ukusom putera.
Zašto pišem sve ovo? Kako bih ubedio sebe, i druge koji su deo oglašavačkog biznisa, da su ispred nas samo bolja vremena.
Ako su ranije “brendovi“ bili hleb, mleko, jogurt, sok, čokolada, danas potrošači zahtevaju mnogo više od toga. Traže proizvod koji je napravljen specijalno za njih, proizvod koji pogađa njihov ukus, traže brend priče kojih su i sami deo, traže brendove u koje mogu da se zaljube. Tačno to je ono što nas tera svako jutro da krenemo na posao (u 10 sati ujutru J).
Kakva je situacija naše industrije u Makedoniji?
Pogledao bih prvo na dobru stranu naše priče. Makedonija je prošla mnogo toga poslednjih deset godina. Na našim regionalnim sastancima, osećam da moja zemlja ide napred. Imamo pozitivne primere, možda još uvek skromne, ali dovoljne da obeleže pozitivan trend. U Makedoniji, biznis je bio najmanje pogođen posle 2008. godine. U okolnim zemljama pad oglašavanja je bio skoro trećinu u odnosu na prethodne godine. U Makedoniji to nije bio slučaj, nismo to drastično osetili ili možda nije bio tako izražen. Prošle godine uspešno je završen proces digitalizacije. Pre nekoliko godina smo bili izloženi izazovu kada je u jednom danu prestala da radi najveća televizija i još nekoliko dnevnih novina je prestalo da se štampa. To je bio prvi takav slučaj u svetu. Tražili smo iskustva iz celog sveta, ali takvo iskustvo nije postojalo. Ipak smo uspeli da se brzo prilagodimo novonastaloj situaciji i prebrodili smo izazov. Model People Metra za merenje gledanosti TV uveli smo 2007.godine, a odmah posle toga TV stanice su počele sa CPP modelom prodavanja svog vremena. Imamo ozbiljnog izdavača dnevnih novina. Možda se pojedinci neće složiti sa mojom konstatacijom, ali mislim da Makedonija ide napred.
Sa druge strane, makedonska ekonomija je još uvek, tako reći „nežna“. Rast BDP-a nije na nivou da nas uveri da držimo korak sa “boljima”. Ne postoji “svesnost” (čast izuzecima) kod makedonskih kompanija za to da treba da se investira u kreiranje brendova, oglašavanje domaćih proizvoda. Kada bi se napravila bolja analiza, siguran sam da bi došli do razočaravajuće statistike da ogroman deo investicija u našoj industriji dolazi od internacionalnih kompanija ili domaćih kompanija u stranom vlasništvu.
U medijskom delu, ne postoje oficijalni podaci zato što ne postoji asocijacija koja bi se time bavila. Neslužbeno, investicije u oglašavanju su oko 35 miliona evra ili otprilike oko 17 evra po stanovniku. Gde je naše medijsko tržište u poređenju sa ostalim tržištima u regionu? Imamo sedam nacionalnih TV stanica koje zajedno dele oko 20 miliona evra od oglašavanja ili manje od 3 miliona evra po jednoj TV stanici. Podaci dobijeni iz susednih tržišta nam pokazuju da se na medijskom tržištu Srbije investira isto 17 evra po stanovniku, u Hrvatskoj oko 40 evra, dok se u Sloveniji, čak i posle velikog pada poslednjih Godina, investira skoro 50 evra po stanoviku. Ako je poznato da je prosek u svetu oko 60 evra, verujem da ima prostora za optimizam.
U Makedoniji postoje više od 100 registriranih marketinških agencija. Preživeće samo one koje će biti najpametnije i koje će investirati u zaposlene, njihovo znanje i alatke. Čeka nas specijalizacija usluga koje nudimo klijentima, bez razlike da li pričamo o medijima, PR-u ili sličnom.
Zato na sve ove podatke gledam optimistički.
Večna Hamletova dilema “Biti ili ne biti?” ostaje, ali sam siguran u sledeće: sa sređivanjem ekonomskih prilika koje će se bez sumnje desiti u svim zemljama u regionu, uslovi za posao u našoj industriji će biti mnogo bolji.
Siguran sam da nam predstoje godine kada će se pri pogledu „preko plota“ videti zadovoljni klijenti, uspešne agencije, inspirisani zaposleni, mnogo mladih kreativaca zaljubljenih u svoj posao. Ubeđen sam da će iz zemalja u regionu izaći mnogo svetski poznatih kampanja i da će generacije na nas gledati kao na ljude u čije vreme se najviše rasplamsala kreativnost na ovim prostorima.
Pozdravljam vas iz Skoplja i vidimo se u Rovinju.
