Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Elia Pekica Pagon
Svatko tko je bio u Londonu, pa i onaj tko nije, složit će se da je jedno od glavnih vizualnih obilježja Londona kao branda logo londonskog metroa. Taj simbol Londona jedan je od najprepoznatljivijih simbola u cijelom svijetu, a u današnjem ga je obliku kreirao dizajner Edward Johnston daleke 1919. godine. Nije stoga slučajno da sans-serifni font kojega je Johnston bio kreirao za ispisivanje imena postaja podzemno – nadzemne željeznice danas nosi njegovo ime. Lijepo je znati da Britanci cijene svoje dizajnere koji su svojim likovnim ostvarenjima oslikali njihovo okruženje, pokazujući na taj način da drže do određenih standarda i prepoznatljivosti koji doprinose cjelokupnoj slici njihove zemlje i njihovih gradova te kulture i povijesti općenito. Prepoznatljivost nije lako postići. Prepoznatljivost se gradi kroz godine, desetljeća, pa čak i stoljeća. Prepoznatljivost je nešto što se postepeno gradi i njeguje. Vizualni identitet londonskog metroa nije preko noći postao najprepoznatljivijim znakom Londona i jedan od najprepoznatljivijih simbola na svijetu općenito. Imitiranje ili kopiranje tog logoa doista ne može proći neopaženo i rijetko bi se tko odlučio na taj potez.
Upravo me zbog toga iznenadio vizualni identitet emisije posvećene kulturnim temama pod nazivom Kulturni kolodvor na HTV-u, jer je u velikoj mjeri kreiran po uzoru na vizualni identitet londonskog metroa. Jesu li kreatori vizualnog identiteta spomenute emisije htjeli svojim uradkom dati kompliment jednom od najpoznatijih svjetskih logoa, jesu li svojim likovnim rješenjem htjeli aludirati na ime same emisije (Kulturni kolodvor), igrajući se s logom londonskog metroa kao najpoznatijeg u toj kategoriji (ali i ne samo toj), što bi doista bilo pretenciozno ili su naprosto htjeli odati počast Londonu i njegovoj kulturi općenito, nije nam poznato.
Ipak, dobro je znati da takvi primjeri imitacija poznatih logotipa postoje i da će kreatori istih uvijek naći način da opravdaju svoja ostvarenja, baš kao što je Konzum svoj recentni osmijeh u kampanji Vidimo se koji neodoljivo podsjeća na logo Amazona, opravdao učestalim korištenjem smiley-a u cijelom svijetu. Tim su osmijehom navodno samo željeli naglasiti kako Konzum s osmijehom dočekuje svoje kupce u svakom novom danu.
Svaki logo ima pravo iscrtati svoj osmijeh na svoj način, baš kao što svaki čovjek ima pravo na svoj osmijeh. To je istina. Niti jedan brand nema monopol na osmijeh. To bi bilo kao da se netko ima pravo osmjehnuti, a netko ne. Svi imamo i svoje gradove, i svoju kulturu, i svoje tv emisije i svoje kolodvore. Ipak, neka svaki kolodvor, svaki grad, svaka kultura i svaki brand ima svoj jedinstven, prepoznatljiv osmijeh. Imitacija je ponekad opravdana, čak i poželjna, a ponekad nije. O tome će svatko imati svoje mišljenje i na svakome je od nas da prosudi kada je to poželjno, a kada nije. Na svakome je od nas da prosudi, pak, kada se radi o imitaciji i hommage-u, a kada o čistom kopiranju nečijeg ostvarenja.
