Upravo sam shvatila – više od trećine života provela sam u New Momentu! Skoro koliko u osnovnoj i srednjoj školi zajedno. Zato sam naučila višestruko više: prvo, kako se ovaj posao radi na profesionalan i etičan način, pa onda finese, male cake i “prskalice duha”, koje je Saki neštedimice rasipao, baš kao svoje čuvene iscepkane papiriće. Neosetno, ustvari, sam sve to vreme učila o duhu, umetnosti života i moći ideje.
Mnogo toga sam i zaboravila: ideju da mora da se napravi jasan izbor čime ćeš u životu da se baviš (zašto baš time, kada možeš da se baviš svime što te zanima?), misao da je “posao jedno, a život drugo”, kao i koncept da u poslu nema mesta za igru.
Bila sam u New Momentu kada su se dešavali 11. septembar, atentat na Zorana Đinđića, otvaranja Olimpijade. Iz New Momenta sam odlazila da polažem diplomski ispit i vožnju, a onda se vraćala u Hilandarsku 14 da to proslavim. Tu sam vodila neke od najzanimljivijih i najinspirativnijih konverzacija i upoznala ljude koji su igrali, i još uvek igraju, posebno važne uloge u mom životu.
Moglo bi da se kaže da sam u Hilandarskoj 14 praktično odrasla, kada bi uopšte moglo da se govori o odrastanju u kontekstu kreativca i kompanije kao što je New Moment. A i ako ikad porastem, želim da se bavim idejama. I to sam naučila u New Momentu.
