Piše Anđelko Trpković, CEO, Publicis One Adriatic
Pre svega, hajde da jednu stvar odmah raščistimo – ne ložim se na NEW NORMAL.
Kako bi poklonici psihoanalize momentalno krenuli u razmatranje ove moje izjave počevši od ranog detinjstva, da bih im pomogao, navešću par razloga za ovakav stav.
Ipak, da ne bih oduzeo previše prostora krenuću od punoletstva.
- godina – Kada napuniš 18 godina bilo bi logično da, ako ne nastavljaš odmah svoje školovanje na nekom fakultetu, recimo odlučiš da obiđeš Evropu Inter rail-om i stekneš iskustva koja ćeš pamtiti zauvek. Umesto toga, dobio sam zeleno odelo, kratku kosu, kapu na glavi, buđenje u 5.00 i 12 meseci kuckanja na metalnoj klackalici kojom sa drugima komunicirate tačkama i crtama. Da li je to NORMALNO?
- godina – Prvi put sam počeo da zarađujem neki novac za vreme studija. Tokom noći vozio sam ljude na aerodrom, a ujutro sam išao na predavanja. Vozio sam brzo nazad da mi inflacija ne bi pojela sve što sam zaradio. Ne zvuči tako loše, dok vam ne kažem da je aerodrom bio u Budimpešti. Živeli smo pod sankcijama. Da li je to NORMALNO?
- godina – Veoma uspešno sam završavao školovanje i većina mojih profesora je mislila da ću ostati da radim na Fakultetu, a ja sam se opredelio za komunikaciju u funkciji ukidanja diktature. Počeo sam da se pojavljujem u medijima i glasno govorim o onome o čemu su neki glasno ćutali. O da, važno je reći – završio sam Saobraćajni fakultet. Da li je to NORMALNO?
- godina – U danu kada je moja supruga izašla iz porodilišta sa našom tek rođenom ćerkom, nisam morao da, po starom običaju, pucnjem obeležim dolazak deteta u kuću. Za to su se pobrinuli drugi, ispalili su par raketa na grad u kom živim. Nastavili su to da rade narednih 77 dana. Da li je to NORMALNO?
- godina – U sredu uveče su me pozvali da me pitaju da li bih prihvatio funkciju direktora Beogradskog sajma. U četvrtak su me imenovali. Na sreću zaposlenih i same firme, pokazalo se da nisam bio loš izbor. Na toj poziciji proveo sam šest godina tokom kojih su se promenile tri Vlade. Da li je to NORMALNO?
- godina – Dao sam otkaz na Sajmu. Pozvao me je Miša Lukić i ponudio mi da budem direktor najveće kreativne agencije u zemlji. Firme koju je on osnovao i izgradio. Niko od zaposlenih nije imao ideju zašto je izabrao mene. Time se bavim i danas, nadam se na zadovoljstvo svih onih koji su se pitali otkud baš ja. Da li je to NORMALNO?
Da ne nabrajam dalje, nadam se da je sada jasnije zašto ne verujem da postoji opšte pravilo koje definiše šta je NORMALNO, i kada dolazi neko novo ili sledeće NORMALNO.
Oduvek živimo u svetu u kojem je samo jedna stvar izvesna – konstantna promena i naša sposobnost da se promeni prilagodimo.
I zato, kada me je Ekrem pitao šta su prve tri stvari koje ću uraditi kada ovo prođe, palo mi je na pamet sledeće:
– ZAHVALIĆU se KLIJENTIMA koji nisu upali u paniku, nego su hrabro odlučili da se bore i komuniciraju sa svojim klijentima/potrošačima u skladu sa promenom koja je nastala.
– ZAHVALIĆU se ZAPOSLENIMA koji su u jednom danu potpuno promenili radno okruženje i počeli da marljivo rade u uslovima koje bi smo nedelju dana ranije ocenili potpuno nemogućim za rad.
– ZAHVALIĆU se PORODICIMA, bračnim i emotivnim partnerima, deci, i svima sa kojima smo delili životni prostor u ovom vremenu, što su nam omogućili da uradimo jednu stvar koja nije tako popularna – da donesmo posao u kuću.
I na kraju, ni ovo što ću napisati nije baš NORMALNO – citiraću poznatu izjavu košarkaskog trenera Mute Nikolića kojom objašnjava svaki uspeh: “Sve je to NORMALNO!”