Piše: mag. Lenja Faraguna, lenja@rob.si
Ne. Ja vjerujem da samo ako se smjer kormila (potencijalnog klijenta) i smjer tvoje zvijezde Sjevernjače (simbol tvojih poslovnih načela i vrijednosti) poklapaju, možete ploviti zajedno. Zato morate kazati u šta vjerujete.
Mi freelenseri prečesto postajemo kurtizane poduzećima i njihovim željama, umjesto da budemo njihovi kapetani koji su nas angažovali jer vjeruju našem znanju, našim iskustvima te da znamo kormilariti lađom među marketinškim valovima koje bi, zbog dramatičnosti tog prizora, nacrtao niko drugi nego Hokusai.
U zadnjih mjesec dana imala sam dva radijska primjera, u kojima se mogao dogoditi brodolom da nisam stala iza toga u šta vjerujem.
Jedno je poduzeće od mene željelo da preuzmem realizaciju već napisanog radijskog oglasa, potražim vokale i studio te snimim njihovu reklamu.
Napisala sam im slijedeći odgovor.
NE je u ovom slučaju značilo DA! DA, za nove ljude koji će to i bez mene napraviti odlično. DA, jer me je briga za njih, jer sam im dala besplatan savjet oko pisanja radijskih oglasa. DA, za ušteđen novac jer bih ja, u paketu s vokalom, studijem i mojim satima koštala više od bilo koga drugog.
Drugi primjer je suprotan od prvog. Od mene su željeli samo scenarij oglasa. Kao plaćanje su mi ponudili kompenzaciju. Šest mjeseci korištenja štampača/multifunkcionalne naprave.
Moj odgovor?
NE je i ovog puta značilo DA! DA, brinem se o vama! Brinem i zato sam uzela vremena i iskreno vas savjetovala kako najbolje realizirati taj projekat bez mene jer su moja poslovna pravila/načela drugačija i ne podudaraju se sa vašim.
Trebalo mi je nekoliko godina da se naučim kazati NE! I još uvijek treniram, testirajte me: pitajte me hoću li ići s vama na slatke čokoladne chimichange u vanilinom umaku, u meksički restoran Galeb? J
Tek sada shvatam da DA drugima, ne smije nikada značiti NE samom sebi. Ni u prvom ni u drugom primjeru nisam pokazala nepoštovanje. Upravo obratno, pokazala sam da me je briga.
Jer ako bih i pored mojih jasnih poslovnih pravila i načela saradnje i intuicije rekla DA, projekat bih realizirala s pola srca i 60 odsto predana mislima te s osjećajem da nisam primjereno „kompenzirana“ za svoj posao. U bilo kojoj „valuti“. Srcem ili novcem. U ovom slučaju se nije radilo ni o jednom ni o drugom i zato takav projekat ne može dobiti privilegiran položaj u rasporedu moje satnice, što znači da bih taj projekat odgađala i odgađala i, na kraju, napravila bih ga sa 60 odsto mojih sposobnosti i emocija. Razočarala bih klijenta jer ne bih ispunila njegova očekivanja. Razočarala bih i sebe jer, u poslu kojeg obožavam, ne bih dobila satisfakciju i oglas ne bih mogla iskoristiti za case study (npr. na Imaging Days konferenciji u Amsterdamu gdje sam 9. septembra predavala zajedno s genijalnom radijkom Valerie Geller). Kad znaš šta je opseg tvoga NE, u šta NE vjeruješ, s kim NE želiš raditi, šta NIJE tvoj brend, šta NIJE tvoja misija (higher cause), protiv ČEGA se u poduzetništvu i marketingu boriš, tada definiraš svoje JA!
Kada definiraš svoje JA, kada ga osjetiš svim svojim bićem i s obje polovine mozga, tada počneš privlačiti krug ljudi „sa Sjevera“ gdje jasno svijetli tvoj Polaris – zvijezda koja ti jasno pokazuje tvoj cilj. A to su ljudi koji te ne ostavljaju, kojima kažeš da to što oni žele nije isto onome što njima treba. I kada ostanu, onda znaš da ste na istoj frekvenciji. Frekvenciji Worldchangera (kao što je i Jim Carrey – btw da li ste vidjeli njegov commencement speech?).
