Piše: Jure Apih
Narod zna da je jutro pametnije od noći, samo vruće glave nisu sposobne da trijezno razmišljaju. Posporođajna depresija, koja me uhvatila kada je pred polupraznom unionskom dvoranom završeno Finale interkontinentalnog oglašivačkog kupa, polako se smiruje.
Istina, manje od pola veličanstvene secesijske dvorane ja bilo popunjeno kada je predsjednik interkontinentalnog oglašivačkog žirija, Michael Conrad, objavio pobjednike i dodijelio Veliki pokal (Grand Cup).
Guido Heffels, koji je stari sovjetski tenk pretopio u čekiće za trgovačku mrežu Hornbach i osvojio zlatne nagrade Cannesa, ADC*E i Golden Druma i važi za prvu zvijezdu novog njemačkog kreativnog vala, se rastrgnuo od radosti. »Ovoj se nagradi više radujem nego kanskom lavu«, sasvim je trijezno kazao novinarima.
Zbog ne baš toplog prijema na koji su interkontinentalne nagrade naišle u Ljubljani, Sarajevu i Beogradu, možda ne osjećamo kako čelični Cupovi pokali zvuče i odjekuju tamo gdje se u prvim redovima bore za njih. Činjenica da je pobjeda na Cupu, pobjeda u selekciji best of the best četiri kontinenta, da je žiri uvijek bio izuzetno kompetentan i ugledan i da je sistem žiriranja originalan i konzistentan, naravno znači da je teško dobiti nagtradu i da je ona na odgovarajući način dragocjena i poželjna. Foto na ADC*Eovom Newsletteru govori dovoljno:
ADCE 2014 Grand Prix takes top honours “Hornbach Hammer” from Heimat, Berlin wins the 8th Grand CUP
Slabašni aplauzi balkanskih auditorija su, nažalost, autsajderski izraz onih koji velike utakmice mogu samo promatrati.
Nije uvijek bilo tako i vjerujem da neće biti. Ove godine nismo bili daleko, odličan Ćosićev spot Drama u taxiju za Jugoslovensko dramsko pozorište nije bio daleko od pobjede. Možda mu je pust engleski prijevod sočnog beogradskog samo odmogao.
Prateći program je dodana vrijednost namijenjena prije svega lokalnoj javnosti. U pravilu je atraktivan i poučan, ponekad čak i blještav, ali u paketu s nagradama zaista ne ide. Mladima smo ove godine, kako bi program barem djelomično bio naš, prepustili takozvani akademski matine. Iskoristili su ga na svoj način, govorili, predavali i diskutirali o sadržajima koji su njima bliski. Mnogima se činilo da su promašili cilj, mladima se nije činilo ništa, otvarali su i zatvarali teme koje su njihove. Očito je bilo da su svi redom primjerni studenti koji revoluciju za sada ne namjeravaju praviti.
Ljubljani, pa ni Beogradu i Sarajevu, događaj kakav je Cup očito nije potreban. Na velikim modernim tržištima Australije, Japana, Kine, Brazila, Indije, Španije, Njemačke i Rusije se u oštroj tekmi sukobljava teško topništvo velikih oglašivačkih lanaca. Ulozi su veliki, dobitci neizmjerni. Balkan trenutno nije u igri. Nije nas bilo mnogo, a i nema nas. Zapravo ne znam ko je, osim dvoje sa kojima smo se mimoišli i još jedno ili dvoje koji su se izgubili, zapravo nedostajao. U suštini mi je žao da sam svojom razočaranom facom zapravo rastužio sve one koji su se zainteresirano i prijateljski odazvali. Ni prebrojali se nismo. Masa koja će za dvije sedmice na SOF-u slaviti svoj praznik je sa neke sasvim druge planete.
