Foto: Plečnikov hram u Ljubljani
Decembarski koncert revije Manager smo snimili na traku. Nino Verber je u jednom tonskom studiju ‘pročisto’ snimak i pripremio matricu. Ja sam sve to odnio u Sony Austria i tamo smo naštancali 2.500 CD-a sa snimkom kompletnog koncerta. Po jedan CD smo poslali svakom od gostiju koji su prisustvovali koncertu, muzičarima iz ansambla Slovenicum, nekoliko ploča je dobio dirigent Uroš Lajovic, poslali smo i sponzorima, a ostatak je Gospodarski Vestnik poklonio svojim poslovnim partnerima i prijateljima. Svih 20 godina do sada koncert je sniman na CD tako da već postoji ozbiljna kolekcija klasične muzike koja je izvođena na managerskim koncertima.
Ekskluzivna večera za sponzore
Već naredne godine predložio sam da noć uoči koncerta organizujemo ekskluzivnu večeru Gala sponzora na kojoj će prisustvovati isključivo generalni direktori sponzora, dirigent i slolisti. Domaćin je bio Slobodan Sibinčič. Večeru smo organizovali u restoranu Plečnikovog hrama, najboljem mjestu u Ljubljani za organizaciju ovako ekskluzivne večere. Atmosfera je bila fantastična. Sponzori su se osjećali veoma počašćeni u društvu dirigenta i solista, ali i svom vlastitom. Uspostavili su bolji međusobni kontakt, svi zajedno su se osjećali dijelom nečeg veličanstvenog. Na odlasku smo svakome darivali po jednu bocu najboljeg slovenskog vina koje im je služeno za večerom. Za svaku je bocu bila zakačena poruka u zlatotisku s logom Manager magazina, Decembarskog koncerta i sa imenom gosta. Tako je među ključnim ljudima stvorena sjajna atmosfera uoči koncerta.
Nekoliko mjeseci nakon prvog koncerta, maestro Lajovic me pozvao na ručak. Kazao mi je kako je dobio poziv da sa Slovenicumom gostuje na Dubrovačkim ljetnim igrama te 1994. godine. Taj je poziv predstavljao veliku čast za njega i orkestar. Međutim, bio je tu jedan problem kojeg Uroš nije mogao riješiti pa me je zamolio da mu pomognem. Naime, organizatori Dubrovačkih ljetnih igara su bili spremni pokriti sve troškove boravka u Dubrovniku, ali nisu imali budžet za avionske karte. Dubrovnik se u to vrijeme oporavljao od teških rana zadobijenih u napadima JNA, turisti nisu dolazili iz straha da se napadi ne ponove, rat je još uvijek trajao na području cijele Hrvatske. Podsjetio me je da smo na Decembarskom koncertu promovirali Metku Wachter, direktoricu Krka kozmetike, kao jednog od tri managera godine. Dolazi ljetna sezona, vrijeme sunčanja, a Krka je imala kolekciju za sunčanje Sun Mix. Lajovic je smatrao kako bi Krkino sponzorstvo Slovenicuma bila dobra promoicija u Hrvatskoj. Mislio je da ja imam dobre kontakte sa Wachtericom i da bih mogao od nje ishoditi sredstva za avionske karte. Objasnio sam mu da ja nisam upoznao Metku Wachter, da sam ja radio za reviju Manager i da je sve kontakte vodio Slobodan Sibinčič, a da sam ja bio u pozadini. Ali, obećao sam da ću mu pomoći. Uroš i ja smo tada već bili prijatelji i red je bilo da se angažujem.
Zašto me je Metka Wachter primila na 18. rođendan svoje kćerke
Čim sam se vratio u kancelariju okrenuo sam telefonski broj kabineta Metke Wachter. Njena tajnica me je odmah ‘skinula’ riječima kako je direktorica odsutna. Pokušavao sam narednih desetak dana i svakog sam dana dobijao isti odgovor. Osjećao sam kako svakim pozivom njena nervoza raste i samo sam čekao kad će ‘pući’ i vrisnuti na telefon. To se i dogodilo nakon mog petnaestog poziva. „Gospođa Wachter pita ko ste vi i šta uopšte hoćete od nje?“ upitala me je povišenim tonom. „Kažite gospođi Wachter da sam ja organizovao Decembarski koncert revije Manager,“ odgovorio sam mirno. Telefon na mom stolu je zazvonio nakon desetak minuta. Bila je sekretarica iz Krke koja mi je ljubaznim glasom saopštila: „Naša generalna direktorica, gospođa Wachter, vas očekuje sutra u 11,00 sati. Dobrodošli!“
Metka Wachter me je primila vrlo ljubazno i čim sam sjeo, kazala je: „Vjerujte, da danas Milan Kučan dolazi u Novo Mesto, vjerovatno se ne bih srela sa njim. Naša kćerka slavi 18. rođendan i cijela je obitelj već danima posvećena samo tome. Ali vas sam morala vidjeti. Znate zbog čega? Kad god mi se stisne od muke, ja sekretarici otkažem sve telefonske razgovore, udobno se smjestim u ovu fotelju, zatvorim oči i vratim se na Decembarski koncert revije Manager. Raspoloženje i motivacija mi se vrate nakon dva-tri minuta, toliko je bilo lijepo. Cijelo vrijeme sam se pitala čija li je to ideja, ali sam znala da to nije smislio Slovenac. Eto zato sam vas željela sresti što prije.“ Nakon pola sata ćaskanja o svemu i svačemu, a najviše o ratu u Bosni, objasnio sam Wachterici zašto sam došao. Prenio sam joj Uroševe potrebe. Rekla je da će to biti OK. I bilo je.
Ako nisi viđen na Managerskom koncertu, nema te
Organizovao sam Decembarski koncert revije Manager tri godine, sve dok se nisam vratio u Sarajevo. Autorska prava na projekat usptupio sam Gospodarskom vestniku kao kompenzaciju za budžet kojeg su mi dali kad sam otvarao Week Marketing&Kreativni servis. Sada je to projekat koji se zove Managerski koncert, njegov je vlasnik Slobodan Sibinčič i posvetio ga je Fondaciji za finansiranje muzičkih talenata u Sloveniji. Svake godine je to kultni događaj slovenske poslovne javnosti. Ako nisi viđen na Managerskom koncertu, nema te.
