Piše: Ekrem Dupanović
Dok su se polako slijegali utisci o tek završenom Svjetskom prvenstvu u smučarskim letovima Planica 1994, koje je ušlo u povijest smučarskih letova jer je čovjek prvi put preletio 200 metara, ja sam razmišljao o susretu Slobodana Sibinčiča i Franca Premka, generalnog direktora Petrola. To da se njih dvojica nisu poznavali dok nisu sjeli za sto da potpišu ugovor o Svjetskom prvenstvu Planica 1994 je, na neki način, najbolje oslikavalo zabludu koja je vladala u slovenskoj poslovnoj javnosti. Ja sam prije rata poznavao dosta slovenskih direktora i sada, kad sam se našao u Ljubljani, obnovio sam kontakte sa njima. Kad god smo razgovarali, naravno, glavna tema je bila kako poslovati u uvjetima znatno smanjenog tržišta na kojem je poslovala slovenska privreda nakon raspada Jugoslavije. Slovenska poduzeća su jednostavno jedno veče otišla na počinak da se odmore od dnevne dinamike koju je nametalo tržište od 22 miliona potrošača i ujutro se probudila na tržištu od svega dva miliona Slovenaca i Slovenki. I kada god bismo potezali pitanje umrežavanja slovenskih menadžera i organizacije nekih događaja koji bi im omogućili da se povežu, uvijek bih dobijao isti odgovor: Mi smo mala država i mi menadžeri se svi međusobno poznajemo. Jednom mi je to isto kazao i Slobodan. To je bila apsolutna zabluda. Sjećam se da sam organizovao jednu konferenciju o mogućnostima poslovne saradnje slovenske i BH privrede u hotelu Union. U pauzi sam povukao Slobodana Sibinčiča u stranu i rekao: „Pogledaj šta rade tvoji menadžeri za koje tvrdiš da se poznaju – samo razmjenjuju vizit karte.“
Kako je kreiran Decembarski koncert Manager magazina
Bližio se kraj godine, bio je novembar. Razmišljao sam o nekom velikom eventu kojeg bismo organizirali u predprazničnim danima i koji bi postao tradicionalan. Njegova bi misija bila da okupi najuspješnije slovenske menadžere kako bi razvijali i jačali svoj network te proslavili svoje uspjehe.
Namaštavao sam o svečanom koncertu u velikoj dvorani Cankarjevog doma koja ima 1300 sjedišta. Fantastična dvorana. Nazvao sam Cankarjev dom i provjerio, dvorana je bila slobodna u petak, 21. decembra kada sam želio organizirati koncert kojem sam već dao naziv Decembarski koncert revije Manager. Pozvao sam Ninoslava Verbera da izađemo na ručak. Pitao sam ga šta misli, možemo li za nepunih mjesec i po dana organizirati koncert? Predložio sam da ponudimo Urošu Lajovicu da diriguje. Nino nije dugo razmišljao, rekao je da može, da je on spreman preuzeti organizaciju umjetničkog dijela projekta. Sutradan sam ručao s Urošem. Bio je slobodan u planiranom terminu. Predložio je da koncert svira njegov ansambl Slovenicum sastavljen od 60 muzičara. Prihvatio sam bez razmišljanja, ne pitajući ko su ti muzičari. Kasnije ću saznati da ih je većina bila zaposlena u Slovenskoj filharmoniji. Ova činjenica je vrlo važna jer smo zbog toga zamalo u zadnji čas ostali bez koncerta.
Snoj i Sibinčič: Hajdemo na posao!
Sa Verberom i Lajovcem bio sam bezbrižan i siguran da ćemo imati vrhunski koncert. Zajedno smo sjeli i napravili troškovnik koji je obuhvatao honorar dirigenta, orkestra, solista, nototekara, autora tekstova za program i svega onoga što je usko bilo vezano za program. Tome sam dodao troškove zakupa dvorane, cateringa (planirao sam organizirati gala večeru nakon koncerta) i sve ostale troškove organizacije. Kada sam pogledao u konačan iznos, osjetio sam blagu nelagodu. Cifra je bila pozamašna. Onda sam napravio projekciju prihoda od sponzora. Na ulaznice nisam računao jer sam namjeravao predložiti da ih podijelimo besplatno uz pozivnice.
S programom i finansijskim planom otišao sam kod Sibinčiča i Snoja. Nakon što sam sve izložio i obrazložio, Slobodan je postavio samo jedno pitanje: „Da li ti zaista misliš da se ovo može organizovati za nešto više od mjesec dana i da se troškovi mogu pokriti od sponzora?“. „Da,“ odgovorio sam. „Imaš našu punu podršku i pomoć u svemu što ti bude trebalo. Hajdemo na posao“.
Boris Košuta je koncert posuo zlatnom prašinom
Trebalo je uraditi dizajn vizuelnog identiteta i svih komunikacijskih materijala. Taj dio posla sam dogovorio sa agencijom Futura. Dugo sam razgovarao o cijelom projektu s Borisom Košutom koji je nezamjenljiv u ovakvim projektima. On je čovjek koji svaki projekt pospe zlatnom prašinom. Dao je nekoliko sjajnih ideja i puno je pomogao. Bez Borisa to ne bi bilo to. Pomagao mi je kao prijatelju.
Za dva dana imao sam sponzorsku ponudu i listu potencijalnih spnzora. Za deset dana sam imao potpisane sve sponzorske ugovore, projekat je prihvatio svaki potencijalni sponzor kojem smo ga ponudili. IBM Slovenija je postao generalni sponzor. IBM je to i danas, 21 godinu zaredom. To je sigurno najdugoročniji sponzorski ugovor u Sloveniji. Dugoročno su projekat sponzorirali od prve godine i DHL Slovenija, Opel, Gorenjska banka i još neke kompanije. Njima se priključila prve godine i cvjećara Seliškar koja je dekorisala cvijećem Cankarjev dom i isporučila raskošne bukete za soliste i dirigenta.
Iz naftalina sam izvukao menadžere godine
Sve smo stizali. Sa Sibinčičem i Snojem sam napravio mailing listu menadžera koje treba pozvati sa suprugama te listu zvanica iz kulturnog, političkog i javnog života Slovenije. Futura je napravila sjajan dizajn, bacili smo se na produkciju promocijskih materijala i pisanje teksta za katalog. Dogovarali smo do detalja s Jezeršek Cateringom raskošnu večeru u auli Cankarjevog doma. Jezeršek je imao najbolji catering u Sloveniji. Trčao sam sa sastanka na sastanak od ranog jutra do kasne večeri. Gotovo sve sam radio sam, osim umjetničkog dijela programa kojeg je Nino preuzeo na sebe i odradio ga vrhunski.
Par dana prije koncerta na radiju sam čuo najavni spot za izbor sportiste godine. Padoše mi na pamet najuspješniji slovenski menadžeri koje je revija Manager proglašavala u septembru mjesecu, na osnovu rezultata poslovanja u prethodnoj godini. U decembru, kada se proglašavju najuspješnije ličnosti iz različitih sfera društvenog života Slovenije, gotovo svi zaborave na menadžere iz septembra. Predložio sam Slobodanu da ih, na početku drugog dijela koncerta, pozovemo na pozornicu i uručimo im vrijedne poklone. Te godine su najuspješnijim menadžerima proglašeni Metka Wachter, direktorica Krka kozmetike, Borut Mokrovič, direktor Terme Čatež i Edo Svetlik, direktor Eti Izlake. Slobodan se složio. Odmah sam otišao kod direktora IBM-a, Andreasa Hermana i predložio mu da svakom od menadžera pokloni po jedan notebook Think Pad koji je upravo u to vrijeme lansiran. Bio je to vrlo skup računar (oko 5.000 maraka), ali Herrman je ne trepnuvši prihvatio prijedlog. Bio je od samog početka oduševljen idejom koncerta.
Kao grom iz vedra neba stigla vijest da je Slovenska filharmonija zabranila svojim muzičarima da sviraju na koncertu
Uz pozivnice smo slali i ulaznice sa brojevima sjedišta. Tri noći sam presjedio dok sam napravio raspored sjedenja. Uzeo sam plan sjedišta Cankarjevog doma i od menadžera do menadžera planirao gdje će ko sjesti. Naravno, morao sam voditi računa o njihovom statusu, o protokolu, o tome koliko je koji menadžer dobio pozivnica da bi sjedio zajedno sa svojim gostima. To je bio najosjetljiviji dio projekta. Svima smo 15 dana ranije poslali predpoziv na osnovu kojeg su trebali potvrditi svoj dolazak. Raspored sjedenja sam pravio na osnovu potvrđenih dolazaka.
Kockice su se vrlo lijepo slagale. Iz dana u dan koncert je dobijao svoju fizionomiju, počinjao je ličiti na veliki kulturni događaj. Bilo je puno posla. Mislim da sam zadnjih deset dana radio po 20 sati dnevno, ali mi to nije teško padalo. Bio sam zadovoljan. I onda je odjednom, kao grom iz vedra neba, stigla vijest da je Slovenska filharmonija zabranila svojim muzičarima da sviraju na koncertu. Razlog, nigdje nije objavljeno da većinu članova ansambla Slovenicum čine muzičari koji su zaposleni u Slovenskoj filharmoniji. Zapravo, kako se u medijima i u kulturnoj javnosti stvarala fama o Decembarskom koncertu Manager magazina, to je Slovenskoj filharmoniji teže padalo što njoj nije pripala čast da svira koncert. Odlučili su da ga onemoguće tako što su dva dana prije koncerta zabranili svojim muzičarima da sviraju.
Imali smo ozbiljan problem.
