Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Adnan Arnautlija
Krajem prošle sedmice u Budimpešti se sastao međunarodni žiri Hipnozis festivala kreativnosti, u organizaciji mađarskog magazina Kreativ, koji je imao zadatak odabrati najbolje radove koje su kreativci ove zemlje osmislili i implementirali u protekloj godini.
Na poziv naših prijatelja iz Kreativ magazina, i moja malenkost je imala čast po drugi put učestvovati u radu ovog žirija, čiji miks ljudi iz medija i agencija svake godine obećava nepristrasan sud najboljeg od onoga što su mađarski kreativci imali za ponuditi. A ponudili su nekih zaista interesantnih radova.
Sedam sati leta, i 10 sati lutanja po aerodromima (zahvaljujući nedostatku direktnih linija za Budimpeštu put je išao preko Kelna) radi jednog dana žiriranja radova! Ali nije mi ni najmanje žao. Bila je to sjajna prilika za ponovno vidjeti neke stare prijatelje, upoznati nove, i zajedno sa njima proći kroz inspirativne kreativne radove i „protabiriti“ teme koje tište industriju.
A očigledno je da i druge zemlje, ne samo one u našoj regiji, tišti nedostatak hrabrosti klijenata, koji se rijetko odlučuju za odvažne projekte. Ali kada kreativci uspiju nagovoriti klijente na ovakav korak, rezultat su projekti koji osvajaju ne samo nagrade nego i srca potrošača.
Nažalost, pošto će pobjednici Hipnozis festivala biti zvanično predstavljeni tek 18. maja, ne možemo sa vama podijeliti one najbolje, ali možemo razgovarati o trendovima koji su se mogli prepoznati iz prijavljenih radova.
Jedan od tih trendova su radovi sa temom društvenog dobra, kojih je i ove godine bio pozamašan broj, kako iz kompanija tako i nevladinih i međunarodnih organizacija. Ono što je oduševilo kod nekih od ovih radova je hrabrost kreativaca, koji su se u jednom slučaju „drznuli“ dirnuti i u samu državnu himnu, kako bi u jeku anti-imigrantskih poruka kroz jezik pokazali koliko je zapravo raznovrsno mađarsko društvo, i koliki su doprinos „stranci“ dali ovoj državi. Pitanje raznolikosti je očito izuzetno bitno u Mađarskoj, što je i uslovilo da se ogromna većina radova iz ove grupe bavila upravo tom tematikom.
Kreativna ljetina svakako ne može proći bez humora, kojeg nije manjkalo ni ove godine. Uz unikatan stil animacije, slobodu u obradi teme i pravu dozu drskosti, neki od prijavljenih radova čak i nadilaze jezičku barijeru, i mogu prenijeti svoju poruku i onima koji ne razumiju niti jednu riječ oglasa, što ih prema mome mišljenju već čini pobjednicima.
Ipak, ono što je mene najviše oduševilo bio je jedan primjer sjajnog korištenja tehnologije za jedinstvenu aktivaciju sponzorstva i direktni marketing. Često se dešava da ljudi već nekoliko dana nakon nekog događaja u kojem su uživali nemaju pojma ko im je pružio taj užitak, ali mađarski Telekom i njihova agencija Wavemaker potrudili su se da za Vivicitta polumaraton koji su sponzorirali to ne bude slučaj.
Kada učestvujete u nekoj utrci, ukoliko nemate nikoga ko će stajati pored rute da bi vas uslikao ili snimio, često nemate nikakav podsjetnik na vaš podvig, ali kroz sjajno korištenje tehnologije Telekom je svim učesnicima ovog polumaratona već za vrijeme same utrke mogao poslati njihove osobne kratke videe, snimljene kamerama uz rutu, koje su trkači mogli odmah nakon utrke podijeliti sa svojim prijateljima na društvenim mrežama. Naizgled jednostavna stvar, ali potpomognuta vrlo oštroumnim korištenjem tehnologije za identifikaciju učesnika, učinila je svakog od njih ambasadorom samog brenda.
Je li sedam sati leta i deset sati lutanja po aerodromima bilo vrijedno učešća u žiriju? Jeste! Bilo je tu još interesantnih radova, ali o njima ćemo nekom drugom prilikom, a nakon 18. maja možete očekivati i informacije o tome koje su nagrade ovi, i drugi radovi osvojili.