Piše: Ekrem Dupanović
Možda sam ja postao paranoičan ili sam previše konzervativan i star da shvatim šta se sve oko mene dešava, ali kako sam maloprije završio opremanje teksta o tome kako imperija Google uzvraća udarac svojim konkurentima, definitivno se ne osjećam dobro i nisam siguran da će me to stanje ubrzo napustiti.
Do jutros sam govorio kako mislim, a sada sam definitivno ubijeđen da pripadam zadnjoj generaciji sretnih ljudi u istoriji čovječanstva. Sjećam se kad smo 1963. kupili prvi televizor u Peći, sjećam se kad je u kuću uveden telefon, a kada su se pojavili kolor televizori nisam mogao da vjerujem svojim očima. Sve promjene u životu milenijaca svele su se na brži internet i sve više aplikacija – i tačka. Nema više.
Ovo što slijedi u narednim decenijama je nešto čemu se čovjek neće moći suprotstaviti. U oštroj konkurentskoj borbi za profit vodećih svjetskih kompanija nastajat će digitalni proizvodi i aplikacije koje će od čovjeka napraviti običnog idiota. Hodat će ulicom kao marsovac s Google-ovim naočalima i to rahat od pameti jer će mu naočale govoriti sve ono što bi on trebao sam da zna, trzat će zglobovima ruku da bi pomakao aplikaciju na Apple satu kao što poluzaklana kokoš trza krilima, uskoro će se pojaviti aplikacija za začeće preko interneta tako da će ona sjediti za računarom u Maloj Krsni, a on negdje u australskoj vukojebini i rodit će se plod njihove ljubavi na daljinu, antropološki nedovršen čovječuljak kojem će nedostajati sve ono što je priroda podarila muškarcu i ženi da začnu zdravo ljudsko biće.
MOZAK VELIČINE ASPIRINA, ALI KAD JE NATEČEN: Proporcionalno porastu broja aplikacija, smanjivat će se čovječiji mozak sve dok ne dođe do veličine aspirina, ali kad je natečen
U četvrtak je Google na svojoj konferenciji u San Franciscu kazao da su frižideri, veš mašine, televizori i slični uređaji glupe stvari i da im je potreban pametan telefon. Samo jedna aplikacija će uređaj učiniti pametnijim. Ali i čovjeka glupljim! Google je na tragu aplikaciji koja će povezati sve te uređaje na internetu. I onda ću ja imati pametnu aplikaciju na pametnom telefonu koja će mi, kada joj saopćim šta želim kuhati, automatski podesiti pećnicu na tu temperaturu. Ja gluposti, Bože moj dragi. Pa ja sad kad hoću ispeći pile u rerni samo pritisnem „pile“ na Gorenje IQ rerni i sve je spremno. Ne treba mi veliko Googleovo otkriće.
Ili recimo, mobilna aplikacija ličnog asistenta u koju ću ja ukucati kad mi avion polijeće pa će me ona podsjetiti kada trebam krenuti na aerodrom. I pri tom će mi, naravno, kazati da prije izlaska iz kuće trebam pišati, jer je aerodrom udaljen 26 km, ali s obzirom na stanje moje prostate s kojim je moj pametni telefon upoznat, mogao bih se pomokriti u taksiju.
Dakle, bit će sve više aplikacija koje će obavljati čovjekov posao. Čovjek će tako jednog dana potpuno prestati da misli. Šta ima on da misli? Tu su aplikacije da misle za njega. Proporcionalno porastu broja aplikacija, smanjivat će se čovječiji mozak sve dok ne dođe do veličine aspirina, ali kad je natečen.
Na vrhu Googleovih prioriteta za uništavanje je oglašavanje. Zadnjih mjesec dana šta god da otvorim na internetu, na koju god stranicu da odem, prvo mi iskoči oglas koji se ne da odmah ukloniti tako da moram slušati idiotske glasove i sad već tačno znam kad mi iskoči koji oglas kakva me pošast čeka. Isto i na YouTubeu. Taman se opustim slušajući Franka Sinatru, Sačma ili Nat King Cola, kada odjednom vrisne neki idiot u nekoj reklamnoj poruci, digne mi se i ovo malo kose na glavi. Užas. Prvo je globalni lobi lagao sve nas kako je klasično oglašavanje mrtvo, kako je digitalno oglašavanje nadjačalo ono na televiziji, još prije pet godina je objavljeno da je digital u Velikoj Britaniji prevazišao TV, što je čista laž. Stvoren je tako prostor da je digital kralj, da bi sad nastupila faza brutalne agresije na sva ljudska čula i otimanje para za oglašavanje. Niske cijene, ali milioni oglašivača, malih i srednjih poduzeća kojima treba oteti pare. Tako da kada platite oglašavanje na Facebooku, počinjete dobijati na hiljade fanova dnevno i postajete sretni i zadovoljni, ne sanjate da su ti fanovi došli sa farmi lajkova u Indoneziji ili na Filipinima i da vi od njih nemate ništa. Možete imati 50.000 fanova, a svega nekoliko stotina pravih na koje možete računati. Klasični lopovluk.
Da Google želi biti svjetski policajac, odnosno da hoće sve podrediti sebi, bilo mi je jasno prije godinu, godinu i po dana kada smo na portalu objavili intervju sa Slovencem, direktorom Google Adriatic. Intervju smo prenijeli iz slovenskog Marketing magazina. Dakle, prenijeli smo intervju koji je prošao procedure Googleovog PR-a i za koji je data saglasnost iz Amerike. Intervju smo objavili ujutro u 8, a već u 11 sati mi je Marjan Novak, glavni urednik Marketing magazina, s kojim inače imamo dogovor o slobodnom preuzimanju sadržaja, poslao mail u kojem me zamolio da trenutno skinemo intervju s portala, jer će čovjek s kojim je intervju rađen izgubiti posao. Šta se dogodilo? PR-ovci u Googlu koji, kao i svi ostali PR-ovci u velikim kompanijama znaju samo šta ne može, a ne i šta može, tražili su da se intervju skine jer ih nismo pitali, povrijedili smo njihovu sujetu.
Elem, budućnost vam je nikakva.
Ja imam svoju prošlost i svoje uspomene i hvala bogu da je tako.
