Piše: Elia Pekica Pagon
Kada bi nam netko iznenada rekao – zamislite jednu boju , većina ljudi zamislila bi crvenu boju koja je topla, glasna, strastvena i općenito vrlo aktivna boja koja pobuđuje naše emocije i simbol je ljubavi, požude i hrabrosti. Kada bi nam, pak, netko rekao da zamislimo jedan komad namještaja – većina ljudi zamislila bi stolicu ili fotelju, jer volimo taj osjećaj ugode, opuštanja i obnavljanja energije koji nam pruža pomisao na trenutke sjedenja. A, kada bismo morali pomisliti na neki cvijet, većina ljudi najprije bi pomislila na ružu – taj vječni simbol ljubavi. Uvjetovani smo razmišljati na sličan način. U našu podsvijest od malih se nogu upisuju poruke kojih često nismo niti najmanje svjesni, o tome što je poželjno, a što ne, što je lijepo, a što manje lijepo. Naučeni smo šablonizirano promatrati i vidjeti svijet, tako da svatko tko taj isti svijet gleda nekim svojim očima biva proglašen čudnim samo zato što je iskočio iz te društveno uvjetovane šablone mišljenja i djelovanja u skladu s tim mišljenjem.
A, na što najprije pomislimo kada netko spomene Coca-Colu? Sasvim sigurno na ugodno osvježenje i na uživanje u životnim radostima, na ljepotu života kojeg valja slaviti i radovati mu se u nezaboravnim trenucima s obitelji i prijateljima. Coca-Cola nam definitivno poklanja i pjesmu, i ples i zajedništvo koje ne poznaje mržnju ni bilo koji oblik diskriminacije. Tako smo naučeni misliti kada je Coca-Cola u pitanju. Tako su nas naučile misliti komunikacijske poruke Coca-Cole koje su se godinama utiskivale u našu podsvijest.
Kada neka tvrtka govori o svojoj poslovnoj filozofiji, o svojoj komunikacijskoj strategiji, svojoj misiji i viziji, ona zapravo govori o tome koje poruke želi upisati u našu podsvijest kako bi putem tih subliminalnih poruka s nama mogla što uspješnije manipulirati. Sadržaj našeg uma često nije naš izbor, već se jednostavno dogodio. Sve čemu smo izloženi tijekom života naš um neprestano upija. Možemo li onda, znajući to, kontrolirati naš um? Indijski jogi, mistik i poznati autor Jaggi Vasudev poznatiji kao Sadhguru ne vjeruje da je to u potpunosti moguće, izražavajući se na vrlo duhovit način o našem umu, savjetujući nam da ga naučimo koristiti prema potrebi, a ne da živimo uronjeni u njega. Informacije kojima smo izloženi postaju dio nas i mi živimo dalje s njima ne znajući kada će nam neka od njih biti od koristi. No, to ne mora biti tako loše, ako naučimo koristiti naš um na pravi način. „Svatko od nas ima kantu za otpad koju koristimo kada nam treba, ali nitko od nas ne živi u njoj. Na sličan bismo način trebali naučiti koristiti i naš um. Trebali bismo naučiti otvoriti ga kada to želimo i zatvoriti ga kada želimo.“ (Sadhguru).
Eros i Thanatos
Dr Joseph Murphy na vrlo je jednostavan način objasnio funkcioniranje našeg uma: „Imamo samo jedan um, ali on djeluje na dvije razine od kojih svaka ima svoje načine djelovanja. Jedan je objektivni um ili naša svijest, a drugi subjektivni um ili naša podsvijest, u klasičnoj psihologiji poznatiji kao svjesno i podsvjesno djelovanje uma.“ Ono što posebno zanima naše komunikacijske stručnjake je upravo podsvjesno djelovanje našeg uma i učinit će sve da tim zaobilaznim putem dođu do određene društveno uvjetovane reakcije kod što većeg broja pripadnika potrošačke populacije.
Kada se u Australiji 80-ih godina prošloga stoljeća pojavio kontroverzni oglas Coca-Cole na kojem su kocke leda skrivale riječ sex te sliku ženskog profila koji se naginje prema muškom spolovilu u erekciji, kompaniji je bilo teško to zanijekati, pa je njihov izgovor bio da se dizajner malo našalio s njima na jedan loš i neprihvatljiv način, kako bi kasnije taj oglas bio povučen iz komunikacijskih aktivnosti Coca-Cole na australskom tržištu. I nije to prvi put da je sex kao riječ bila skrivena u Coca-Colinim oglasima, jer u bogatoj oglašivačkoj povijesti te tvrtke, znalo se to dogoditi i prije toga, što je vidljivo čak i u jednom starom Coca-Colinom oglasu na kojem se riječ sex može iščitati u kosi žene koja je na oglasu.
Subliminalne poruke kojima smo izloženi najviše apeliraju na našu žudnju za životom, ljubavlju i strašću, ali kako naš mozak nije osjetljiv samo na poruke koje u sebi skrivaju reproduktivno ponašanje ljudi, već i na simbole smrti, nije ni čudo da mnogi oglašivači posežu za taktikom skrivanja simbola koliko seksa, toliko i smrti u svoje tržišne poruke. Za tom su taktikom najviše posezali proizvođači cigareta (Benson&Hedges, Camel, Kent,…) i alkoholnih pića (Absolut Vodka, Calvert, Campari, Gilbey’s London Dry Gin, Heineken, Van Gogh Vodka, Windsor Canadian,…) u čijim oglasima su se često mogu naći simboli seksa u obliku dijelova ljudskog tijela, zatim sama riječ sex, kao i lubanja kao najčešće korišten simbol smrti koji se iznenađujuće dobro prodaje na tržištu subliminalnih poruka, jer navodno potiče ljude na razmišljanje o prolaznosti života, inspirirajući ih na beskompromisno uživanje u sadašnjem trenutku. No, spomenutom trendu subliminalnih poruka nisu odoljeli ni Burger King, Land O’ Lakes, Inc., Magnum, Inc., Subway, The Walt Disney Co, kao ni brojne druge tvrtke koje se povremeno također odlučuju na ovaj način tržišnog komuniciranja.
Naša podsvijest obožava primati vizualne poruke, jer vidi svijet u slikama. Te poruke probijaju se do naše svijesti filtrirajući usput sve prikupljene informacije dijeleći ih na one koje predstavljaju društveno prihvatljivo ponašanje te na one koje predstavljaju društveno neprihvatljivo ponašanje kako bi ono što je društveno prihvatljivo i sami usvojili, a ono što je društveno neprihvatljivo pretvorili u svoje želje i potrebe koje će, ako ne na neki drugi način, moći zadovoljiti konzumirajući pojedine proizvode uz koje su vezane gorespomenute skrivene poruke.
(sutra: SUBLIMINALNO KOMUNICIRANJE (2) – POZNATI LOGOTIPI SA SKRIVENIM PORUKAMA)
