Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Nakon tri zbirke pjesama („Sama“, „U podnožju neba“ i „Ljubavne pjesme“) te tri prozna djela („Globalno usijanje“, „Na Diogenovu putu“ i „Manifest humanosti“), publicistkinja i pjesnikinja Elia Pekica Pagon hrvatskoj literarnoj publici poklonila je ovih dana još jedno vrijedno djelo – knjigu eseja pod naslovom „Oči našeg vremena“.
Ova sedma po redu Elijina knjiga zbirka je njezinih društveno angažiranih eseja nastalih u razdoblju od 2008. do 2016. godine u kojima na rijetko interesantan i oštrouman način progovara o vremenu i prostoru u kojem živimo – razotkrivajući društvene procese, uočavajući pojave, imenujući trendove i argumentirano kritizirajući brojne probleme suvremenog društva na koje ni u kom slučaju ne bismo smjeli ostati ravnodušni, jer se tiču našeg društva u cjelini. Autoričini eseji u knjizi „Oči našeg vremena“ izoštravaju sliku suvremenog društva čineći tu sliku vidljivijom i čitljivijom u svim njezinim uzročno – posljedičnim manifestacijama.
O knjizi su rekli (izvodi iz recenzija)
„Pjesnikinja u Elii Pekica Pagon prepoznaje piramidalno ustrojene hijerarhije i suprotstavlja im se. Bez obzira je li riječ o birokratskoj svijesti običnog službenika, hijerarhiziranoj svijesti sljedbenika ove ili one partije, namještenika u globalnoj korporaciji ili vlasniku kapitala koji se lažno predstavlja kao inicijator i dobrotvor.
Njena benjaminovska detektivska analiza u detalju razotkriva tendenciju. Bez velikih socioloških ili politoloških zahvata; bez spektakularnih znanstvenih metoda koje na kraju, zapravo, govore samo o sebi zanemarujući u pravilu predmet istraživanja.
Elia Pekica Pagon u tom smislu uči nas kako jednostavno gledati i iz jednostavnoga izvlačiti zaključke koji se odnose na cjelokupnu zajednicu. Uči nas prepoznavati detalje i situacije koje su dokaz našeg odustajanja od vrijednosti koje bismo trebali slijediti. Pokazuje nam varljivost (virtualnih) svjetova koji se nude na dlanu.
Autorica se posebno suprotstavlja našem pasivnom prihvaćanju zidova koji se grade oko naših tijela i naših misli, protiv pasivnosti koju u nama proizvode sredstva masmedijskog zavođenja i manipuliranja, protiv svijeta u kojemu se naprosto prihvaćaju činjenice o nekome ili nečemu, koje neki algoritam neke tražilice u djeliću sekunde donese na naš dlan.
Posebno je važno istaknuti kako je riječ o autorici koja pokušava istovremeno hodati objema stranama svijeta – i lijevom i desnom, koja pokušava sagledati fenomene neopterećena svjetonazorom ove ili one političke opcije. Riječ je o osobi koja nije pretplaćena na Upute za uporabu neke stranke ili nekog svjetonazora.
Oči našeg vremena knjiga je dražesnih crtica koje svjedoče o vremenu, ali prezentiraju i misli i osjećaje i načine doživljavanja pojedinih fenomena, zajednice ljudi i svijeta pjesnikinje upućene u suvremene sustave oglašavanja, odnošenja s javnosti, marketinških poslovanja, općenito suvremene sustave komuniciranja.“ (Prof. dr. sc. Sead Alić)
„Autorica je već dobro znana kulturnoj i široj javnosti kao publicistica koja godinama ustrajno i sustavno oslikava pojave, procese, fenomene vremena u kojem živimo, i koje svojom aktivnošću ili pasivnošću činimo takvim kakvo jest. U nepreglednim ljudskim i poslovnim odnosima i konstrukcijama Elia uočava one segmente koji se, slikovito govoreći, ne uklapaju nego strše, estetski nagrđuju idealnu sliku kojoj treba težiti, a u etičkom i moralnom smislu uzrokuju dalekosežne posljedice.
Naša autorica izoštrenom optikom fokusira, zoomira, te devijacije, izdvaja ih, osvjetljuje, čini razvidnima, razotkriva uzroke i posljedice, pomaže u spoznaji, budi u nama kritičku svijest. Bez ostatka i na svakom primjeru ističe univerzalne ideale dobra, poštenja, suosjećanja, tolerancije, slobode, ravnopravnosti, zauzetosti za drugoga, solidarnosti i humanosti (pa i njezina prethodna knjiga nosi naslov Manifest humanosti). Ne etiketira ljude, nego pojave u njihovu destruktivnom galopu i poklonstvo svemoćnom božanstvu našega doba – materijalnoga. Zapravo, autorica nam i ovom knjigom promišljanja pomaže iznova spoznati kako svijet učiniti ljepšim i boljim mjestom za sve. Treba li ponoviti da je to načelo – čovjek na prvom mjestu, a ne materija i moć.
I kao stručnjakinja za marketing Elia promišlja i konkretne strategije u prostoru poslovnih interesa i učinaka, ni tu ne praveći kompromise: ne bogatija kompanija, ne moćniji vlasnici – nego sretniji svijet. Za Eliju to nije utopija, nije nedostižan ideal nego nada i iskren cilj.“ (Mira Ćurić, mag. educ.)
„Pristup Elie Pekice svjesno je i namjerno naivan i romantičan. Elia nam knjigom „Oči našeg vremena“ otkriva sve ono što svi mi svakodnevno doživljavamo, ali pored svega toga prolazimo, na žalost, zatvorenih očiju i hladnoga srca.
Elia je u ovoj knjizi na vrlo lijep način sabrala i ispričala svoja vlastita, ali i mnoga naša iskustva i spoznaje o ljudima, vremenu i sredini u kojoj živimo. I u tome i jest njezina vrijednost – očigledne istine, svakodnevne istine uobličiti, verbalizirati, simbolizirati.
Ova zbirka eseja nas bolno suočava sa svakodnevnom hipokrizijom s kojom smo suočeni, s površnim svijetom obmana, demagogije i populizma, s „vrlim, novim svijetom“ koji nam nudi „Big Brother“, s potrošačkim sustavom robno-novčanih odnosa u kojem su skromnost, štedljivost i lojalnost mane, a ne vrline; u kojem galama pobjeđuje samozatajnost, u kojem kič pobjeđuje estetiku, u kojem laž pobjeđuje istinu. Tko ima više određuje život onome tko zna više.“ (Prof. dr. sc. Goroslav Keller)
