Jasno nam je zašto je u praksi lakši, ali… je li zaista lakše pojačan trud uložiti u izbjegavanje istine i riskirati lošu reputaciju, nego se okrenuti transparentnosti i praksama koje će postepeno donositi održivije rezultate?
Bili smo u potpunosti iskreni i naglas se upitali što itko ima od greenwashinga u 2022. (skoro već i 2023.), a svojim su nam odgovorima situaciju u praksi pojasnili Tino Prosenik (Gruntek) i Sanja Petek Mujačić (Hauska & Partner).
Izbjegavanje istine ili transparentnost – koju od opcija češće biraju brendovi u Hrvatskoj u praksi i u komunikaciji? Koliko se isplati biti održiv i što iz održivog poslovanja proizlazi? Odgovore pročitajte u nastavku!
Tino Prosenik, CEO&Founder, Gruntek
Smatram da je premisa netočna i da greenwashing nije lakši od održivosti. Odluka greenwashinga može se činiti lakša, no to je vrlo kratkoročno i siguran sam da je nakon donošenja takve odluke malo potrebno kako bi bilo jasno da je napravljena greška. Greenwashing je kompleksna i skupa aktivnost koja se temelji na kuli od karata.
Suprotno, održivost je jednostavna računica, bazirana na matematičkoj ideji dugoročne isplativosti pa bi trebala biti intuitivna svima koji žele uštedjeti. Ne mislim da se puno brendova u RH namjerno upušta u greenwashing: to nikome nije isplativo. Održivost je malo detaljnija, dugoročnija i sveobuhvatnija formula koju je ponekad malo teže izračunati. Ako netko tome pristupi površno, jednostavno neće dobiti ispravan rezultat i radit će „poluispravno“ pa će to izgledati kao greenwashing, iako posrijedi nije loša namjera, već neznanje.
Imajmo razumijevanja za one koji su upali u tu kategoriju, nikad nije kasno za naučiti i ispraviti pogreške.
Sanja Petek Mujačić, Managing Director and Partner, Hauska & Partner
Nije pitanje što je lakše, već što je ispravno. Zavaravanje kupaca, zaposlenika, zajednice ili dioničara jednostavno nije ispravno. Greenwashing (pinkwashing, whitewashing..) metode su koje tržište penalizira, a tvrtke koje to rade imaju zapravo veći problem. Ne samo da neiskreno komuniciraju, već i interno nisu posložene. U Hrvatskoj je situacija šarolika, dio kompanija se usklađuje s ESG kriterijima, jasno i otvoreno komunicira. Komunikacija pozitivnih utjecaja i podizanje svijesti također je njihova odgovornost i zadaća. Kreću se u pozitivnom smjeru. Drugi dio ili ne komunicira ili pokreću aktivnosti koje su primarno marketinške, a ne odraz održivog poslovanja. Je li namjera zavaravanje ili jednostavno neznanje, ne opravdava nikoga.
Istraživanja i iskustvo nam govore da održivi pristup pozitivno utječe na poslovanje, od privlačenja i angažiranosti zaposlenika, preferencije potrošača, kao i vrijednosti kompanija. I zato je itekako pametno i korisno mijenjati način koji radite i utječete na svijet oko sebe.
Naslovom smo pokušali zaintrigirati – i čini se da smo u tome uspjeli jer se naši sugovornici ni na tren nisu dali smesti. Odgovor je jasan i jednoglasan – neodrživost, a kamoli mutne prakse, ne isplate se nikome, a 2023. zasigurno neće biti godina u kojoj će se početi tolerirati, baš naprotiv, neznanje više nije izlika. Brendovi od održivosti, saznali smo, itekako mogu dugoročno profitirati, stoga je upravo ovo pravi trenutak za pozitivnu promjenu!
Zanima nas i vaše mišljenje o ovoj temi; ako se želite uključiti u razgovor, budite slobodni pridružiti se u komentarima na LinkedInu IAB-a Croatia.
