Sjediš u velikoj dvorani, zahvalan čovjeku koji je smislio klimu, okrećeš glavu i odjednom dobiješ osjećaj kao da si na sjednici Ujedinjenih naroda. Oko tebe sjede ljudi iz cijeloga svijeta i zajedno s tobom čekaju kako bi saznali tko je ove godine smislio najbolje reklame.
Počinje dodjela i zajedno s nagradama pojave se pitanja. Istaknut ću ona najbitnija. Kada je kampanja koju ja zovem Man boobs osvojila zlato, pitao sam se – kako se ja toga nisam sjetio? Pola života ih gledam u ogledalu, ali nikada nisam pomislio na to.
Sljedećeg dana obiđeš izložbu shortliste, u kategorijama čiji su pobjednici već poznati. Gledaš u super radove koji nisu osvojili nagrade i pojavi se sljedeće pitanje – zašto ovaj super rad nije pobijedio? Nemam odgovora. Kada je žiri ocjenjivao prijave radio sam druge stvari.
U nekom trenutku vratiš se u veliku dvoranu i na pozornicu izađe Iggy Pop. I kažeš si – OK, ovo mogu izbaciti iz svoje bucket liste. Lik počinje pričati, slušaš, smiješ se, kul je i pitaš se – zašto se ja ne bavim glazbom? Onda se sjetiš kako ne znaš ni pjevati, ni svirati…
Ove godine upisao sam radionicu Masters of Creativity na kojoj te jako veliki ljudi iz svijeta oglašivanja uče svojim malim tajnama. Bilo je kul, ali to nije sve. Tijekom masterclassa održano je i natjecanje nakon kojega pobjednik izlazi na pozornicu po nagradu. Podijeljeni u timove, počeli smo raditi. Nakon prezentacije u zraku je visilo pitanje – možemo li pobijediti? Prisjetiš se shortlista i onih radova koji nisu osvojili nagrade pa si oprezno kažeš da možda ima teoretske šanse.
Dok ocjenjivački sud odlučuje, sjediš sa svojim timom i pričaš gluposti. Sve, samo da prođe vrijeme. Vratiš se u dvoranu i saznaš da je pobjedila najbolja ideja. Dobra ideja, bolja od one koju je prezentirao tvoj tim. Veliki aplauz i odmah čestitke pobjednicima, zaslužili su. Zahvaljujući godinama iskustva u neosvajanju različitih nagrada za oglašavanje, nije bilo velike tuge, samo sam se pitao – što ću napraviti bolje sljedeće godine?
@Darko, svaka čast. Super je to.
