Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović
U četvrtak, 29. juna prijepodne, palim auto. Vedrana i ja nakon nekoliko godina krećemo na pravi odmor. Ono dana što u toku godine zbog obaveza mogu izdvojiti za putovanja uglavnom provodimo zajedno na konferencijama, festivalima i drugim putovanjima vezanim isključivo za posao. Ne mogu kazati da me ne odmara sve što je vezano za moj posao, ali odmor je ipak odmor. Za ovaj imamo poseban povod – u nedjelju 2. jula nam je 40 godina braka. Tog dana ćemo iz Genove isploviti na osmodnevno krstarenje Sredozemnim morem. To je moj poklon Vedrani u znak zahvalnosti za sve što mi je podarila u protekle četiri decenije, a dala mi je mnogo. Plašim se mogućih gužvi na granici između Hrvatske i Slovenije u petak, pa pošto neću da nam bilo šta pokvari putovanje, odlučujem da krenemo u četvrtak.
U Ljubljanu stižemo predveče, taman na vrijeme da se smjestimo u Hotel Union, osvježimo, presvučemo i krenemo u Pen klub gdje smo zakazli večeru sa prijateljima sa kojima želimo proslaviti godišnjicu braka. Dva mjeseca sam razmišljao o ovoj večeri. Mnogo je ljudi u Ljubljani koje smatram svojim prijateljima i sa kojima bih želio podijeliti Vedraninu i moju radost. Na kraju sam se odlučio da pozovemo njih šest. Sa Jernejom Repovšem se najduže družim, sad je tome sigurno 45 godina. On predstavlja konstantu u mom životu. Prije 22 godine sam upoznao Tinu Bolcar, koja tada nije bila njegova supruga. Dakle, Tina i Jernej. Pozvali smo i Janju Božič Marolt koja je prema Vedrani i meni uvijek iskazivala veliku ljubav i prijateljstvo. Za ovo veče Janja je jednostavno bila nezaobilazna. Znao sam da se dobro slaže sa Jernejom za koga je kazala da je njen najdraži šef u životu (kada organizuješ ručak ili večeru sa ljudima iz oglašivačke industrije moraš voditi računa ko s kim hoće, ko se s kim slaže, ko ti neće pokvariti atmosferu, čiji će ego biti povrijeđen…). Jernej, Tina i Janja – starija generacija naše industrije. Trebao nam je i neko mlađi, neko ko će predstavljati generaciju koja treba da mijenja ovu industriju i da je vodi naprijed. Moj je izbor pao na Viktoriju Radovanović, direktoricu marketinga i korporativnih komunikacija Mercatora. Sjajna djevojka koja će napraviti veliku karijeru u našoj industriji. I, na kraju, uvijek dolazi šlag na tortu. Vlado i Eva Kreslin, naši dugogodišnji porodični prijatelji koji su zastupali prijatelje izvan sfere businessa.
Dakle, naša prvobitna ideja je bila da ovom večerom obilježimo 40 godina našeg braka. Kako je Jernej u nedjelju dobio odlikovanje od Predsjednika Republike Slovenije, Boruta Pahora, za kampanju Slovenija, moja dežela, odlučili smo da tu večeru posvetimo njemu. Nije mu se posrećilo. Kada smo stigli u Pen klub dočekala nas je gospođa Oli koju znam već 45 godina od kako dolazim u Pen klub (90 odsto ručkova i večera u Ljubljani proteklih decenija imao sam u Pen klubu). Poznavao sam i Mikija, supruga gospođe Oli, legendu Pen kluba koji nas je napustio prije sedam godina. Tog četvrtka uveče, kada smo stigli, gospođa Oli nam je kazala da se to veče navršava 50 godina od kako je u Pen klubu te da od sutra više neće raditi. Želi napisati knjigu o gostima Pen kluba. Restoran je poklonila nećaku koji u njemu radi već godinama. Krenula je puna ljetna sezona u Ljubljani, pa se gosti sele iz zatvorenih restorana u „more“ bašta i restorana uz Ljubljanicu. To je razlog što smo u Pen klubu to veče bili samo naši prijatelji, Vedrana i ja. Gospođa Oli je služila večeru. Imali smo čast da nam je baš ona poslužila svoju zadnju večeru nakon 50 godina. Tako da smo to veče posvetili njoj, gospođi Oli koje će se s poštovanjem sjećati svi koji su makar jednom u proteklih pedeset godina ručali ili večerali u Pen klubu, kultnom ljubljanskom restoranu.
U petak sastanci kreću od osam ujutro.
Kafa sa Mojcom Majhen iz agencije Paideia. Tema Golden Drum. Paideia je strateški partner Slovenske oglašivačke komore u organizaciji Golden Druma i SOF-a, a mi smo medijski pokrovitelji oba festivala. Planiramo kako da što kreativnije i efikasnije iskomuniciramo ovogodišnji Golden Drum koji će i u takmičarskom i u programskom dijelu sadržavati neke novine što će ga učiniti još relevantnijim festivalom kreativnosti. Iznosi mi svoje utiske iz Cannesa gdje je bila zajedno sa Mojcom Briščik, predsjednicom GD i direktoricom SOZ-a. Kaže da su u vrijeme festivala napravili nekoliko vrlo važnih kontakata za GD i vidjeli kako se prave stvari koje jedan festival kreativnosti mogu učiniti privlačnim za učesnike i takmičare. Vjeruje da će Ljubljana ove godine još više otvoriti svoje srce za Golden Drum, a da će Grand Hotel Union, kao centralno mjesto događanja, u potpunosti zadovoljiti i najzahtjevnije učesnike. Upoznajem Mojcu sa Kreativnim portfoliom, knjigom sa svim radovima nagrađenim na nacionalnim i regionalnim festivalima u protekloj godini koju bismo trebali promovirati na ovogodišnjem Golden Drumu.
Slijedeću kafu sam popio sa Valerijom Prevolšek, direktoricom Media Poola i predsjednicom Sempla. I Semplu smo medijski pokrovitelji. Sempl je konferencija medijskih trendova, ali svejedno, ciljna skupina mu je dosta slična Golden Drumu pa Valerija i ja izdvajamo specifičnosti Sempla i dogovaramo strategiju kako da to na najbolji način iskomuniciramo agencijama, oglašivačima i medijima u regiji. Volim sarađivati sa Valerijom. Uvijek je otvorena u komunikaciji, efikasna i spremna da prihvati nove ideje. Razgovaramo o svim aspektima konferencije i takmičenja za semplere, o nekim bi stvarima bilo rano pisati sada pa ću o tome nekom drugom prilikom. Zamolio sam Valeriju da sa još dvije žene iz slovenske komunikacijske industrije stane na čelo Woman.Comm Cluba Ljubljana. Prihvatila je i to me je jako obradovalo jer sad znam da ćemo u Ljubljani imati odličan klub. I, na kraju, ali ne i najmanje važno, Valerija za Sempl naručuje oglas u knjizi Kreativni portfolio.To nam je jako važno jer će ova knjiga biti ozbiljan finansijski poduhvat. Hvala!
Stiže Bor Klemenc, copywriter u agenciji Grey Ljubljana sa kojim se dogovaram o seriji kolumni koje bi Bor od septembra pisao za Media Marketing. Ima odličnu ideju i vjerujem da će svi mladi kreativci biti oduševljeni kada počnemo objavljivati ove tekstove. Bor je bio među mladim liderima koje smo predstavili u seriji intervjua prije dvije godine. Trebali bismo ovo ponoviti.
Pored cafea, u kojem sam razgovarao sa Borom, prolazi Mojca Briščik. Vraća se iz općine gdje je potpisivala neke papire za Ruse koji dolaze na Golden Drum. Bor ubrzo odlazi, a Mojca i ja razgovaramo o stanju u reagionalnoj industriji oglašavanja koja je dosta složena. Kako i koliko ona može uticati na Golden Drum, a koliko GD može doprinijeti daljoj promociji kreativnosti u regionu i razvoju industrije? Govorim Mojci o Kreativnom portfoliju koji će biti promoviran na Golden Drumu. Obzirom da će u knjizi biti predstavljeno 179 radova nastalih u 69 agencija, vjerujem da bi to moglo dodatno zainteresirati agencije „iz knjige“ da dođu na GD.
U podne imam zakazan sastanak sa Zori Jakolin koja se vrlo uspješno bavi organizacijom evenata (www.zoryevents.com). Želio sam sa njom razgovarati o tome da preuzme sve poslove oko organizacije, administriranja i sponzorstva Woman.Comm Club-a Ljubljana. U svakoj ćemo zemlji imati po tri žene u upravi kluba, ali svima želimo osigurati logističku podršku obzirom na skromnu ekonomiju njihovog vremena. Predstavio sam Zori cijeli projekat i sa zadovoljstvom je prihvatila saradnju. Razgovarali smo i o tome da saradnju proširimo na još neke Woman.Comm projekte. Ovo je bio odličan sastanak.
Za popodne sam se sa Špelom Žorž dogovorio da posjetim agenciju Grey. Svraćam u cvjećaru i uzimam cvijeće za Špelu. Nosim joj na poklon i knjigu The Best of Adriatic Creative Directors. Ne možeš praznih ruku u agenciju koja je na tek završenom kanskom festivalu osvojila dva lava. Prvo iznenađenje je lav na ulazu. Veliki lav od betona. Kasnije će mi objasniti da je to lav kojeg su im poklonili uposlenici marketing odjela A1, klijenta za čije su radio oglase dobili dva lava u Cannesu. Oni su sami donijeli i postavili lava u noći dok je pljuštala kiša. Tako je to kada klijent zna da poštuje svoju agenciju. Sva čast za A1!!! To se danas rijetko događa. Drugo iznenađenje bio je natpis na ulaznim vratima: Čuvaj se, unutra su dva lava. Umjesto lavova, na mene je s vrata skočio prelijep pas koji mi je poželio dobrodošlicu, onjušio me i dozvolio mi da uđem. Pas je tu domaći jer ga vlasnik, jedan od kreativaca Greya, dovodi sa sobom na posao. U Greyu vlada posebna kreativna atmosfera, nema zidova između odjela, samo je sala za sastanke ograđena, ali staklenim zidom tako da se uvijek može vidjeti šta se događa u sali i izvan nje. Moji domaćini su Špela Žorž, direktorica i Jernej Špende, digitalni strateg Greya, momak koji mi je i poslao vijest o kanskim lavovima. Špela mi govori o protekloj godini koja je za Grey bila vrlo dinamična i uspješna i obećava da ćemo ubuduće dobijati više vijesti i autorskih tekstova iz Greya. Obzirom da je Grey bio Agencija godine na ovogodišnjem SOF-u, imat će dosta prostora u knjizi Kreativni portfolio. Dogovaramo se oko materijala. Jernej preuzima na sebe da sve bude kako treba. Nakon sat vremena napuštam Grey sa odličnim utiscima o nesvakidašnjoj agenciji čijim ćemo uspjesima, siguran sam, svjedočiti narednih godina. Mislim da je Media Marketing dobio još jednog velikog prijatelja.
Iz Greya odlazim u hotel Vander na piće sa Žaretom Kerinom, mojim drugom koji je tako lijepo dizajnirao knjigu The Best of Adriatic Creative Directors. Kažem mu kako bih prijavio knjigu na Golden Drum. Dogovorili smo se da idemo na GD i da će Žare napraviti filmić za prezentaciju. Govorio mi je kako priprema knjigu svojih radova koja će izaći jednom kad je završi, a kad će to biti nije mi znao reći. :)
Vedrana i ja odlazimo na večeru, već počinjem osjećati umor od ove količine sastanaka koji su trajali od 8 do 18:30. Večera u starom dijelu Ljubljane me relaksira.
U subotu ujutro produžavamo za Genovu. Predveče stižemo u hotel Savoia koji izgleda fantastično. Pitam Vedranu da li uopće da idemo na krstarenje ili da ovdje ostanemo sedam dana. Hvala Elizabeti Planinić i njenoj agenciji Putuj bolje preko koje smo organizovali putovanje.
U nedjelju uveče isplovljavamo. Brod je fantastičan, kao iz hollywoodskih filmova.
Prvi smo dan pristali u Cannesu. Ne silazimo s broda, ostajemo da uživamo na bazenu, u dobrim restoranima i u čitanju knjiga. Na put sam ponio knjigu Muhammad Ali – Životna priča. Čitam je već od Ljubljane. Odlična knjiga. Najljepše je čitati uveče na balkonu brodske kabine dok brod „reže“ more i dok slušam valove koji ga zapljuskuju.
Drugog dana popodne smo se ukotvili u Palma de Mallorci, odakle šaljem ovaj dnevnik.
Palma de Mallorca, 4. jula 2017. godine