Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović
U Kulturnom centru Beograda u petak uveče je održana svjetska promocija knjige Milene Garfield Mali saveti za bolju budućnost. Kažem svjetska jer je sasvim izvjesno da će knjiga morati imati i svoju američku promociju, obzirom da je dobrim dijelom posvećena Americi. Osim Amerike, bilo bi dobro da knjiga doživi promociju i u još nekim dijelovima svijeta.
Uz Verana Matića, predsjednika Borda direktora B92 i glavnog urednika Samizdata, izdavačke kuće B92, Lazara Džamića i Milene Garfield, i ja sam pozvan da govorim na promociji. Dio priča objavljenih u knjizi ugledalo je svjetlost dana na portalima Media Marketing i Art&Business. Osim toga, u tekstu, u kojem piše o knjizi, Milena me je navela kao jednog od ljudi koji su presudno uticali na nju da počne pisati. Ako je tako, drago mi je. Ako sam zbog toga pozvan da i ja govorim na promociji, počastvovan sam.
Par sati prije promocije svi smo dobili mail od Boba Garfielda, Mileninog supruga. Podsjetiću mlađe čitaoce da je Bob Garfield najčuveniji kolumnista Advertising Agea. Dvadeset i pet godina svake je sedmice pisao kolumnu i tako mijenjao advertising industriju u svijetu. Danas je jedan od najuticajnijih novinara u Americi i jedan od najvećih kritičara Donalda Trumpa. I Milena i Bob su u predizbornoj kampanji na sav glas slali poruke da Amerikanci ne glasaju za Trumpa. U toj porodičnoj ujdurmi, Milena je bila mudrija. Neposredno prije izbora objavila je knjigu o Americi koja će ubrzo izabrati Trumpa za svog predsjednika.
Evo Bobove poruke koju nam je poslao neposredno prije beogradske promocije.
„Dragi gosti moje žene,
pišem vam iz Amerike, ili kako će se uskoro zvati, Zapadni Gvantanamo. U dobra stara vremena – a pod tim mislim, novembar – imali smo tako zabavne i posebne nacionalne odlike koje je moja pronicljiva supruga primijetila i vješto karikirala. Ovo je njen poseban dar. Ona ima dara da locira neobičnosti i smisla za detalje. (Ovo je ironično, jer ona često ne može da locira pravu stranu autoputa, ili nestalu čarapu). Ali molim vas, pročitajte ovu knjigu sada jer uskoro neće vredjeti. Pripremamo se da izvršimo invaziju na Meksiko, a vjerujem i na Australiju. Nećemo uopšte bit zabavni. Zato uživajte u našim komičnim specifičnostima dok još možete. Požurite.
Bob Garfild“
Sat prije promocije svi smo se okupili na kafi u kancelariji Gordane Gončić, direktorice Kulturnog centra Beograda. U jednom trenutku Milena je počela licitirati sa brojem ljudi koji će doći na promociju pitajući se, zapravo, da li će iko doći. Bila je jako uzbuđena i vidjelo se da je drma trema pa je valjda na ovaj način počela sebe da tješi. „Doći će mama, imam sedam tetki i to je to. Nema razloga za brigu,“ pokušala je da se oslobodi treme. Ja sam dodao da će doći Ivan Stanković i Vlado Čeh te tako već imamo popunjen jedan red. I dok je Milena pokušavala da odagna tremu, Lazar mi reče da bi nešto htio da me zamoli. Nisam ni pretpostavljao da će ta njegova molba, odnosno potreba, biti jedan od najvećih komplimenata za portal Media Marketinga. Reče mi kako želi da pokrene stranicu na koju će staviti svoje tekstove, knjige i, vjerovatno, svoj blog te da je nakon dužeg razmišljanja i analiza poželio da njegova stranica bude isto tako jednostavna, pregledna i lagana za pretraživanje i na mobilnim uređajima kao MM portal. Jednostavno, hoće da mu mi uradimo stranicu i da je održavamo. Iako se ne bavimo ovom vrstom posla za druge, prihvatio sam odmah da to uradimo jer ako Lazar, genije digitala, želi da ima stranicu kao što je naša, onda je to veliki kompliment i referensa koja se ne propušta. Aferim Amire Sipoviću!
Naš je razgovor prekinula Gordana koja je ušla u kancelariju i kazala: „U sali nema više nijedne slobodne stolice, a najmanje još toliko ljudi stoji ispred.“ Otišli smo do dvorane i bili iznenađeni velikim brojem ljudi koji su došli na promociju Milenine knjige. Odmah sam iz industrije primijetio Zdenku Milanović, koja je došla iz Skoplja, Mišu Lukića, Ivana Stankovića, Vladu Čeha, Mirjanu Pejović Tetku, Stanu i Mugdima Šehalić… Atmosfera je bila fantastična.
Prvo je u ime izdavača govorio Veran Matić, zatim Milena, koja je svojim humorom podigla atmosferu i odagnala tremu. Onda je došao red na mene, a kao šlag na tortu slijedila je Lazarova priča. Svako je komentarisao knjigu iz svog ugla. Ono što je zajedničko svima jeste to da je Milenina knjiga najvećim dijelom posvećena Americi, onoj i onakvoj Americi koja je izabrala Donalda Trumpa za predsjednika. Negdje oko sredine knjige su tekstovi o Art Managementu, području na kojem se Milena osjeća svoja na svom. Teško je sada prepričati sve ono što je rečeno, ali je očito da je Milena bila zadovoljna jer je završila riječima: „Morat ću sad još jednom da pročitam knjigu, očito je da nešto u njoj ima.“ Na kraju prezentacije publika je bila vrlo zadovoljna nagradivši autoricu dugim aplauzom i cvijećem.
Na koktelu poslije prezentacije dogovaram se sa Mišom Lukićem o zagrebačkoj konferenciji Woman.Comm. Gleda svoj zgusnuti kalendar na mobitelu. Slobodan je 25. maja/svibnja. Sutradan ima jednu zakazanu prezentaciju, ali kaže kako će pokušati da je odgodi da bi na konferenciji bio oba dana. Vrlo sam zadovoljan jer je Miša jedan od najboljih predavača u regiji. Obećava i posebnu temu za konferenciju. Dogovaramo sastanak uskoro u Beogradu na kojem bismo definirali ugovor o strateškoj saradnji. I, na kraju, obećao je da će uskoro poslati odgovore na pitanja za intervju koje sam mu poodavno poslao.
Lazar mi govori o temi koju je on odabrao za Woman.Comm konferenciju: Digital is from Venus – zašto je digitalni prostor inherentno ženski. Lista predavača se polako popunjava. Imat ćemo sjajnu konferenciju.
Mnogo je ljudi, mnogo kontakata, sjajna atmosfera. Kada je počeo razlaz Veran nas poziva na večeru u Klub književnika. Idemo Lazar i Dana, Gordana sa mužem, Jordan, Veran, Milena, Vedrana i ja. Savršena večera. Sa Veranom finalno dogovaram da će Samizdat B92 biti izdavač moje knjige Hotel Jugoslavija koja bi konačno trebala izaći krajem marta/ožujka. Zaista je vrijeme da skinem ovu obavezu kako bih se mogao opuštenije posvetiti ostalim projektima.
Na večeri Milena pravi show. Priča kako joj je uspjelo da za 15 godina NE nauči voziti auto uz sav Bobov trud i trud nekolicine instruktora koji su dali sve od sebe, ali bez uspjeha. Jednom je Bobu telefonirala dok je vozila. On je vrisnuo: „Milena, ne smiješ telefonirati dok voziš. Ako moraš, stani pa telefoniraj.“ Nedugo zatim, Mileni se dogodilo da je greškom izašla na highway broj 6. Uspaničila se jer nije znala kako da siđe s autoputa. Zaustavila se i nazvala Boba da joj pomogne. Kada je shvatio da ona stoji na sred autoputa i telefonira, počeo je urlati. „Ne smiješ stajati, vozi.“ Milena je kazala: „Što galamiš, jesi li mi lijepo rekao da stanem kada telefoniram. Ako nastaviš galamiti, probudit ćeš dijete.“ Kada je Bob shvatio da ona stoji na autoputu dok dijete spava na zadnjem sjedištu pukao je. Valjda se, kada je popustila trema i pritisak poslije promocije, Milena opustila i priredila pravu predstavu, što njoj nije bio problem s obzirom na njeno pozorišno i glumačko iskustvo.
Ponoć je već odavno prošla kada smo napustili Klub književnika. Počinjem osjećati umor. Rano sam ustao, uradio neke tekstove prije polaska za Beograd. Po dolasku sam potpisao ugovore o knjizi The Best of Adriatic Creative Directors za studente sa UniCredit bankom i I&F McCannom. Pa promocija, večera. Dosta za jedan dan. Stižemo u hotel umorni, ali zadovoljni i puni utisaka.
Ujutro smo planirali da odemo na Kalenićevu pijacu kupiti turšiju i svježe povrće. Volimo kupovati na Kalenićevoj pijaci i na zagrebačkoj tržnici, pa kad god smo u Beogradu ili Zagrebu priuštimo sebi to zadovoljstvo. Kako Ivan Stanković i Zdenka Milanović stanuju tu u blizini, dogovorio sam kafu sa njima. Od Ivana dobijam dimljeni sir. Sjetio se kako sam njemu i Frani Lasiću donio na Jahorinu po jedan livanjski sir. I sa Ivanom dogovaram temu za Woman.Comm konferenciju – Muško ženski odnosi u oglašavanju. Znam da će biti dobro i zabavno. Ivan je izuzetno duhovit čovjek i taj svoj humor majstorski ugrađuje u sve svoje javne nastupe. Stiže i Zdenka. Ona s Vedranom pije čaj i uživa u kolačima za drugim stolom dok Ivan i ja razgovaramo o muško ženskim odnosima. Tipična muška priča. Pridružujem se Zdenki i Vedrani. Zdenka je sva pod utiscima prošlosedmične konferencije koju je Coca-Cola za svoje ljude organizovala u Rimu. Pokazuje mi na mobitelu neke video snimke. Sve je izgledalo savršeno. Dok sam gledao snimke odlučio sam da ćemo i mi za Woman.Comm konferenciju u Zagrebu angažirati režisera. Najboljeg. Znam i koga. Pošto sam sa Brigadom, iz grupacije Bruketa&Žinić OM, dogovorio da nam brendiraju konferenciju i urade produkciju, moram ih odmah obavijestiti da će nam trebati više video screenova sa lijeve i desne strane centarlnog ekrana kako bismo mogli emitirati najave predavača.
Poslije druženja sa Zdenkom i Ivanom krećemo za Sarajevo. Usput prepričavamo Milenine dogodovštine za volanom i ne primjećujemo da smo brzo stigli kući. U Beogradu je bilo prelijepo. Hvala Mileni, Veranu, Gordani, Lazaru, Miši, Ivanu i Zdenki na svemu. Nataši Kuzmanovski (UniCredit banka) i Mariji Vićić (I&F McCann), takođe, na knjigama za studente. Već ranije sam u Beogradu potpisao ugovore za isti projekat sa Milicom Marković (Direct Media), Žarkom Sakanom (New Moment) i Ivanom Stankovićem (Communis). Nadam se da ćemo uskoro zaokružiti sponzorstvo za svih 1500 knjiga koje namjeravamo pokloniti studentima u cijeloj Adriatic Regiji.
(Knjigu Milene Garfield Mali saveti za bolju budućnost možete naručiti na ovdje)