Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović
Sinoć sam dobio informaciju koja me gotovo zapanjila: na ovogodišnji Golden Drum svoje su radove do sada prijavile samo tri agencije iz regije – Señor, Idea Plus Communications i Scholz&Friends. Samo tri! Pouzdano znam da će agencije iz grupacije I&F McCann poslati radove i to je sve. Malo je reći sramota za cijelu industriju. Zaista.
Golden Drum je ove godine uveo Golden Drum Adriatic Award, praktično regionalni festival oglašavanja. Svi radovi koji stignu na GD iz bilo koje zemlje Adriatic regije, automatski idu i u konkurenciju za regionalnu nagradu bez plaćanja dodatne kotizacije. OK, možda su organizatori mogli to i malo pametnije napraviti. Recimo da su, pored ove opcije da preko GD rad automatski ide u konkurenciju za regionalnu nagradu, dali mogućnost onim agencijama kojima je takmičenje na GD nedostižno, da mogu svoje radove prijaviti direktno za Adriatic Award. Ili da su u GD jednostavno smjestili ozbiljan regionalni festival čije će nagrade biti podijeljene prve večeri GD, kao uvod u dodjelu nagrada koje vrednuje i Gunn Report. Ali dobro, GD ove godine ima potuno novu, mladu ekipu kojoj nedostaje iskustvo i bolje poznavanje regionalne industrije koja nije tako poletna da prihvati ni najbolje ideje koje joj se serviraju na tanjiru.
Doduše, ljudi koji su zadnjih desetak godina vodili GD činili su dosta toga da regiju otjeraju sa festivala, ili nisu činili ništa da je privuku. Bliži im je bio Libanon od Srbije. Trebat će sad vremena da se regija vrati nazad. I trebala bi. GD ima sad mladu, ali ambicioznu ekipu na čijem je čelu Mojca Briščik, direktorica SOZ-a. Ne znate Mojcu? Upoznat ćete je ubrzo, isplati se vjerujte. Trebate upoznati i Mojcu Majhen, direktoricu agencije Paideia koja je na sebe preuzela organizaciju Golden Druma.
Bilo kako bilo, ostalo je još samo tri dana do zatvaranja prijava a čitava regionalna knjiga spala je na tri slova. Svaka čast Señor, Idea Plus Communications i Scholz&Friends! Ne, niste vi pogriješili jer ste u manjini, niti je od vas pametnija većina koja se nije odazvala, već obrnuto.
Ja nisam plaćen da radim za Golden Drum. Ja sam prijatelj GD, kao što sam prijatelj BalCannesa, Dana komunikacija, SOF-a, Sempla i festivala kojeg organizuje UEPS. Ipak, imamo i mi svoje interese. Ako se industrija ne bude razvijala (a festivali služe upravo tome), ako ne bude festivala, pobjednika i gubitnika, smanjuje nam se količina informacija, nastavljamo onda i dalje glumiti stomatologe koji vade zdrave zube bez injekcije kada zatražimo od agencija da nam pošalju neku vijest.
Prije dvije godine sam u Beogradu bio domaćin prvom sastanku predsjednika i direktora nacionalnih udruženja iz cijele regije. Iako su svi govorili o tome koliko je važno da sarađuju kako bi industriju doveli u red, vidio sam da od te saradnje neće biti ništa – i nije bilo. U maju (ili junu) ove godine, Viktor Nikolić, predsjednik UEPS-a, organizovao je sastanak na koji je pozvao predsjednike i direktore udruženja. Lijepo se razgovaralo, a još bolje družilo. Neformalni razgovori za ručkom i večerom nekad su i važniji od onih zvaničnih. UEPS je organizovao dva sjajna ručka i jednu fantastičnu večeru. Bio sam na tom sastanku. Kada sam odlazio iz Beograda ponio sam sa sobom nadu da je led krenuo, ali sad shvatam da je ta nada više bila plod moje želje da se to zaista desi. Nažalost, nije se desilo i neće se desiti. Bilo je to jasno onog trenutka kada sam na sastanku predložio da se predsjednici i direktori, barem u početku dok se stvari ne pokrenu, sastaju jedan dan u tri mjeseca. Svi su skočili kako je to nemoguće (i nepotrebno), kako oni nemaju vremena i kako je dovoljno jednom godišnje. Zapravo, svi su u Beograd došli samo da vide šta mogu ishoditi za svoje nacionalne festivale po sistemu: Dođite vi na naš festival, a nama je dovoljno to što imamo kod nas, ne trebaju nama vaši festivali. Pardon, dogovorili su se nakon mjesec dana da će među sobom za svoje članove razmijeniti 10 odsto popusta na kotizacije. Deset odsto. Da čovjek ne povjeruje. Eto, neko recimo, ne planira da ode na Dane komunikacija u Rovinj jer nema novaca ili ga ne zanima. I sad vidi da kao član UEPS-a ima 10 odsto popusta, što iznosi 30 eura. Ne časi ni časa, odmah piše prijavu i vadi iz džepa hiljadu eura, koliko mu treba za put, hotel u Rovinju, klopu i derneke. Isplati se potrošiti hiljadu da bi uštedio trideset, eto to je logika.
Nije problem u džepovima već u glavama. Čovjek ako nešto neće, on to neće ni da mu daš džabe i da mu još platiš. Ako u svijesti ne postoji potreba, sve je uzalud. Deset odsto popusta, o bože! To je isto kao kad su neke agencije kod nas kupile baner na mjesec dana za 500 eura misleći da ću ja odmah otići do banke, podići taj novac sa računa i otrčati da sebi kupim novi BMW.
Udruženja bi se morala čvrsto povezati i popularizirati biznis kojim se bavimo, popularizirati kreativnost i festivale, ubijediti svoje članove koliko je važno da razmjenjujemo iskustva i stalno učimo. Kada se to postigne, neće trebati deset odsto. Trebamo promovirati struku i svi raditi na njenom razvoju.
Da li je u svemu tome najiskrenija i najpoštenija I&F McCan grupa na čelu sa Srđanom Šaperom?
Prije pet godina sam bio pozvan na ručak kojeg je organizirao sarajevski McCann povodom toga da je u Sarajevu boravio director McCanna za Jugoistočnu Evropu. Tek nakon mjesec dana će mi biti jasno zašto sam ja jedini izvan McCanna bio na ovom ručku. Gospodin iz Londona mi je, onako usput, postavio dva tri pitanja tek tako da ne bih mislio kako me zapostavlja, a ja sam više volio razgovarati sa Zdenkom Milanović i Marijom Vičić koje sam tada upoznao. Prije toga sam bezuspješno pokušao par puta stupiti u kontakt sa Zdenkom. Kad je ručak završen, Zdenka me je pozvala da dođem na sastanak u Beograd i to ne onako usput, već da maksuz dođem u Beograd na sastanak sa McCannom. Tako i bi. Za petnaest dana smo ugovorili termin. Čim je sastanak počeo, Zdenka mi je kazala: „Ekreme, to što ti radiš direktno doprinosi razvoju oglašivačke industrije. Mi želimo biti najjača grupacija u regiji i zainteresovani smo da se industrija razvija. Spremni smo finansijski podržati vaše projekte“. Zatim me je povezala sa Marijom Vičić, New Business direktoricom koja je kazala kako bi željela da McCann i Media Marketing budu strateški partneri u razvoju industrije oglašavanja u Adriatic regiji. „Ponudite nam sve što imate pa ćemo se dogovoriti. Pri tom vam se nećemo miješati u vašu uređivačku politiku, ostajete potpuno nezavisni, mi ćemo samo kupiti ono što je vaša komercijalna ponuda kako bismo vam omogućili stabilnije poslovanje.“ U narednih 15 dana potpisali smo ugovor o strateškom partnerstvu i ugovor o oglašavanju i pretplati, najveći ugovor do tada. I danas, pet godina nakon toga, McCann je naš najveći oglašivač i sponzor naših projekata, a da nikad, kunem se, nikad to nisu iskoristili za bilo kakav pritisak na nas, niti bismo mi to dozvolili. McCann je kao naš klijent, a mi smo, recimo, kao njihova agencija. Danas se klijenti ponašaju prema svojim agencijama kao robovlasnici. U odnosu između nas i McCanna nije tako. Kad god se sretnem sa Marijom, Vlatkom, Vandom pa i Srđanom uvijek se izljubimo i obavezno ručamo zajedno u krajnje jaranskoj atmosferi. Da nam je još par ovakvih partnera u regiji mi bismo bili kao Advertising Week ili Advertising Age.
Kasnije sam vidio McCannove oglase i u svim ostalim medijima u regiji koji prate industriju oglašavanja. Dakle, podržavaju sve, što je fantastično! Jedine agencije čije ćete ljude sresti na svim nacionalnim festivalima u regiji su agencije iz I&F McCann grupe. Par sati nakon pisanja ovog dnevnika dobit ću finalnu informaciju koliko je koja agencija prijavila na BalCannes, ali sam gotovo siguran da su agencije iz I&F McCann grupe prijavile najviše. Sjećam se prve godine BalCannesa kada još niko od nas koji smo ga inicirali nije znao kako će proći. U Rovinju sam sreo Zdenku Milanović. Znao sam da su prijavili veliki broj radova, ali mi je bilo zaista drago kada mi je kazala da su svi kreativci iz regije došli u Rovinj radi BalCannesa. McCann je bila prva i do sada jedina agencija koja je na BalCannesu proglašena Agencijom godine u Adriatic regiji. Zdenka Milanović će ove godine biti članica žirija iako više nije u McCannu. Sad je direktorica marketinga u Skopskoj pivari, a žiri BalCannesa ove godine čine oglašivači.
I nisu samo novci u pitanju. Druga valuta koja je za nas, i druge medije slične nama, veoma bitna jesu vijesti. I tu je McCann za koplje ispred svih drugih agencija. Šalju nam dosta vijesti jer bez vijesti mi smo mrtvi.
14. septembar 2016.