Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović, ekrem@www.media-marketing.com
Sredinu prošle sedmice (srijeda, četvrtak) proveo sam u Beogradu.
Počeo sam sastankom sa Marijom Vićić u I&F McCann Grupi. Razgovarali smo o BalCannesu i Golden Drumu te o nekim stvarima koje su vezane za našu redovnu saradnju. McCannove agencije pripremaju radove i za BalCannes i za Golden Drum. Marija je uvijek dobro informisana o regionalnoj industriji oglašavanja pa nam od obostrane koristi bude povremena ‘berza’ informacija. U dijelu razgovora nam se pridružio Radiša Kričak. Sprema se uskoro na dug put do Rija. Ide da gleda finale vaterpola i da prisustvuje utakmici u kojoj će Srbija osvojiti zlato. „Šta ćeš ako ne budu ‘zlatni’,“ pitam. „Barem sam bio u Riju,“ odgovara Rade. Kod njega je sve uvijek tako jednostavno.
Slijedi sastanak sa Srđanom Šaperom i Tijanom Škorić. Nastavljamo razgovore započete prije mjesec dana o proširenju našeg strateškog partnerstva. I&F McCann Grupa podržava misiju Media Marketinga još snažnije nastojeći da tako doprinese razvoju komunikacijske industrije u Adriatic regiji. Razgovarali smo o novim modelima saradnje koji bi Media Marketingu omogućili stabilnije poslovanje i realizaciju projekata koje želimo ostvariti u narednim mjesecima i iduće godine. Za nas je izuzetno značajno da pri tom zadržavamo potpunu medijsku neovisnost. I&F McCann Grupa za svoje članice ne traži ništa više od onoga što u informisanju i praćenju rada na MM portalu pripada svim ostalim učesnicima na tržištu komunikacijskih usluga. I&F McCann Grupa i dalje ostaje kod svog stava da je, kao jedan od najozbiljnijih subjekata u komunikacijskoj industriji regiona, zainteresirana i odgovorna za njen razvoj i da u tome vidi zjačajnu ulogu koju Media Marketing ostvaruje.
Poslije sastanka sa Srđanom odlazim na ručak sa Vlatkom Dimovskim koji je u I&F McCann Grupi odgovoran za poslovanje kreativnih agencija. Nas dvojica imamo uvijek zanimljive teme za razgovor. Naravno, sve su one vezane za Vlatkov ili moj posao. Nastojimo da popunimo mozaik regionalne industrije, da složimo kockice i da iz toga izvedemo korisne zaključke.
Predveče odlazimo u Jugoslovensku kinoteku na izložbu fotografija Davida Bowia. Odlična izložba. Volio sam ga slušati i veoma sam cijenio to da je imao stil kakav se rijetko može sresti. Bio je veliki gospodin na svjetskoj muzičkoj sceni.
Vlatko pali auto i odlazimo na obale Save. Usput svraćamo u veliki Roda market da Vlatko kupi nešto za kuću. Kako sam žedan, odlazim na odjel gdje su vode i prvi put vidim Janu Multivitamin. Odlična voda, odličan dizajn etikete. Šaljem poruku Ivi Balent i žalim se što je nema u Sarajevu. Odgovara iz Dubrovnika da se Jana vitaminska linija nalazi na tržištu već tri mjeseca, da se odlično prodaje i da bi je trebalo biti i u Sarajevu (kada sam se vratio, našao sam je u Konzumu).
Sa Vlatkom se rastajem u pola jedanaest, Pomalo umoran se vraćam u Hyatt. A tek me čeka još posla. Trebam opremiti za objavu intervju sa Zdenkom Milanović. Iz sobe uzimam računar, silazim u loby, poručujem čaj i počinjem da radim.
U četvrtak ujutro sa event timom hotela Hyatt prolazim kroz otvorena pitanja koja su vezana za svečanost AD WOMAN OF THE YEAR koju ćemo 17. novembra organizovati u ovom hotelu. To veče ćemo ugostiti 250 lidera regionalne komunikacijske industrije kako bismo odali počast najuspješnijim ženama iz našeg posla. Dok sam se pripremao za ovaj sastanak prisjetio sam se 21. decembra 1990. godine kada smo u Hyattu organizovali svečanost Businessman 1990, prvi izbor najuspješnijeg poslovnog čovjeka u Jugoslaviji. Tada smo bili zvanična agencija jugoslovenske vlade čiji je premijer bio Ante Marković. Naravno, on je bio pokrovitelj svečanosti, ali joj nije mogao prisustvovati. Tog dana je morao biti u Zagrebu na proglašenju Ustava Republike Hrvatske. Zamolio me je da organizujem da se sastane sa desetoricom nominiranih businessmana na večeri u Hyattu, noć uoči izbora. Tako smo i napravili. Došao je u 18,30. Atmosfera je bila sjajna. On je želio čuti šta poslovni lideri misle o ekonomskim reformama, a oni su od premijera iz prve ruke željeli saznati šta Vlada planira dalje raditi na reformama. Oko 20,30 se izvinuo što na kratko mora otići do Doma JNA na proslavu Dana Armije, da mu generali ne bi zamjerili. Ionako su već imali previše primjedaba na njega. Vratio se nakon sat vremena i sa nama ostao do ponoći, sve dok mu šef njegovog protokola nije rekao da se aerodrom Surčin zatvara za letove, i ako ne polete za 20 minuta morat će čekati jutro. Bilo mu je jako žao što ide. Dok sam ga pratio prema izlazu iz hotela kazao mi je: „Da ne moram da idem, ne bismo se rastali do jutra. Ovakvi su nam ljudi veoma važni kako bismo pokrenuli razvojni ciklus.“ Obilazim tog jutra istu Kristalnu dvoranu u kojoj je Marković večerao sa poslovnim ljudima i u kojoj smo sutra uveče proglasili najuspješnije poslovne ljude Jugoslavije. Radujem se da ćemo tačno nakon 26 godina u istoj dvorani sa istom radošću pozdraviti najuspješnije žene regionalne komunikacijske industrije.
Poslije sastanka sa Hyattovom ekipom odlazim na sastanak u Publicis One sa Mišom Lukićem. Ovo je naš drugi sastanak za kratko vrijeme. I Publicis One će biti naš strateški partner. Miša i ja smo gotovo tri sata razgovarali o tome šta su naši pojedinačni i zajednički ciljevi u toj saradnji. Protekla četiri mjeseca Miša je na 30 tržišta, za koja je odgovoran, provodio koncept stvaranja Publicis One da bi formirao kompletnu infrastrukturu i u slijedećoj fazi mogao da se baci na razvoj kreativnog dijela posla. Do detalja mi je objasnio ideju Maurice-a Levy-a i njegov koncept Publicis One. Velika ideja velikog maga komunikacijske industrije. Drago mi je da ćemo, u svom domenu, imati mogućnost da budemo dio te priče. O tome smo razgovarali i kasnije na ručku kod Žabara.
Vraćam se u Sarajevo pun utisaka iz razgovora sa Srđanom i Mišom. Dobio sam toliko potrebnu količinu pozitivne energije i optimizma. Svi dobri dani su pred nama!
Dok sam se vozio prema Sarajevu zove Mojca Briščik iz SOZ-a. Pita da li bih u glavnom programu Golden Druma moderirao panel na kojem će učestvovati Marko Pekica, Vlado Čeh, Jernej Repovš i Jure Apih. Prihavatm sa velikim zadovoljstvom. Mi ćemo biti gerijatrijska sekcija Golden Druma, ali sigurno je da imamo šta kazati. Golden Drum je nastao na temeljima Jugoslovenskog festivala tržišnih komunikacija u Portorožu, a ovaj je ‘rodjen’ jedne večeri 1983. godine, kada je ova ista ekipa koja će se okupiti na panelu, za šankom u hotelu na Ilidži pokraj Sarajeva, pila dobro vino i namaštavala kako da unaprijedimo struku. Tu je odlučeno da se ide u organizaciju Festivala. Repovš je tada bio predsjednik Saveza ekonomskih propagandista Jugoslavije i odmah je (za šankom) zadužio Marka Pekicu da bude prvi direktor Festivala. Sve poslije toga je povijest. Jernej, Vlado, Marko i Jure su stariji od mene i svi su oni u jednom vremenu bili moji idoli, ljudi koji su svojim uticajem „ovjerili“ najvažnije razdoblje mog profesionalnog života. Moja je karijera prosti zbir tih uticaja. I zato mi je čast da moderiram ovu priču. Bit će to fantastičnih 75 minuta ovogodišnjeg Golden Druma. Nismo mi još kazali svoju zadnju riječ. Zovem ih telefonom i obavještavam o panelu, jer je Mojca to prepustila meni. Svi se raduju da ćemo se zajedno okupiti na glavnom stageu Golden Druma.
Petak je. Javlja se Zlatko Berbić da su on i njegova supruga Edina u Sarajevu i da bi željeli da popijemo kafu. Kako da ne, s merakom, došli moji Tuzlaci. Edina je u New Yorku izgradila zavidnu karijeru savremene umjetnice. Sada želi napraviti nešto i u regionu. Govori o jednoj velikoj instalaciji „Sloboda“ koju bi željela postaviti. Sva priča se svodi na savremenu umjetnost, naš portal Art&Business i podršku koju bismo mogli pružiti. Razgovor traje i traje. Dolazimo do mladih umjetnika, onih koji se bave savremenom umjetnošću. Svi nas putevi usmjeravaju ka Mokrinu. Dogovaramo se da osnujemo Mokrin Contemporary Art Academy čija bi dekanesa bila Edina. Kosmičke sile su nam naklonjene. Počinjemo u novembru kada ćemo u Kući na ravnom bregu okupiti prvu grupu mladih savremenih umjetnika. Mokrin može postati evropski centar za mlade umjetnike, galeriste, mlade novinare koji se žele usavršiti u pisanju o savremenoj umjetnosti. U ovom je projektu samo nebo granica.
Odmah poslije sastanka sa Zlatkom i Edinom šaljem mail Banetu Brkljaču da ga obavijestim o ovom sastanku. Kad sam pritisnuo ‘sent’, u tom je trenutku meni stigao mail od Baneta. Mailovi su nam se mimoišli negdje iznad Šabca. Ali, o tome nekom drugom prilikom. Kasno je, nedjelja uveče, valja ovo prevesti i lektorisati kako bi se ujutro našlo na portalu. Ekipa Media Marketinga radi udarnički!