Piše: Ekrem Dupanović, ekrem@www.media-marketing.com
Prošle sedmice smo dva puta oborili rekord čitanosti u jednom danu. Kako je Google Analytics pokazivao u četvrtak prijepodne, moglo se dogoditi da taj dan i po treći put dobijemo najčitaniji dan od kako portal izlazi, ali nam je izmaklo za dlaku. Intervju sa Davorom Runjeom je bio najčitaniji, u petak mu se pridružio Robert Čoban sa svojom kolumnom, a tokom vikenda i još neki tekstovi.
Pokemoni su veliki hit. I mi nešto učimo od njih. Lovimo vas, tražimo po internetu, na Facebooku, zovemo prijatlje da nam šalju e-mail adrese kako bismo vam slali newsletter. I to daje rezultate. Dosta vas je na odmoru, pa imate vremena da pretražujete portale. Vidim da je mnogo posjeta iz primorskih gradova i drugih turističkih centara. Dosta je posjeta iz Grčke gdje se odmarate. Pratimo vas u stopu. I vi nas.
Počeo je da raste i broj pratilaca na Facebooku. To nam je vrlo važno jer gotovo 50 odsto čitalaca svakog dana dođe preko ove društvene mreže. Ljeto je, slabiji je priliv vijesti pa imamo malo više vremena da se posvetimo našem prisustvu na društvenim mrežama.
U nedjelju prijepodne stiže mail od Lazara Džamića: „Izašao sam iz Googla pa sada možemo zajedno da radimo šta nam je volja. Od sada ću više biti na našim prostorima, mada ne i više u marketingu jer hoću da to vreme posvetim pisanju. Dobio sam Gugl ‘buvu’ da sebe hoću da transformišem 10X, ne 10%…“ Napisa Lazar i ode danas sa Danom i djecom na odmor u Rovinj.
Sjećam se da mi je prije godinu dana za ručkom u Ljubljani, na kojem je Bane Brkljač ugostio Lazara i mene sa suprugama, govorio kako će napustiti Google, vratiti se u Beograd i posvetiti se pisanju. „Imam naslove za sledećih 20 romana,“ kazao je tada. Evo sada se to ostvaruje. Kod Lazara se inače ostvari sve što zamisli. Otišao je u London maltene kao izbjeglica bježeći od NATO bombardovanja i postao najjači digitalni strateg u Londonu da bi onda zauzeo jednu od važnijih pozicija u kompaniji Google ZOO za Evropu. Kako? Eto tako. Htio je to i napravio je. Sad kaže da želi postati svjetski relevantan romanopisac. Hoće li? Bezbeli da hoće, zato što on to tako želi i ima za to plan. Lazar za sve ima plan. Samo se pomalo plaši jedne stvari. Kaže da je otišao u London kada je počelo bombardovanje Beograda. Njegov odlazak iz Londona se poklopio sa Brexitom. Da sad ne počne kao ping-pong loptica da ide tamo i ovamo. Svijet je poludio, niko od nas ne zna gdje će sutra zanoćiti.
Ja sam iskreno veoma sretan da su se Lazar i Dana sa djecom vratili na Balkan, ma kakav on bio. Da se malo smire. Godine u Londonu su bile veoma uspješne, ali ne i lagane. Valjalo je opstati i postati. Dana i Lazar su uspjeli. Kako, to samo oni znaju. Neka ih sad ovdje kod nas, kod svoje kuće. Lazar da piše, Dana da pomaže autističnoj djeci. I zato im jednostavno želim: Dobrodošli kući Džamići!
Meni se neke stvari u životu jednostavno ne rade onda kada bih ih trebao uraditi i završiti, ali mi se kasnije stvari poklope i meni postane jasno zašto sam nešto uradio mjesec, deset mjeseci, godinu ili tri godine kasnije nego sam to trebao uraditi. Sada mi je definitivno jasno zašto dvije godine ne mogu da završim svoju knjigu Hotel Jugoslavija za koju je Lazar napisao predgovor prije gotovo tri godine. Eto zašto. Trebao je Lazar da se vrati pa da hodamo po promocijama. I ja sam došao na svaku promociju Cvjećare u kući cvijeća. Čak smo i u Ljubljanu Vedrana i ja otišli na jedan dan, ne da bismo čuli ono što smo već par puta čuli, već da bismo se vidjeli. Tako ćemo se u jesen kada, ako bog da, knjiga izađe, Lazar i ja družiti sa prijateljima na promocijama.
Ako bog da!
25. juli 2016