Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović, ekrem@www.media-marketing.com
Foto: Galerija 11/07/95
Danas smo tačno na sredini mjeseca Ramazana, najvažnijeg i najsvečanijeg mjeseca za svakog vjernika islamske vjeroispovijesti. Ramazan je mjesec posta. Bio sam prošle sedmice na Iftaru kojeg je tradicionalno za svoje prijatelje i poslovne partnere organizovala agencija MITA. Iftar predstavlja završetak posta na kraju dana. Post počinje ujutro rano, prije izlaska sunca i završava se njegovim zalaskom. Ove godine razamanski post počinje oko pola tri ujutro i završava se oko pola devet uveče. Osamnaest sati bez hrane, vode, kafe, cigareta i svega ostalog u čemu svakodnevno uživamo. Na Iftaru sam vidio uglavnom nasmijane ljude, oni uživaju u postu, u njemu nalaze mnogo zadovoljstva i blagodeti za sebe i svoje najbliže. Ejub Kučuk i njegovi saradnici su nam priredili zaista sjajno veče u restoranu Four Seasons. Dobro odabrano društvo, jako lijep ambijent, odlična atmosfera i, naravno, vrhunska hrana. Volio bih da mogu podijeliti radost posta sa većinom ljudi koji su bili na Iftrau, ali ja ne postim. Zimi, kada su dani kraći, zapostim Ramazan da bih se na taj način odužio svima koji su dali svoj život za Bosnu i Hercegovinu i omogućili nam da danas živimo u miru i rahatluku. Hvala ti Ejube.
Sutradan nakon Iftara, bio sam na otvorenju izložbe Sarajevske razglednice Bojana i Dade Hadžihalilović. Izložba je otvorena u Galeriji 11/07/95, u centru Sarajeva, odmah pored katedrale. Sramota me je kazati da sam prvi put ušao u galeriju koju je osnovao moj prijatelj Tarik Samarah. Tarik se bavi fotografijom i napravio je sigurno najozbiljniju seriju fotografija koje svjedoče o genocidu u Srebrenici. Izdao je i monografiju, a onda je, uz podršku načelnika općine Stari grad Sarajevo, Ibrahima Hadžibajrića, otvorio galeriju koju nije propustio da posjeti nijedan visoki zvaničnik iz svijeta koji je posjetio Sarajevo, uključujući i Angelu Merkel. Bojanova i Dadina izložba razglednica koje su nastale u vrijeme opsade Sarajeva okupila je probran krug Tarikovih, Bojanovih i Dadinih prijatelja. Iako smo te iste razglednice vidjeli na desetine puta u raznim prilikama i vjerovatno svi kod kuće imamo njihovu kolekciju, ipak su u ambijentu Galerije 11/07/95 one izgledale sasvim drugačije, slale su jednu sasvim objektivniju poruku. Nevjerovatno je koliko jedna te ista stvar smještena u drugačiji kontekst ima i drugačije značenje. Čestitke Bojanu i Dadi koji čine grupu TRIO i kreativni tim agencije Fabrika. Meni ostaje da ovih dana dođem u Galeriju 11/07/95 (naziv označava datum koji se obilježava kao Dan sjećanja na genocid u Srebrenici) i u njoj provedem više vremena sa Tarikom kako bih saznao više.
Vikend sam posvetio pisanju knjige The Best of CDs. Zadovoljan sam kako ide mada nije lako. Naredna dva mjeseca ću stalno pogledati na sat da vidim koliko mi je još vremena ostalo do predaje u štampu. Da bih sebe disciplinirao već sam zakazao promociju 13. septembra u Zagrebu (organizuje agencija Abeceda), 14. septembra u Ljubljani (agencija Paideia-Events), 15. septembra u Beogradu i 20. septembra u Sarajevu. Nešto računam, ako sam postavio datume onda ću ih i ispoštovati. Nadam se i dat ću sve od sebe da tako i bude.
Danas su počeli da stižu i tekstovi Luke Dubokovića i Almira Okanovića iz Cannesa. Oni će na festivalu provesti prva četiri dana i u to će nam vrijeme poslati seriju tekstova Četiri dana Kana. Pisat će o predavanjima kojima su prisustvovali, o svojim utiscima, susretima i razgovorima. Već po prvom tekstu vidim da ćemo dobijati zanimljive tekstove.
U nedjelju sam poslao kolumnistima mailove da nam pošalju svoje tekstove do kraja ove sedmice kako bismo ih objavljivali svakodnevno naredne sedmice. Svi su potvrdili. Ponedjeljak je rezervisan za Damira Ciglara (Imago) koji će u ime Media Marketinga prisustvovati ručku kojeg u Cannesu organizuje EPICA Award. U utorak ćemo čitati tekst Boštjana Prijanoviča (New Moment Ljubljana), za srijedu će tekst poslati Robert Čoban (Color Press), u četvrtak Ivan Stanković… Odlični autori.
Kada završim dnevnik za danas pripremit ću pitanja za intervjue naredne sedmice.
Pokušavam da se organizujem da 29. juna odem u Beograd na Business Cafe. Gost je Miša Lukić. Volio bih ga čuti i, naravno, vidjeti. Uskoro ćemo i sa njim imati ekskluzivan intervju. Bojim se da ovaj Beograd ne ostane samo velika želja.