Piše: Ekrem Dupanović
Od kada sam prije skoro tri mjeseca, tačnije 9. maja, napunio 69 godina života nisam napisao nijedan Dnevnik. Nije to zbog godina, umora ili nedostatka inspiracije, već jednostavno zbog manjka vremena. Nemam vremena da Dnevnik posvetim ozbiljnijim komentarima i osvrtima na dnevna događanja u našoj industriji, a sve manje želim da moj život postane reality show. Dnevnik je upravo to bio. S kim sam se sastao, o čemu smo razgovarali, s kim sam bio na ručku ili večeri itd. Niti sam ja neka faca pa da imam potrebu da se izlažem javnosti misleći kako to nju zanima (a izgleda da je zanimalo), niti mi paše da mi sve češće ljudi sa kojima razgovaram napominju da o tome ne pišem u svom dnevniku. Više sam stvari prećutao nego što sam ih opisao i to onda nije to. Nikada nisam prekršio obećanje tajnosti koje sam nekome dao, ali ipak bih želio da ljudi nemaju ni trunke sumnje, da razgovaramo otvoreno i o svemu. Imam dovoljno godina i iskustva da sam znam razabrati šta objaviti, a šta ne. Osim toga, portal nije tabloid pa da težim objavljivanju žutila. Za ozbiljnije komentare treba vremena, a ja ga nemam. To je moja hronična bolest od kako za sebe znam. Uvijek mi fali koji sat vremena svakoga dana. Vrijeme je da i ja počnem misliti o vremenu. Obećao sam to sebi kada sam slavio 69. rođendan. Ali nije Dnevnik svjesno bio žrtva te i takve odluke. Jednostavno dogodilo se da se, taman kada sam tako odlučio, sama od sebe srušila moja dimenzija vremena.
Vrijeme proteklo od mog zadnjeg teksta bilo je jako dinamično. Dogodilo se dosta zanimljivih stvari. Dvije sedmice maja sam posvetio adaptaciji stana i zbog toga sam Vedranu poslao kod brata u Ameriku. U Sarajevu je dva dana bio Vlatko Dimovski (regionalni direktor I&F McCann Grupe), moj veliki prijatelj. Bio sam mu domaćin na večeri koja je potrajala do dugo u noć. Sa nama u društvu je bila i Vesna Vlašić, direktorica sarajevskog McCanna. Zadnjeg dana maja održana je Brending konferencija. Bila je odlična. Tu smo snimili i prve kadrove dugometražnog dokumentarnog filma koji će premijeru imati početkom decembra na No Limit Sarajevo Advertising Festivalu. Članica žirija takmičenja Young Lions, koje je održano u okviru Branding konferencije, bila je i Marija Vićić (direktorica komunikacija I&F McCann Grupe). Sa njom sam imao jedan izuzetno prijatan ručak u Vinoteci. Baš smo se dobro ispričali. Par dana iza Brandinga, bio sam na konferenciji Play Media Day u Banja Luci gdje sam moderirao jedan panel. I tu smo snimili neke kadrove za film. Po povratku u Sarajevo skroz se zakuhalo oko konferencije The Young Leaders of Tommorow. Prinzajem, kasno smo krenuli komunicirati projekat i sve se onda zbilo u petnaestak dana. Tada sam se baš trebao posvetiti pisanju Dnevnika i raditi dobar PR za konferenciju, ali jednostavno nisam imao vremena za pisanje, a sada, kako sam zagazio u sedamdesetu, ne bih sebi trebao dozvoliti bilo kakve improvizacije mada su one nekada neizbježne. Tih petnaest dana prije konferencije mogao sam svakog dana napisati deset strana Dvenika, toliko se toga dešavalo.
Elem, prošle sedmice se i to dogodilo. Na Japodskim otocima se okupilo oko osamdeset mladih lidera, predavača, sponzora i gostiju. Atmosfera je bila fantastična. Mladi lideri su došli iz svih zemalja regije, osim Crne Gore. Iznenadio me broj mladih Makedonaca i Makedonki. Bilo ih je preko deset. Na kraju su kazali da im se dugi put od Skoplja do Bihaća višestruko isplatio i da dolaze ponovo iduće godine.
Svoja su predavanja imali (abecednim redom): Sašo Dimitrievski, Lazar Džamić, Kristijan Gregorić, Krešimir Macan, Domen Mavrič, Teodora Migdalovici, Amir i Ajla Mulalić, Elma Pašić, Martina Ukić, Ana Tavić, Miroslav Varga i Dijana Vetturelli. Ja sam imao uvodno predavanje Never Give Up. Govorio sam mladim liderima kako nikada ne trebaju odustajati iznoseći brojne primjere iz moje prakse kada nisam odustao čak ni onda kada nisam imao nikakve šanse za uspjeh. A uvijek sam uspio. Saša Savić je iz Njujorka bio prisutan preko skajpa. Imao sam sa njim jednosatni intervju. Saša je postao idol svim mladim liderima koji su bili na Japodskim otocima. Lazar Džamić je imao dva predavanja i oba su mladi lideri pozdravili aplauzom stojeći. Sva predavanja su bila odlična. Varga ih je takođe oduševio. U svojim komentarima kada smo se rastajali mladi lideri su kazali da su im ta tri dana pružila neprocjenjivo iskustvo. Osim što su slušali dobra predavanja, dobro su se zabavljali do kasnih sati uz DJ-a. I, naravno, upoznavali su se, razmjenjivali svoja iskustva, kreirali grupu na Facebooku. Za večerom dan uoči početka konferencije svi su sjedili u „svojim“ grupama. Već od doručka sutradan to nisam viđao. Miješali su se i upoznavali. Sjedili su i razgovarali sa predavačima i to je bila dodana vrijednost konferencije. Tri dana se družiti sa predavačima, pitati ih i kazivati im svoje mišljenje je takođe bilo neprocjenjivo iskustvo.
Mladi lideri su razmatrali i nacrt Japodskog manifesta, dokumenta koji bi trebao predstavljati njihov glas u komunikacijuskoj industriji. Nisu zadovoljni. Smatraju da kreativne ideje imaju snagu da mijenjaju svijet, a da industrija to malo ili nikako ne koristi. Japodski manifest nosi naslov Etički marketing u doba globalne krize. Mladi žele raditi na tome da oglašavanje bude oruđe i jedan od glavnih pokretača promjena koje pozitivno djeluju na percepcije građana, obustavljaju bezumnu potrošnju, stimulaciju želja, impulsa i anksioznosti. Oni žele održivi marketing, koji poštuje i čuva svjetske resursa, ne zagađuje naše rijeke i okeane plastikom i naše umove treshom. I zato žele da prioritet korištenja njihovih talenata i stručnosti imaju društveno odgovorne organizacije i brendovi.
Radna grupa formirana na Japodskim otocima sada radi na finaliziranju teksta koji će onda biti ponuđen na usvajanje svim mladim liderima koji su bili na konferenciji. Kada ga usvoje objavit ćemo ga javno da mu pristupe i svi ostali mladi ljudi koji vjeruju u snagu komunikacijske industrije i njenu moć da mijenja svijet na bolje.
Pored svih dobrih stvari (odlična predavanja, zabava i networking), poseban utisak su ostavili sami Japodski otoci. Nestvarno lijepo mjesto. Neki od predavača i učesnika su već planirali ovdje doći na kraći odmor tokom ljeta. Una je najljepša rijeka. Neki su bili i na raftingu sa kojeg su se vratili puni utisaka. Može priroda dati sve od sebe, ali ako nema dobrih ljudi sve je uzaludno. Armin i Ajla, naši domaćini (Armin je i vlasnik kompleksa Japodski otoci), su nevjerovatno predusretljivi i ljubazni ljudi, a uz to i veliki profesionalci. Stalno nasmijani i ništa im nije bilo teško. Udovoljavali su svim željama i pri tom, čini mi se, i sami uživali. Zadnje veče Armin je oko deset sati predložio da upalimo logorsku vatru. Čak je i DJ pult pomjeren dvjesto metara da bi sve bilo kako valja. Kada je vatra zapucketala nastao je tulum.
Tačku na „i“ svojim je doprinosom dala agencija Communis Sarajevo koja je savršeno odradila event management i kreativnu stranu cijelog projekta. Hvala Zvezdani, Rinu, Azri i svim ostalim članovima tima koji su učinili da susret The Young Leaders of Tomorrow na Japodskim otocima svima ostane u prelijepom sjećanju.
Napisao sam podug tekst. I opet problem vremena. Što bi rekao Hemingway u pismu jednom svom prijatelju: „Oprosti što sam ti napisao ovako dugačko pismo. Nisam imao vremena da napišem kraće.“
- juli 2019.