Razgovarala: Lamija Al-Hasan
Foto: Viktor Koen
Viktor Koen je nagrađivani umjetnik i predavač. Akademiju je završio u Jerusalemu i baš kao i svi studenti želio je da radi samo ono što njega inspiriše i pokreće. Vremenom je shvatio da postoji nešto što se zove “profesionalizam”, koji ponekad zahtjeva od nas da “popustimo” i uradimo ono što je najbolje za posao.
Zahvaljujući “profesionalizmu” Koenove radove možete vidjeti u The NYTimesu, Wall Street Journalu i Nature magazineu. Radio je dizajn i za Penguin izdavačku kuću, Random House, Doubleday, Harper Collins, Rizzoli, Houghton Miflin, Tor, Time, Newsweek, Esquire, National Geographic, Rolling Stone, Wired, ESPN, Man’s Journal, Bloomberg, Fortune, Money, Forbes, Nation i BusinessWeek. Radove je izlagao u galerijama i muzejima u Europi, Japanu, Australiji i naravno, SAD-u.
Viktor Koen, čiji je rad često opisan kao mračan i Steampunkerski, je dizajner koji voli insekte, kolaže i mašineriju. Više o njegovom radu možete naći na viktorkoen.com.
Razgovarali smo sa Koenom o njegovoj inspiraciji, radu sa klijentima, profesionalizmu i naravno njegovim počecima.
Kako ste uspijeli da zadržite svoj stil u radu, a da ga ipak prodajete, s obzirom na to da je vaš rad često često bio neshvaćen?
Uradite dvije stvari. Podijelite život na dva dijela i gradite dvije karijere, dok one postepeno ne postanu jedno. Zato kako biste bili uspješni, a pod ovim podrazumjevam da ste zauzeti i da radite, ne da ste bogati, morate raditi nadljuskim moćima, i raditi tri stvari odjednom, dok drugi rade samo jednu. Tako izgubite kosu, grizete nokte, provodite nepregledne sate produktivno, a kada hoćete da budete produktivni morate biti i efektni, što znači da ono što započnete morate i završiti, ne možete ništa ostaviti napola pečeno. Imam sreće pa je na neki način to u mojim genima, moj otac je bio vrijedan radnik, dolazimo iz srednje klase kojoj je nekako urođena ljubav prema radu i jako cijenim naporan rad, mislim da je naporan rad častan. To je to, u principu je jako jednostavno.
U kom momentu ste onda shvatili da morate ponekad pristati i na kompromis, a ne samo tvrdoglavo gurati svoju ideju?
To jeste suština profesionalizma. Ujedinite svoju umjetnost sa željama klijenta, razmislite o onome što vam se možda i ne dopada a morate da uradite, postavite sebi to kao izazov, i to je uvijek pozitivan način kako da prebrodite nešto što mislite da nije uredu. Naučite vremenom da prihvatate to što vam klijent predlaže i uvjerite ih da ste prihvatili njihovo mišljenje, tek onda im možete predložiti nešto što se ustvari vama dopada. Bitno je da sve shvatate kao neku vrstu lekcije i izazova, nego da kompromise shvatate kao da činite neku vrstu “vizualne prostitucije” i da se osjećate “prljavo” i poželite da se istuširate kako bi ste to isprali sa sebe svoj rad.
Da li se vama to nekada desilo? Da jednostavno odustanete od projekta jer niste mogli da se pomirite sa tim što klijent traži?
Nikada nisam ja taj koji odustaje. Na isti način muškarac nikada neće prekinuti vezu sa djevojkom, radije ćemo vam život učiniti nemogućim kako bi ste onda vi prekinui vezu sa nama; na taj način ja postupam sa klijentima. Ja ću se truditi da im smetam u nedogled, dok god im ne dojadim i ne kažu “dosta, ovo ne ide, samo prekini.”
To se znači dešavalo?
Jeste, rijetko, ali se dešavalo. Pokušavam uvijek da spriječim da ne dođe do toga, jer klijent u principu uvijek vidi moj gotov rad, a tome su prethodile skice, fotografisanje, mnogo rada i bilo bi grozno kada bi mi se to konstantno dešavalo, značilo bi da ulažem mnogo truda nizašta. Zato se trudim da preduhitrim ovakve situacije i čim dobijem ponudu, ako mislim da neće ići saradnja, ja tako i kažem. Bolje odmah da odustanemo. Bolno je to i ne volim da odbijam projekte, ali ako moram, mislim da je to bolje nego da mučimo jedni druge. Naučio sam vremenom koji bi projekti mogli da budu mučni.
Da li je to jedna od stvari koje govorite mladim dizajnerima, umjetnicima kada držite predavanja, šta im savjetujete?
Održao sam Ted talk (Ted Talk- Viktor Koen) upravo na tu temu, “Šta je inspiracija?” Ted Talk se i zvao “Inspiracija za amatere”. Međutim, prva stvar koju savjetujem jeste da ustanete sat vremena ranije i uložite to vrijeme u svoj rad. Nema ništa korisnije za vaš rad nego da radite još više. Mislim da postoji problem produktivnosti kod mladih. Jako su malo produktivni jer im nešto stalno odvlači pažnju, zato kad ustanete ranije i to vrijeme uložite u rad, to je velika investicija i možda se ne čini tako, ali to može toliko toga da promjeni u vašem radu i samom odnosu prema radu i vjerujte da vam daje prednost spram drugih ljudi sa kojima se “takmičite” na tržištu.
Kažete da mladima sve odvlači pažnju. Danas smo bombardovani sa svih strana, naročito na internetu. Da li i to utiče na inspiraciju? Koliko je inspiracija u stvari samo pračenje trenda, a koliko smo zaista, onako “čisto” inspirisani?
Činjenica je da danas ima manje inspiracije nastale partenogenezom i što se više razvijamo tako je i ova činjenica sve izraženija, odnosno sve smo manje inspirisani “niotkud” ili iznutra, iz nas samih. S obirom na to da svuda oko nas trenutno postoji doza prezasićenosti teško je izdvojiti se i misliti drugačije i čim moramo da zamislimo životinju mi se sjetimo Disney životinja, to nam je već nekako urođeno, skoro pa da nam je u DNK upisano. Međutim čini mi se da ljudi ipak uspijevaju pronaći svoju inspiraciju djelomično i iz revolta prema prezasićenosti, nekada možda i na silu se trudeći da izgleda drugačije. U isto vrijeme razvio se i novi oblik kritike, jer sve je dostupno na internetu, na taj način lako je prepoznati i kriticizirati ako je neko ukrao nečiju ideju. Mislim da su ljudi ipak i dalje inspirisani kao i nekad, ali i da ulazimo u eru vrlo uzbudljivih novih stvari, koja dolazi sa razvojem tehnologije. Sada imamo 3D printere i mislim da nas čeka nešto još bolje. Poštovanje prema tradicionalnom načinu rada je i dalje prisutan, naravno, a to je jedna od stvari koja me privlači u ovoj regiji.
Radovi su vam proputovali svijet, a vjerovatno i vi sa njima. Da li je svuda u svijetu pogled na inspiraciju, rad i tržište isti ili ipak postoje razlike od regije do regije?
U suštini trudim se da što manje putujem na ove izložbe, mnogo radim i trudim se da svaki slobodni trenutak provedem sa porodicom. Ako i jesu stvari drugačije u svijetu onda je to zato što je možda Zapad zasićen i umoran, a ljudi ovdje su gladni svega i možda malo više otvoreni, zato mislim da je ovdje odlično mjesto za biti trenutno. Ljudi su ovdje u regiji inspirisani i imaju šta reći samo moraju naučiti da se još više otvore i da prodaju svoj proizvod, moraju naučiti marketing, dok Zapad zna kako da proda svoj proizvod, ali nekad se čini da nema šta da kaže.
Velika je razlika i između dodiplomaca i apsolvenata. Volim da radim sa apsolventima jer ljudi nekako okrenu list kada počnu svoj rad da shvataju vrlo ozbiljno. Privlače me ljudi koji ozbiljno shvataju svoj rad i žele da naprave neku promjenu. Kada postanu apsolventi i shvate da moraju sada iskoristiti svoje znanje kao da im se elan vrati na početak i postanu nekako uzbuđeni zbog svega, postaju gladni, i podsjećaju me na ljude u ovoj regiji, takvi me ljudi privlače više nego ljudi koji nisu inspirisani i sve im je dosadno. Mislim da nije svuda ista situacija, ali mi se čini da mene uvijek privuku isti ljudi.
Viktor Koen je učestvovao i na ovogodišnjem SOS dizajn festivalu u sklopu kojeg je održao predavanje “Show & Tell” tokom kojeg je podijelio sa prisutnima svoje neuobičajene metode razvijanja nagrađivanih radova za klijente i kustose, kroz riječi mudrosti, slike i očigledno pretjerivanje.
Održao je i radionicu pod nazivom “Ilustracija od C do F”, koja se temeljila na ideji da je učenje kako vizualne izazove pretvoriti u ideje, ideje u skice i skice u završne crteže, način da se istinski razvijamo kao umjetnici i pripovjedači u konceptu, procesu i obrtu.
SOS Dizajn festival je održan u Sarajevu, od 15-19. oktobra ove godine.
