Razgovarao: Ekrem Dupanović
Sutra, u utorak 12. novembra na Petrovaradinskoj tvrđavi u Novom Sadu, bit će otvorena izložba Akademska komunikaciona praksa – Projekti oglasnih kampanja za vojvođanske kolektive, prema ideji i konceptu Miroslava Mušića, docenta Akademije umetnosti Univerziteta u Novom Sadu. Izložbu zajednički organizuju Galerija ITD: Institut za transfuziju dizajna i Akademija umetnosti Univerziteta u Novom Sadu. Autori radova za izložbu su studenti IV godine i master sudija Studijskog programa grafičke komunikacije Akademije umetnosti Univerziteta u Novom Sadu koji su, u okviru predmeta „Osnove dizajna tržišnih komunikacija“ (IV godina) i „Dizajna tržišnih komunikacija“ (Master studije), kod doc. Miroslava Mušića, u ljetnom semestru školske 2012/2013. godine, dizajnirali oglasne kampanje za veći broj vojvođanskih kompanija.
O izložbi, studentima i njihvoim radovima razgovarali smo s idejnim autorom izložbe, doc. Miroslavom Mušićem.
Projekti oglasnih kampanja za vojvođanske kolektive je vrlo originalan koncept promocije mladih dizajnera, zapravo još uvijek studenata grafičkog dizajna. Šta su bili Vaša ideja i vizija ovog projekta kada ste ga osmišljavali?
Dolaskom na Akademiju umetnosti Univerziteta u Novom Sadu, posle višegodišnjeg rada na dizajnu, tržišnim komunikacijama i poslovima koji su imali za nameru da ostvare poslovne ciljeve, poželeo sam da svoje bogato iskustvo i znanje ugradim u Studijski program grafičkih komunikacija. Osmislio sam poseban predmet „Dizajn tržišnih komunikacija“ na master akademskim studijama ali i njegovu varijantu: „Osnove dizajna tržišnih komunikacija“ na četvrtoj godini osnovnih studija. Sa ciljem da se predstave umetnička i stručna saznanja o dizajnu, vizuelnim i tržišnim komunikacijama, kao i disciplinama bez kojih je nemoguće delovati na tržištu. Stručno rasvetle i stvaralački definišu mesto i uloga dizajna u procesu tržišnih komunikacija. I osposobe studenti za dizajniranje sistema vizuelnih komunikacija na tržištu. Stvori okvir za samostalno i timsko stvaralačko i kritičko delovanje, semiotičko i psihoanalitičko kreiranje i tumačenje sva tri oblika komuniciranja na tržištu. Ubrzo su se pokazali i prvi rezultati: oglasne kampanje sa tri ili pet komunikacionih sredstava u zavisnosti od nivoa obrazovnog programa. Kako se radilo o virtuelnim zadacima gde se sve odvijalo na relaciji profesor-student, odlučio sam da uključim pojedine kompanije na tlu Vojvodine u definisanje projektnih zadataka završnih radova i njihovu realizaciju. Tako je nastalo dvanaest projekata propagandnih kampanja namenjenih, razume se, samo štampanim medijima i spoljnom oglašavanju jer Studijski program grafičkih komunikacija ne razmatra „pokretnu“ sliku. Smatrao sam da projekte treba pokazati javnosti na posebnom događaju. Usledio je poziv od Galerije ITD: Institut za transfuziju dizajna na Petrovaradinskoj tvrđavi, kao i podrška Gradske uprave za kulturu Grada Novog Sada. Cilj mi je da pokažem ostvarene domete, stvaralački i kreativni rad koji se odvija već dve decenije u okvirima Studijskog programa grafičkih komunikacija i blizu četiri decenije na sva tri departmana Akademije umetnosti u Novom Sadu.
Koliko ovaj projekat može doprinijeti promociji grafičkog dizajna i tržišnog komuniciranja u Vojvodini?
Iskreno se nadam da će Akademska komunikaciona praksa postati tradicionalna manifestacija koja će zajedno sa Međunarodnim bijenalom studentskog plakata, Međunarodnim bijenalom studentske fotografije, završnim izložbama Departmana likovnih umetnosti, master izložbama i drugim aktivnostima, koje se odvijaju na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, doprineti ukupnom razvoju dizajna i tržišnih komunikacija, njihovoj prepoznatljivosti i pozicioniranju u privrednim, kulturnim i sveukupnim društvenim tokovima naše zajednice. Prvenstveno mislim na kolektive i ustanove širom Pokrajine Vojvodine, ali i zemlje Srbije u celini. Ne zaboravite da je Tamara Maksimović, čije se ime vezuje za vizuelni identitet avio kompanije Air Serbia, završila 2011. godine osnovne studije grafičkih komunikacija na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Moja želja je da ih u javnosti bude još više. Da zajedno sa nešto starijim kolegama, među kojima su Atila Kapitanj, Darko Vuković, Ivica Stevanović, Dragan Bibin, Gabriela Spasić i desetine drugih bogate kreativnu scenu Srbije novim zanimljivim i vrednim delima.
Kako studenti reaguju na mogućnost da se još u toku studija uključuju u praktičan rad na projektima dizajna kompanija i njihovih proizvoda i usluga? Da li neki od ovih projekata na kraju osvane na stranicama dnevnih listova, magazina ili na plakatnim mjestima?
Akademija umetnosti u Novom Sadu emituje gotovo svakodnevno programe čiji autori su nastavnici i njihovi saradnici, ali i studenti. Širok je spektar aktivnosti u kojima učestvuju studenti. Takav rad im donosi određenu praksu i afirmaciju. Međutim, on ne može biti zamena za delovanja profesionalaca već u mnogim slučajevima predstavlja alternativu, skup novih ideja i zamisli. Današnja umreženost omogućava studentima i mladim dizajnerima da se pojave na svetskoj sceni: na izložbama, učestvuju na konkursima, portalima i osmišljenim nastupima i skrenu pažnju na sebe, svoj rad, ideje i zamisli…
Što se tiče medijskog predstavljanja, situacija je više nego katastrofalna. O dizajnu, njegovim pojavnim oblicima, tržišnim komunikacijama, kao i o marketinškoj delatnosti vrlo malo se govori, piše ili raspravlja. Tako o radu studenata, kao i njihovih starijih kolega dizajnera, malo se zna. I kada se nešto kaže ili objavi, informacije su pune grešaka, nedorečenosti, nepoznavanja materije. Skup prepisanih i nepotpunih informacija. O pomenutoj mladoj dizajnerki Tamari Maksimović se i dalje govori kao o novosadskoj studentkinji, a ne kao o obrazovanoj mladoj osobi. I to u okviru Dnevnika 1, Televizije Vojvodina!!!
Kako vojvođanske kompanije reaguju na mogućnost saradnje sa studentima grafičkog dizajna?
Tokom rada na projektima oglasnih kampanja za vojvođanske kompanije studenti su nailazili na razumevanje, kao i želju većine da pomognu u stvaranju što potpunijeg projektnog zadatka. Za sada se saradnja doživljava kao praksa i od strane studenata i većine kompanija. Nekoliko njih, poput preduzeća Canon M (Novi Sad), Ekomil (Bačka Palanka), Zasavice (Sremska Mitrovica) ili Manuela (Novi Sad) razmišljaju o realizaciji nekih sredstava ili oglasne kampanje u celini. Verujem da će naredni projekti biti ostvareni sa većom predanošću i studenata i kompanija. Čini mi se, da ćemo izložbom Akademska komunikaciona praksa povećati šanse za uspeh.
Docent ste na Akademiji umetnosti u Novom Sadu koja ima tri odsjeka: Dramski, Muzički i Likovni. Vrlo zanimljiv koncept jedne visokoškolske ustanove. Koliko se ta tri odsjeka oslanjaju jedan na drugi, koliko među njima ima sinergije?
Iako sam tek pet-šest godina na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, prvih godina kao gostujući predavač, a od 2010. godine u zvanju docenta za Oblast likovne umetnosti, užu stručno umetničku oblast Vizuelne komunikacije, mogu da zaključim da dobro funkcionišemo s obzirom na sredstva, neadekvatan prostor za odvijanje obrazovnih programa i česta nerazumevanja zajednice. Svi naši programi na osnovnim i master studijama su akreditovani. U toku je recenzija naših programa za doktorske umetničke studije. Time ćemo zaokružiti sva tri nivoa visokog obrazovanja. Nedavno smo formirali Centar za naučna i umetnička istraživanja, predstavili Zbornik radova Akademije umetnosti u Novom Sadu, pripremamo novo izdanje i mnoge druge aktivnosti. Činimo to samostalno i zajedno, shodno programima i njihovim specifičnostima. Međusobno se razumemo, dopunjavamo i uvažavamo. Kao u velikoj porodici umetnosti. Jedan deo aktivnosti je u znaku jubileja koji obeležavamo naredne godine: četiri decenije postojanja i delovanja ove jedinstvene obrazovne ustanove u Vojvodini. Ona je „mali“ univerzitet umetnosti sa bogatom obrazovnom, umetničkom, stručnom i naučnom aktivnošću. Verujte, na najvišem nivou.
