Nagrade The Cup-a, interkontinentalnog festivala oglašavanja koji slavi lokalne ideje – Genius loci, sa četiri kontinenta, večeras će biti dodijeljene na svečanosti što će biti održana u The Ritz-Carlton hotelu.
Žiri je juče završio svoj rad i to je bio povod za kraći razgovor sa Satoshi Takamatsu-om, osnivačem i direktorom japanske agencije Ground Tokyo, predsjednikom ovogodišnjeg The Cup žirija.
Prvi put ste član žirija The Cupa, ali imate bogato iskustvo iz rada u žirijima drugih festivala.
Da, žirirao sam na mnogim festivalima, Cannes, Clio, D&AD, AdFest. Ali ti se festivali razlikuju od ovog.
U čemu?
Na međunarodnim festivalima, kao što je Cannes, veliki brendovi kao Adidas, Nike ili Coca-Cola, koji uglavnom dolaze iz Amerike ili velikih evropskih zemalja, najčešće osvajaju grand prix ili zlatne nagrade. Naravno, žiri voli velike kampanje, velike radove za velike klijente. Tu je veoma teško izvući dobar rad iz male zemlje ili niskobudžetne kampanje. Ali, povremeno male kampanje iz malih zemalja znaju biti veoma kreativne, ponekad veoma emocionalne i producirane na visokom tehnološkom nivou. Na The Cup-u imam osjećaj da pratimo jednu drugu filozofiju, da je riječ o potpuno drugačijoj atmosferi. Možda zbog toga što smo u Istanbulu, između Evrope i Azije, u gradu koji predstavlja mješavinu kultura. Otvaramo našu svijest kako bismo razumjeli različite kulture iz cijeloga svijeta, kulture sa kojima mi, kao članovi žirija, nismo u familijarnim relacijama. Pokušavamo da razumijemo šta se nalazi iza toga. Šta je kulturni background, kakav je koncept. Imali smo sjajne diskusije u kojima smo dolazili do odluke o najboljim.
Nije problem pronaći najljepši cvijet u Cannesu, teško je u njemu pronaći mali, a lijep cvijet. Ovdje nije važno koliko je cvijet velik, već je važno da je taj cvijet u suglasju sa kulturnim backgroundom i uopšte nam nije važno koliko je taj cvijet mali.
Vi, dakle, pratite ideju Genius loci?
Ja sam predsjednik žirija i, naravno, pokušavam da je pratim. Kada festivali ne bi imali specifičan koncept, svi festivali na svijetu bi bili isti. I imali bi isti rezultat.
Čini se kao da festivali imaju za cilj da impresioniraju ostale agencijske ljude, ali ne i potrošače. Smatrate li da je Genius loci koncept blizak potrošačima?
Mislim da jeste. U Cannesu se događa nešto kao takmičenje među agencijama: mi smo veliki, mi smo jaki, mi pokušavamo da impresioniramo druge agencije, da predstavimo naše velike klijente. Ponekad potpuno zaboravljamo na potrošače. Ali ovdje, na The Cup-u, mi nastojimo da razumijemo lokalni kulturni background, pokušavamo da razumijemo lokalnog potršača. Ako jedan rad dolazi iz Kolumbije, mi pokušavamo da razumijemo kako razmišlja Kolumbijac. Ako rad dolazi iz Slovenije, mi pokušavamo da shvatimo šta je važno unutar te države. Ovo nije festival osnovan s namjerom da se napravi klasičan festival već festival koji je usmjeren na potrošača, na to kako će on reagirati na neki rad. Na primjer, imali smo rad iz Kolumbije koji je pravljen za kampnaju Chevrolet-a namijenjenu taxi vozačima. U Kolumbiji ima mnogo taxi vozača, u čijim se životima ništa nije promijenilo 20, 30 godina. Taxi vozač je jednostavno samo taxi vozač. Ali oni su osnovali univerzitet za taxi vozače. Tamo se ne uči samo o tehnikama taxi vožnje, već kako osnovati malu kompaniju i upravljati njome, kako biti uslužniji i gostoljubiviji, oni imaju sada čime da se pohvale: diplomom. Oni imaju uniformu koja dokazuje njihovu diplomu, taxi vozači su sretni, njihove porodice su sretne, status taxi vozača u društvu je porastao. Ja volim ovakve priče. Ovdje nije riječ o klijentu, već o potrošaču, korisniku – u ovom slučaju taxi vozač je kupac jer on kupuje kola, ne samo Chevrolet, koji je dostupan svim vozačima. Mi smo posmatrali rad i njegov background. Imali smo i nekoliko velikih međunarodnih kampanja i pokušavali smo biti neutralni. Velike globalne kampanje su sjajne. Ali sjajna mala kampanja je takođe za nas – sjajna. Pokušavamo biti neutralni, ne samo male već i velike kampanje. Mali cvjetovi, veliki cvjetovi.
Da li se na The Cup-u našao ijedan rad vaše agencije?
Ne. Prošle godine smo imali mnogo posla, ali nije bilo radova s kojima bismo se prijavili na međunarodne festivale. Ovdje su radovi koji su povećali prodaju svojih oglašivača i radovi koji su dostojni međunarodnih festivala. Mi smo bili na Cup-u prije 2-3 godine.
Da li ste pronašli inspiraciju i ideje za neke buduće radove? Hoćete li mijenjati nešto u načinu vašeg rada?
Normalno, ja vučem inspiraciju iz žiriranja. Pošto sam došao na sedam dana u Istanbul, moj posao u Tokyu je stao i to je ona loša strana žiriranja, ali ja dobijam inspiraciju iz procesa žiriranja, gledam nove radove. Mene inspirišu novi radovi iz različitih regiona s kojima ja nisam “familijaran”. Nisam, recimo, u blsikim kontaktima s radovima iz Južne Amerike, s radovima iz Turske, Istočne Evrope… Ima tu mnogo stvari koje me inspirišu, iz kojih crpim nove ideje, dolazim do novih mogućnosti za moje klijente.
Da li mislite kako je sve što ste uradili za svoje klijente mali lijepi cvijet?
Ja ne mislim da je sve što sam ja naprvio lijep cvijet. Neki jesu lijepi, neki su tako-tako, iskreno nisu svi radovi lijepi. Ali šta ja pokušavam? Imamo klijenta. Mi nismo umjetnici. Mi želimo ubrati lijep cvijet za klijenta. Klijent je kao djevojka. Ako ja želim djevojku nalik crvenoj ruži, onda nastojim pronaći lijepu crvenu ružu. Drugi klijent voli bijeli i veliki cvijet i ja, za njega, nastojim pronaći veliki bijeli cvijet. Ono o čemu uvijek razmišljam jeste da dam nešto novo. Za djevojku koja voli crvenu ružu, crvena ruža nije izenađenje. Moram naći nešto što će biti ljepše. Novu vrstu ruže. Aranžman. Virutalnu ružu, ne fizičku. Trebam naći nešto novo, novu ideju. To pokušavam u mojoj agenciji koja nije velika.
Šta nije veliko u Japanu?
Po mom mišljenju u Japanu je velika ona agencija koja ima preko 100 zaposlenih. Moj background je Dentsu: 6000 zaposlenih čiji su uredi smješteni na 46 spratova. Radio sam u agenciji Dentsu 16 godina i napustio sam je prije sedam godina, kako bih osnovao svoju agenciju Ground u kojoj danas radi 16 ljudi. Volim male agencije sa 20-25 zaposlenih, ne više.
Šta je vaša niša?
Mi pokušavamo da budemo mainstream. Mi smo agencija koja koja želi izaći na pitch s agencijom Dentsu i pobijedili smo na mnogim pitchevima. Mi nikada nismo izgubili. To je razumljivo. Velike agencije se osjećaju sigurnim, superiornim. Mi smo mali, ali želimno biti atraktivni. Mi radimo vrlo naporno kako bismo u tome uspjeli.
Kakvi cvjetovi su članovi vašeg žirija, kakav ste buket kao tim?
Imamo vrlo različite cvjetove iz cijeloga svijeta. Tradicionalni cvjet je tipična ruža. Pojedini žiriji se ponekad doimaju kao novi tipovi ruže. Svake godine ljudi pokušavaju izumiti novu vrstu ruže. Nešto kao buketi cvijeća. Oni sadrže tradicionalne ruže i egzotično cvijeće. Svaki žiri je sastavljen od atraktivnog cvijeća aranžiranog kao mješavina različitosti. Kao predsjednik žirija ja pravim buket. Kao predjsednik žirija, ja sam cvjećar.