Razgovarao: Marjan Novak
Roman Berčon je direktor ljubljanske agencije Votan koju je davno osnovao sa svoja dva prijatelja, Samom Bobnarom i Boštjanom Strnadom. Godine 1996. prodali su 35-odstotni udio mreži Leo Burnett Worldwide. Taj je brak raskinut tačno prije godinu dana. Roman kaže bez nekih velikih posljedica po Votan jer ionako u svom portfelju nisu imali neke značajnije klijente LBW. U početku tu je bio Philip Morris, ali kada je u Sloveniji potpuno zabranjeno oglašavanje i PM je ugasio svoje budžete.
Marketin Magazin je objavio poduži razgovor s Romanom Berčonom. Vodio ga je Marjan Novak, glavni urednik. Iz ovog smo razgovora izdvojili samo kraći dio u kojem Roman govori o izgubljenoj vodećoj poziciji slovenskog oglašavanja na tržištu bivše Jugoslavije.
U zadnje vrijeme se na području Slovenije i na području regije u agencijskom poslu događaju zanimljive promjene. Koje su po vašem mišljenju najznačajnije i kuda vode?
Koje promjene imate u mislima?
U Sloveniji je osnovana medijska agencija Direct Media, hrvatski oglašivački bazen je postao značajniji, kao i srpski,… Da li je Slovenija izgubila ili gubi položaj broj jedan.
I u vrijeme naše saradnje sa mrežom Leo Burnett Worldwide sve vrijeme su trajali intenzivni razgovori o tome gdje bi mogao biti agencijski regionalni centar, u Sloveniji, Hrvatskoj ili Srbiji. Ta priča i danas očito još uvijek traje, ali se, sva je prilika, ne odvija u našu korist niti u korist našeg tržišta. Nisam zbog toga previše zabrinut. Imam osjećaj da smo imali veliku šansu, da smo izgubili dobru poziciju i da su stvari mogle biti drugačije. Kad se samo sjetim ranih zlatnih dana slovenskog oglašavanja. Kakve nevjerovatne doprinose struci su dali Studio Marketing, Virgo, Jure Apih i drugi koji su, bez sumnje, uspostavili ozbiljnu komunikacijsku paradigmu po cijeloj regiji. Uistinu su napravili prodor koji je mogao trajati, ali nije. Zašto? Jednom sam utvrdio da je u Sloveniji registrovano oko 200 oglašivačkih agencija, od kojih se, recimo, samo nekih 20 zaista bavi oglašavanjem, odnosno tržišnim komuniciranjem, pa ni među njima nisu svi dovoljno kvalificirani da bi mogli zadovoljiti sve zahtjevnije kriterije struke. Da li je uzrok prevelika raspršenost?
Možemo zaključiti da kako slovenskom gospodarstvu nije uspjelo preuzimanje na području bivše Jugoslavije zbog domaće privatizacije, tako ni slovenskim agencijama nije pošlo za rukom „preuzeti“ regiju jer je svako, ko se osjećao makar malo sposoban i imao makar jednog klijenta, osnovao svoju agenciju?
Uglavnom da. Možda je uzrok propuštene pozicije zaista raspršenost ali i manjak kolektivnog duha, odnosno praćenje zajedničkih ciljeva. Postoji neka vrsta cinizma, ako uspješnost mjerimo samo novcem, preuzimanjem itd. Šta je sa ugledom, moralom, etikom? Svejedno mislim da u Sloveniji imamo dovoljno znanja, samouvjerenosti i samopouzdanja, treba samo raditi.
Hrvatska je Sloveniju s vlastitim festivalima pretekla, posebno s Weekend Media Festivalom?
Ne bih tako rekao. Imamo SOF koji je sa strukovne strane i u kongresnom dijelu vrhunski i svojim sadržajima prevazilazi nacionalne okvire. Golden Drum je jedan od velikih festivala u svjetskim okvirima: Gunn Report, koji je sastavni dio svakog GD je, na primjer, jedan od ključnih mjerila po kojem se ocjenjuju svjetske agencijske mreže, Effie, festival komunikacijske odličnosti, koji je već dugo jedan od ključnih strukovnih konstatnti u slovenskom komunikacijskom prostoru, SEMPL koji takođe prevazilazi nacionalne okvire, Marketinška konferencija… S druge strane čujem da se Weekend Media Festivbal sve više zatvara u nacionalne okvire i da se tamo više radi o druženju.
