Razgovarala: Ivis Burić
Renato Grgić, vlasnik kreativnog studija Narrativium dobitnik je prestižnih nagrada Emmy Prime Time-a i Telly-a, u razgovoru za Media Marketing prisjeća se početaka te rada na velikim projektima poput špica za MTV, NBA te Oscare, strateškim odlukama Luminusa kao izravnog konkurenta klijentima te kvaliteti kreative i animacije u Hrvatskoj.
Osnovali ste Luminus prije deset godina te ste zajedno s kolegama uspjeli dobiti pitch za Microsoft što je kasnije uslijedilo velikim projektima poput špica za MTV, NBA, NFL te čak dvije špice za Oscare. Možete li se sjetiti početaka?
Posao za Microsoft (2002), špice za MTV Films i MTV Studios (2004/2005) smo napravili u animacijskom i produkcijskom studiju Svjetionik dizajn (Lighthouse) kojeg smo osnovali 2001. Nakon toga smo 2005. osnovali Luminus gdje smo napravili i ostale radove (Oscare, NBA, NFL…). Stvarni početak je, naravno, bio bitno ranije i kreće negdje od kraja 1980-ih, pa kroz 1990-e kada smo se inficirali željom za dizajnom, kulturom, pripovjedanjem, oglašavanjem, animacijom, tehnologijom… Kako to obično bude, prvo tražite srodne duše. Radilo se o širem društvu u kojem su bili Kristijan Petrović, Krešimir Matovina, Alen Petković i mnogi drugi, gdje smo se prepoznavali na razne načine. Oduševljavali smo se Apple-om, Panavisionom, Amigom, glazbom, 3D akceleracijom. Pratili smo karijere maverick filmaša kao što su Tarantino, Rodriguez, Cameron, Lucas, Fincher… Nekako u to doba je krenula i dot com revolucija, Bruketa&Žinić su već bili poznata imena, a nama se činilo da debelo kasnimo za tom poduzetničkom kompozicijom. Završili smo fakultete i bili gladni, žedni i željni svega. Cijeli taj gemišt opće kulture, znanosti, komunikacija, tehnologije i ekspresije je izgledao vrlo privlačno. Krenuli smo s grafičkim dizajnom, pa web developmentom. Želja nam je bila stići do “pokretne slike”. Prvi animirani rad je bio teaser za SF-seriju kojoj smo sami posudili glasove. Serija nikada nije zaživjela, ali smo na osnovu tog rada dobili posao za Microsoft. Nakon što je špica za Microsoft Windays uvrštena među 10 najboljih radova Animation Magazine-a, dobili smo priliku konkurirati za posao izrade MTV Films animiranog logotipa. Posao smo dobili i otvorili vrata dalje prema američkom tržištu.
Unatoč što ste nagrađeni prestižnim nagradama poput Emmy Prime Time-a i Telly niste se puno eksponirali u javnosti. Koji je razlog tome?
Ne mislim da se nismo eksponirali, niti zaziremo od medija. Nekoliko godina smo stalno bili u novinama i na televiziji, što se pretvorilo u opterećenje svoje vrste. Svi smo već pomalo bili obiteljski ljudi s djecom, a projekti su nas mjesecima odvlačili od kuće (u jednom trenu i preko godinu dana). Nakon što smo postali i glavno rješenje nagradne križaljke, postavilo se pitanje što želimo od toga svega. No, nakon nekog vremena i mediji su se navikli na nas, tako da nije bilo više tolike pompe. Što se mene tiče, tražio sam nove orjentire. Trebalo je naučiti, podići i organizirati posao i savladati mapu korporativnih i biznis labirinata. Teško je multiplicirati rješenja na odgovarajućoj razini ako ne naučiš cijeli sistem da se tako ponaša, a to je mlin svoje vrste.
Inozemni projekti i prestižne nagrade Luminusu su stvorili reputaciju vrhunskog animacijskog studija u Hrvatskoj i regiji. No, u jednom trenutku je Luminus postao i kreativna agencija čime ste bili izravni konkurent nekim vašim klijentima. Pogledate li unatrag, mislite li da je to bio dobar potez?
Nije nikada bio cilj nešto ‘ugroziti’, pa tako ni naše dotadašnje klijente. Jedan od naših osnovnih alata je bila i ostala animacija, ali smo se oduvijek ponašali kao kreativna agencija koja sama proizvodi svoja rješenja, ali koja i drugima nudi produkcijski i postprodukcijski servis. Nisam znao od čega bi odustali. Slikovito rečeno, vodio sam se time da je George Lucas napisao i režirao Star Warse, stvorio studio za specijalne efekte ILM, stvarao merchandising, sam financirao nastavak filma, oformio Pixar, LucasArts (studio za razvoj igara)… Činilo mi se da su sva ograničenja zapravo jako proizvoljna. Počeli smo 1998. s grafičkim dizajnom, pa 2000. prešli u web development, radili tiskane oglase, zatim krenuli s animacijom, pa savladali produkciju. Primjerice, Kristijan Petrović je uz art direktora i animatora, postao i redatelj. I Oscari i niz domaćih klijenata došli su direktno do nas bez posredništva drugih agencija ili su agencije od nas tražile strategiju i kreativno rješenje. Microsoft Windays, Oscari, NBA i velika većina reklama naši su koncepti, režija, produkcija (i snimana i animirana) i postprodukcija. Svemu što smo i onako već radili, samo smo dali adekvatno ime.
Kakva je po Vašem mišljenju kvaliteta kreative i animacije u Hrvatskoj i mislite li poput nekih kreativaca da su bolje stvari “prolazile” prije desetak godina?
Možda su stvari i bile bolje, ali nisam sklon živjeti u prošlosti. Ekonomija je živo tkivo. Tržište je bilo mlado, neke kompanije su tek kretale i dobivale zamah, pa se u jednom trenu sve dosta zahuktalo. Telekomunikacije su bile ‘the thing’, a na oglašavanje se općenito dosta trošilo i eksperimentiralo i imitiralo vanjske raskošne produkcije. Bilo je, naravno, sjajnih rješenja, no nekad sam imao dojam da se radilo bez stvarnog uvida i metrike. Temeljni problem uz izostanak briefa često je bio i neadekvatno mjerenje rezultata i prilagodba rješenja stvarnosti. No, da je bilo drugačije, pitanje je da li bih ikada dobio priliku naučiti posao, tako da se ne žalim :). Možda su naručitelji bili receptivniji već po toj osnovi da se jednostavno više radilo, što po definiciji podiže razinu kvalitete i brusi talente, a stvara i manji pritisak na svako pojedino rješenje. Budžeti su svakako bili veći. Što se tiče boljih i lošijih vremena, nama je oduvijek bila “kriza” i ne mogu se sjetiti trena kad bih pomislio da se smijem i mogu u bilo što uljuljkati.
Neki Vaši radovi i nagrade su dokaz da Hrvati po pitanju kreativnosti nimalo ne zaostaju za najvišim svjetskim standardima, ali svi znamo da ni jedna Hrvatska agencija nikad nije postigla značajan uspjeh na Cannes Lions festivalu, svojevrsnom Oscaru advertisinga. Što mislite gdje je sve “zapinjalo”?
Često se sjetim pokojnog Ralfa Langwosta koji je na jednom predavanju o kreativnosti rekao kako je za vrhunske ideje ključno pokušati pripitomiti divljeg konja, a ne dizati mrtvog na noge. Divlji konj te može zbaciti, mlatnuti i ubiti, naporno je i opasno, ali bez hrabrosti, rada i odricanja nema vrhunskih rezultata. S mrtvom idejom (igranjem na sigurno) ne možeš puno. Vrhunska kreativa je zapravo poziv na avanturu i odlazak u nepoznato i nije osobito sklona komforu i isprikama. Uz stalno učenje, istraživanje i kopanje po podacima i izvanjskom sadržaju, ključno je uroniti što je dublje moguće u sebe. U onaj četvrtak kad si s bratom spremao tavan. U miris kiše. U osjećaj bespomoćnosti ili čežnje. Tek kad nešto duboko internaliziraš, možeš izaći s nečim autentičnim i tako zavodljivo jednostavnim, a duboko proživljenim. Tada možeš od šapta stvoriti tsunami. No, ne sjećam se da sam i jednom radu pristupio s idejom da idem po ovu ili onu nagradu. Svaki od većih projekata koji smo radili (ali i mnogi manji!) uvijek nas je “pojeo žive” i tražio puno vremena, strpljivost, razumijevanje stvarnih potreba, zatomljavanja ega i na kraju naš apsolutni maksimum. Nisu nam ni približno svi koncepti prošli, ali ih je prošlo začuđujuće puno. Čak i oni koncepti i strategije koji su ostali na podu kao resto još uvijek me vesele i rado ih se sjetim. Trenutak kada bi konačno došli do ideje (uvida) koja bi “isisala zrak iz sobe” je svaki put bio neopisiv. Znao sam da imamo nešto sjajno sa i bez nagrada. Tako jednostavno ne možeš izgubiti, jer te već tvoj posao toliko ispunjava i veseli. Naravno, fantastično je nakon toga dobiti i potvrdu izvana, ali ta je uvijek bila van moje stvarne kontrole i došla bi mjesecima nakon što smo neki rad završili.
Što se Cannesa tiče, mislim da je to samo pitanje vremena. Talenta ima napretek, a i idealno smo pozicionirani da dobijemo prvog lava. ;) Ali taj – bude li samo jedan – nekome može biti više kazna nego li nagrada. Trebali bi sistematično graditi i – ma koliko melodramatično i naivno možda zvučalo – biti velesila u učenju, trudu i upornosti i stvoriti uvjete da takva rješenja počnemo umnažati, ali da pri tome ne zaboravimo da smo u osnovi – u službi prodaje. Kad jednom imaš tim sastavljen od ratnika-pjesnika koji barataju kaligrafijom i drže prst na pulsu proizvoda, nagrada je već biti u takvom društvu. Ostale nagrade, pa tako i Cannes će onda doći po inerciji, ali i u skladu s našim udjelom na tržištu. Nemoguće je graditi sustav na ispravnim temeljima, a da nagrade izostanu. Jedna od stvari u koje treba ulagati je uvijek i iznova taj famozni ‘uvid u proizvod’ i voditi se mjerljivim rezultatima. To je proces koji je nekada izluđujuće naporan, ali svaki put iznova nadahnjuje i energizira sve od naručitelja, izvođača do krajnjeg kupca. I cijeli lanac stvara dodanu vrijednost. A nama onda (za nadati se!) ne ginu i sjajni blue chip klijenti. :)
Na čemu trenutno radite, kakvi su planovi za budućnost te koliko je još oglašavanje prisutno u Vašem radu?
Vlasnik sam kreativnog studija Narrativium design zajedno s dugogodišnjim partnerom Kristijanom Petrovićem. Narrativium je kemijski element od kojega se stvaraju priče. Uz naše stalne domaće klijente, nove iz Središnje Europe za koje radimo reklamne kampanje, animacije, snimane produkcije, sada radimo i na razvoju vlastitih projekata – dugometražnog filma i računalne igre u virtual reality-u.
