Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Mark Tungate, editorial director, Epica
Razmišljate da date otkaz na svom savršeno dobrom poslu i da se zaputite tražiti posao tamo gdje čak ne poznajete ni jezik? Ukoliko vas ovakva ideja iole privlači, možda bi savjet mogli potražiti od Marka Forgana i Jamiea Standena, kreativnih direktora pariške agencije Rosapark. Njih dvojica su napustili Novi Zeland 2007. godine sa nešto više od portfelja i smisla za avanturu u svojim koferima.
Zapravo, i nije baš tako: također su nosili iskustvo i talent, pošto su radili za Clemenger BBDO u Wellingtonu više od pet godina.
„Odluka je bila lakša nego što zvuči“, kaže Jamie. „Na Novom Zelandu je normalno da ljudi putuju. Novi Zeland je daleko od bilo gdje, tako da se čovjek može osjetiti sasvim izolovano. Većina studenata na primjer pauzira jednu godinu kako bi vidjeli svijet“.
Njih dvojica su se zapravo sreli kao studenti. Radili su zajedno u piceriji dok su bili na fakultetu. Kada nisu radili s tijestom, slagali su portfolio zajedno – što ih je dovelo direktno na posao u BBDO-u.
Mark kaže: „Radeći u oglašavanju u Novom Zelandu možete napredovati vrlo brzo – nema prave hijerarhije. Od prvog dana smo radili na najboljim briefovima. Naučili smo se zaista truditi, pa smo tako do odlaska u Francusku već imali iza sebe pozamašan portfolio“.
Ali zašto Francuska – pogotovo kada niti jedan od njih nije govorio francuski? „London bi bio lakši put“, priznaje Jamie. „Ali, kada dođete tamo, na kraju živite kao Novozelanđani. Nađete posao kod Novozelanđana, idete u pub s Novozelanđanima – to je ista zajednica, samo s kišom“.
Pariz se činio kulturalno bogatijim. „Plus, u to vrijeme iz Pariza je dolazilo dosta dobrih radova, tako da nije bio u pitanju potpuno slučajan izbor“.
Mark kaže: „U Londonu je možda sličniji način razmišljanja sa Novim Zelandom – Francusko oglašavanje je sasvim drugačije, tako da smo mi mogli donijeti nešto njima, i oni su mogli pružiti nešto nama“.
Također naglašava francuski naglasak na zanat, što je nešto sa čime se poistovjećuje i dom agencije Rosapark u boemskom 11. arondismanu, gdje i dalje postoje majstori koji restauriraju gipsane stropove i starinska ogledala. „Divno je biti u ovom dijelu Pariza – prvo, jer nema drugih agencija, i drugo zato što je vrlo zanatski, veoma okrenut umijeću“.
Rosapark je u svom sadašnjem domu već tri godine i ima osoblje od oko 80 ljudi, koji rade na brendovima kao što su trans-evropska željeznica Thalys, lanac supermarketa Monoprix i prodavnice aparata za domaćinstvo Boulanger. Za ove prve, uradili su iznenađujuće poetičnu kampanju „Sounds of the City“, koja je bilbord pretvorila u jedno zvučno putovanje.
Jamie nastavlja: „Mislim da je prisustvo u Parizu zapravo postalo određena izjava za agencije. Velike mreže uglavnom imaju sjedišta izvan grada, dok se agencije koje su više butik tipa, u nedostatku bolje riječi, nalaze u gradu. To je potpuno drugačiji osjećaj“.
Njih dvojica znaju i kako je to raditi za veliku mrežu: njihov prvi posao u Parizu bio je za Young & Rubicam. Mark se prisjeća: „Tamo je postojao kolektiv kreativnih direktora koji se nazivao Les Six. Bio je to jedan novi koncept, a pošto smo mi bili nešto novo, zagrijali su se za ideju da u igri imaju jedan kreativni tim Kiwija“.
OPASNOSTI KOMFORA
Njihova sljedeća stanica bio je CLM BBDO, gdje su radili na Pepsi International-u, pokrivajući sva tržišta izvan SAD-a. Pošto im je engleski jezik maternji, prirodno su se uklapali u ulogu, i često su letjeli za New York na predstavljanja radova. Ali, dvije godine kasnije, došlo je vrijeme da se ponovo promijeni smjer – napustili su CLM zajedno sa izvršnim kreativnim direktorima, Jean-Francois Saccom i Gillesom Fichtebergom, koji su udružili snage sa bivšim predsjednikom Publicis-a Jean-Patrick Chiquiarom kako bi osnovali Rosapark Paris.
„Još jednom su ljudi mislili da smo ludi“, kaže Mark. „Došli smo čak iz Novog Zelanda i uskoro smo trebali postati kreativni direktori na Pepsi-ju. Ali znali smo da će biti uzbudljivije pokrenuti novu agenciju. Nismo oklijevali ni sekunde. Čim osjetite da vam je udobno, kreativnost prestaje“.
Agencija nije namjerno nazvana po Rosi Parks, poznatom američkom borcu za ljudska prava. Mark kaže: „Momci su željeli dati ime po nekoj urbanoj lokaciji, i svidjela im se ideja ‘parka’. Onda su smatrali da bi ‘roza park’ ili ‘rosa park’ umanjilo osjećaj muškog, jer su u pitanju bila tri tipa. Poveznica sa Rosom Parks je bila gotovo slučajna“.
A kako se oni predstavljaju kao agencija? „Često govorimo o kontaktu“, kaže Jamie. „Pošto smo manja agencija, klijenti mogu podići slušalicu i dobiti nas direktno. To je prilično očita tvrdnja, ali mislim da to ljudi sve više i više cijene“.
U nastajanju je i Rosapark stil, koji Jamie definira kao vođen dizajnm. Mark dodaje: „Ako pogledate na radove koje radimo za Monoprix i Thalys, oni su šareni, svijetli, svježi“.
Agencija se zapravo izgleda specijalizira za kombinaciju duhovitog i dirljivog. Čak i ozbiljne teme se tretiraju sa daškom crnog humora, kao što je kampanja za Tribord prsluke za spašavanje, u kojima je korišten novi napitak pod nazivom Wave – sa ukusom morske vode – da ljudima pruži „ukus utapanja“.
Sa druge strane, agencija je nedavno stvorila vizualno zapanjujući spot za nove „Easybreath“ maske za ronjenje na dah.
Također su bili ključni igrači u oživljavanju Marionnaud-a, francuske trgovine parfemima koja se mučila da se diferencira od svog rivala, Sephora. Učinili su to sugerirajući da Marionnaud nudi više iznijansiran pristup ljepoti, izvan konvencionalnog.
Jamie i Mark su još uvijek dovoljno Kiwiji pa organizuju redovne roštiljade na krovu Rosapark agencije – ali su također uspješno utvrdili agenciju kao glas nekih klasičnih francuskih brendova.