Kada se o umjetnoj inteligenciji govori više nego ikada, ali često bez jasnih okvira, potreba za ozbiljnim dijalogom, znanjem i odgovornim pristupom postaje ključna. Upravo u tom prostoru danas djeluje Zavod AI-D, platforma koja umjetnu inteligenciju ne posmatra samo kao tehnološki trend, već kao društveni, poslovni i kulturni fenomen koji zahtijeva sistemsko razumijevanje.
Na njegovom čelu nalazi se Kaja Kovič, direktorica koja u ovu ulogu donosi rijetku kombinaciju iskustva iz novinarstva, marketinga, odnosa s javnošću i tehnologije. Posljednjih godina posebno se profilirala kroz praćenje AI trendova kao novinarka Marketing magazina, ali i kao programska direktorica konferencije DIGGIT, jednog od ključnih regionalnih događaja na presjeku marketinga, tehnologije i podataka. Njeno profesionalno iskustvo uključuje i rad u redakcijama Siol.net, Delo i Svet kapitala, kao i u komunikacijskim i marketinškim timovima.
U razgovoru koji slijedi govorimo o ulozi Zavoda AI-D danas, odgovornosti industrije, marketingu u AI eri, ali i o tome kako zadržati ljudskost, kreativnost i kritičko mišljenje u vremenu u kojem umjetna inteligencija sve brže postaje naš svakodnevni partner.
1. Zavod AI-D preuzeli ste u trenutku kada se o umjetnoj inteligenciji govori više nego ikada prije, ali često bez jasnih okvira. Kakva je danas stvarna uloga Zavoda AI-D u tom prostoru?
Istina je, zapravo je upravo zbog tog hypea bez glave i repa i došlo do osnivanja zavoda. Primijetili smo da se mnogo govori o umjetnoj inteligenciji, ali da je u razgovorima bilo mnogo više pitanja nego odgovora. Odlučili smo razjasniti tehnologiju, fenomen i javnost potaknuti na učenje i jačanje vještina. Samo osnaženi ljudi mogu donositi pametne i progresivne odluke. Zavod stoga potiče odgovoran, uključiv i održivo usmjeren razvoj umjetne inteligencije. Pri tome se povezujemo sa naučnicima, profesorima, IT stručnjacima, donosiocima odluka i privrednicima. Ako je Slovenija (i regija) u digitalizaciji propustila veliku priliku, ovaj put je neće. Spremni smo!
2. Godinama ste o umjetnoj inteligenciji pisali, analizirali je i objašnjavali drugima. Šta se suštinski promijenilo u vašem doživljaju umjetne inteligencije u trenutku kada ste iz uloge posmatrača prešli u ulogu nekoga ko danas učestvuje u oblikovanju okvira i odluka?
Mislim da mi se dogodilo potpuno isto kao što bi se dogodilo svakome na mom mjestu. Ako mi se ranije činilo da znam mnogo, sada mi se čini da ne znam ništa. Kao što je rekao starogrčki filozof Sokrat: „Znam da ništa ne znam.“ S tim polazištem ulazim u razgovore, rasprave i debate, i posljedično sam otvorena za sva nova znanja i informacije koje polje umjetne inteligencije donosi. Ja lično ne oblikujem okvire, ali sigurno znam ko su stručnjaci na različitim AI područjima i kakav je njihov doprinos regulativi, tehnologiji i prenošenju znanja te ih tako vodim kroz puteve do ljudi i jačanja znanja i upotrebe AI-ja.
3. Ako danas pogledamo širu sliku, u kojoj fazi razvoja umjetne inteligencije se trenutno nalazimo – bliže stvarnoj transformaciji ili još uvijek u fazi učenja kako postavljati prava pitanja?
Umjetnom inteligencijom ljudi se bave više od 30 godina, ali razvoj nikada nije bio tako eksponencijalno brz kao danas. To znači da smo, prema mom osjećaju, kada je riječ o fazama razvoja još prije polovine, dok vremenska linija trenutno pokazuje da smo već dobrano iza polovine jer grafikon sve strmije raste. Ako se trendovi nastave, u narednih deset godina vjerovatno ćemo postići još jednom više nego u posljednjih trideset godina. Doći će do veoma velikih promjena koje većina još uvijek ne može ni zamisliti. Kao što je danas sve isprepleteno digitalizacijom, za nekoliko godina bit će isprepleteno umjetnom inteligencijom; govorim o svim područjima života – od automobila, muzike, tvornica, poslovanja, sporta, proizvodnje hrane, političkih aktivnosti, obrazovanja i zdravstva do svakodnevnih odluka pojedinca. Umjetna inteligencija više neće biti samo alat u pozadini, već sagovornik, savjetnik i kreativni partner koji će sukreirati način na koji radimo, komuniciramo i razumijemo svijet oko sebe. Upravo zato je ključno da uz razvoj zadržimo i kritičko razmišljanje, etiku i ljudskost.
4. Novinarstvo vas je naučilo postavljati pitanja, marketing razumjeti sisteme, a danas vodite instituciju sa stvarnim društvenim posljedicama. Koja od tih perspektiva vam je danas najvažnija i zašto?
Definitivno ova posljednja. Oduvijek sam svoj posao shvatala veoma ozbiljno i posvećeno; biti površan zaista nije „my thing“. Zapravo smatram da je i (moje) novinarstvo imalo stvarne posljedice u društvu, jer sam svojim radom na neki način bilježila historiju, postavljala nove standarde i palila (ponekad i) probojne ideje. Kada razmišljam o razumijevanju sistema, moram priznati da sam oduvijek voljela iznova promišljati i vagati sisteme te ih pokušavati unaprijediti. Još u osnovnoj školi! Sviđa mi se što mogu sukreirati sisteme u kojima će u budućnosti uživati naša djeca, a pritom obećavam da ću pri izgradnji sistema svaku ciglu tri puta okrenuti i definisati čemu je namijenjena i da li zaista tu pripada.
5. U marketingu se umjetna inteligencija često predstavlja kao rješenje za sve, a istovremeno i kao prijetnja postojećim ulogama. Gdje danas vidite njenu stvarnu vrijednost, a gdje industrija stvara iluziju?
Ovdje nema prostora za šire debate. Marketing bez umjetne inteligencije neće postojati. I to vrlo brzo, možda već sutra. Ako ne prihvatite AI alate i koncepte, više vas neće biti. Time ne negiram ljudsku kreativnost, maštu, emocije i tok misli, daleko od toga. Kao što je fotografija prešla iz tamne komore u digitalni studio; ideja ostaje ljudska, a proces postaje efikasniji. Drago mi je što se tehnologija razvija jer u marketinškim kancelarijama bez toga danas jednostavno više ne ide. Uz sve to strogo insistiram da u slobodno vrijeme njegujemo što više „old-school“ aktivnosti, od plesa i šetnji, puštanja starih ploča, klasičnog razgovora oči u oči, slušanja pjeva ptica, pa sve do čitanja, crtanja i pisanja rukom.
6. Kada umjetna inteligencija utiče na ciljanje, poruke i odluke o potrošačima, odgovornost se u praksi često razvodni između agencija, brendova i platformi koje te sisteme razvijaju. Gdje bi danas trebala postojati jasna linija odgovornosti?
Zavod AI-D želi stvarati društvo koje će činiti odgovorni pojedinci (zato među članove primamo i fizička lica), kojima neće biti potrebno pripisivati da li su naručilac, agencija, IT stručnjak ili fotograf. Odgovornost nosimo svi, zato je potrebno educirati o AI-ju sve, još od najranijeg uzrasta.
7. Ako se odmaknemo od svakodnevnog AI hypea, koja je jedna odluka koju bi marketinška industrija u našoj regiji trebala donijeti u narednoj godini kako umjetna inteligencija ne bi ostala samo alat za kratkoročnu efikasnost?
Istina je, danas se AI već prilično koristi u marketinškom poslu, ali još uvijek vrlo površno. Do toga je došlo jer je marketinški sektor veoma prijemčiv za novitete i to je odlična osobina. S druge strane, upravo se tu može brzo zadovoljiti i ne ići dalje. To bi bila velika greška, jer upravo u ovoj industriji postoji ogroman potencijal za unapređenje radnih procesa, korisničkog iskustva, pozicioniranja brendova i strateškog odlučivanja. AI ne znači samo automatizaciju, već otvara prostor za promišljeniju kreativnost, preciznije razumijevanje publike i razvoj novih, hibridnih pristupa izgradnji odnosa između brendova i ljudi.
