Ekskluzivno iz Helsinkija: Darko Bosnar, IMAGO reklamna agencija
Foto: Darko Bosnar, Drago Mlakar i Luka Bajs
Dečki, predstavite se u nekoliko riječi/rečenica…
Luka: Drago je senior copywriter u Publicisu. Znam ga već puno godina, super je karakter i super kreativac. Kao i ja djeli entuzijazam od dobrih filmova, dobre muzike do odličnog edvertajzinga.
Drago: Luka je jedan najperspektivnijih copywritera koje znam. Da napreduje od juniora do seniora trebalo mu je upola manje vremena nego meni. Za neke stvari ljudi mi kažu, da su smiješne samo meni, a tad nazovem njega i vidim, da nisu u pravu.
Kao prošlogodišnji pobjednici, ove godine ste na festival došli kao gosti sa free kotizacijom za festival. Da li vas i vaše agencije podupiru u odlasku na festivale?
Luka: Da, podupiru. Financijski i drugačije. Za mene kao kreativca, svaki je festival inspiracija i motivacija. Kad slušaš najveće eksperte u industriji i vidiš najbolje radove, tad se i razina tvoga rada postavlja sve više i više. To je kao u sportu, trebaš igrat s onima koji su bolji od tebe, samo tako ćeš i ti sam napredovati.
Drago: Agencija me podržava u puno odluka. Za neke festivale podržavaju me financijski, a za druge dozvole mi da uzimam slobodne dane i ako imamo najveću gužvu ikad. Meni je puno bitnije da podupiru moj entuzijazam, kad se vratim sa festivala, jer tako postoji veća šansa, da sljedeće godine ne dođemo samo kao turisti.
Što vas kao kreativce najviše motivira u radu?
Drago: Kako sam se rodio prekasno, da otkrivam nove kontinente i prerano, da kao Jean Luc Piccard istražujem svemir, mislim, da je najozbilnija granica koja postoji ljudska mašta, pa sad pokušavam da tu granicu probijem u nekom smjeru, where no man has gone before.
Luka: To, da napravim nešto, što će netko, negdje, nekih 50 godina u budućnosti još spominjati.
Tko vam je kreativni uzor?
Drago: Quentin Tarantino, jer mi se čini da nikad ne pristaje na kompromise, da stvarno voli svoj posao i uvijek napravi stvar perfektno. A što se tiće advertajzinga, Bob Isherwod mi je jedan od najinspirativnijih ljudi koje sam ikad upoznao.
Luka: Unutar oglašivanja definitivno Sir John Hagerty. A šire od toga, pa kad smo baš u Helsinkiju, bi rekao Arto Paasilinna, koji je za moje pojmove jedan od najkrativnijih pisaca. U njegovim radovima doživljavaš sve nijanse života, i tamne i svijetle, a sve skupa ima humoran i jedinstven ton. Pa, u stvari, advertajzing bi i trebao biti baš takav.
Kakve su vaše ambicije za budućnost? Vidite li se u ulozi kreativog direktora?
Luka: U budućnosti želim raditi dobre stvari, to mi je nabitnije. Titule, tada, dođu same po sebi.
Drago: U bodućnosti si želim manje kompromisa i više zabave. Pa da se malo navežem i na prošlo pitanje, Bob je jednom rekao da možeš postati KD kad shvatiš, da: “It's not about your ideas anymore, It's about other peoples ideas now” i nadam se, da ću jednog dana biti na tome, a kad se to desi, želim biti KREATIVNI direktor a ne kreativni DIREKTOR, jer posljednjih već ima previše.
Što volite, a što ne u svom poslu?
Luka: “Haters gonna hate. Lovers gonna win.” Pesimizam i negativnost najveći su minusi u našoj industriji, posljedica su straha i stvarno su zarazni unutar timova. Ali jedna stvar je je još više zarazna, a to je entuzijazam. Kad vidiš da ljudi rade na istoj ideji i u istom smjeru, tad znaš, da će nešto dobro izaći iz toga. I takvi timovi pobjeđuju.
Drago: Pa slažem se sa time, što je Luka rekao. Mogu dodat samo riječi Balaševiča i Eda Maajke :-)
“Ne volim zatucane, gratis, kravataše hipohondre što se plaše da dobiju rak od razmišljanja…”
“Repat je lako i repat može svako. Pitanje je samo dal’ to oni mogu volit’ k'o ja ovako.”
Obojica ste osvojili sve što se na nacionalnim festivalima moglo osvojiti. Što za vas znači popet se na binu u podići Grand Prix?
Luka: Za mene je to priznanje da sam napravio nešto izvanserijsko unutar naše zemlje. A želio bih, da u budućnosti to znači i, da će taj rad podbjediti i na stranim festivalima. Tu mislim, da konkuriramo idejama, a imamo još rezerve na egzekuciji.
Drago: “King of the hill award goes to … Drago Mlakar :-) Zezam se, velika mi je čast, kad se to desi, pošto je u nekoj godini, u nekoj kategoriji, rad na kojem sam radio sa mojom ekipom, bio je najbolji rad u zemlji i to je super. Ali želio bih, da se podijeli manje Grand Prixa i da rad koji ga zaslužuje, može biti nagrađen na velikim festivalima.
Često se spominje kako agencije na festivale šalju radove koji prema kvaliteti ne zaslužuju biti prijavljeni. Kakav je vaš stav?
Drago: Pa igramo loto. Ne možeš pobjediti ako ne kupiš listić, ali se previše puta desi da je naša kombinacija 1,2,3,4,5,6,7. Kako je Luka rekao, mislim, da po ideji, radovi zaslužuju biti prijavljeni ali po egzekuciji, to je druga priča. Da, možda previše puta pokušavamo nešto osvojiti, ali kako je rekao Yoda: “Do, or do not. There is no ‘try’”.
Luka: Slažem se sa Dragom, treba pokušavat, uplatiti listić, kako kaže. Svake godine neki case-ovi, koji na prvi pogled nisu baš creme de la creme izađu kao pobjednici, jer im se poklopilo više stvari – pravi tajming, žiri, prava kategorija. Pa zašto ne bi slijedeće godine bio to neki rad iz naše regije.
Što vas se najviše dojmilo na ovogodišnjem Eurobestu?
Drago: Od svih stvari najizuzetnija mi je bila priča oko Toukoa Laaksonena, bolje znanog po njegovom psevdonimom “TOM OF FINLAND”… Njegova stilizirana homeoerotska fetiš umjetnost nije bila samo velik doprinos gej kulturi nego i velik utjecaj na razvoj kalifornijske fitnes scene, koja je sasvim promjenila definicuju muškog tijela.
Luka: Meni najinspirativnija je bila životna priča Wesleya Westa, starijeg gospodina, koji je proživio sva doba oglašivanja i još uvjek radi na izuzetnim projektima. Njegova specijalizacija je modeliranje i izrađivanje stvari iz ničeg. Radi ručno, prema “old school” principu, ali njegovi projekti su isto kao i prije nekoliko desetljeća i danas sviježi i nagrađivani.
