Uoči 23. izdanja PRO PR konferencije, koja će se od 26. do 28. marta 2026. godine održati kao jedno od ključnih regionalnih okupljanja stručnjaka iz područja odnosa s javnošću i strateške komunikacije, konferencijski program i ove godine okuplja relevantna imena iz institucionalnog i profesionalnog konteksta. Među sudionicima 23. PRO PR konferencije je i Jovana Bojović, savjetnica predsjednika Vlade Crne Gore i rukovoditeljica Službe za odnose s javnošću.
Bojović je doktorandica na programu Međunarodni odnosi, dok je magistarske i osnovne studije završila na Univerzitetu Crne Gore. Profesionalni angažman u Vladi Crne Gore započela je 2010. godine, kroz pripravnički staž u Kabinetu predsjednika Vlade, nakon čega je karijeru nastavila pretežno u području odnosa s javnošću. Od jula 2022. godine obavlja funkciju savjetnice predsjednika Vlade i rukovoditeljice Službe za odnose s javnošću, gdje aktivno doprinosi razvoju i pozicioniranju strateške komunikacije na državnoj razini.
1. S obzirom na Vašu ulogu savjetnice predsjednika Vlade i voditeljice Službe za odnose s javnošću Vlade Crne Gore (Advisor to the Prime Minister and Head of the Public Relations Service of the Government of Montenegro), te Vaše bogato iskustvo u području institucionalne komunikacije što smatrate ključnim porukama komunikacije javne uprave prema građanima?
Kako ste i sami ukazali, kroz višegodišnje iskustvo stečeno u javnoj upravi svjedočila sam dijapazonu politika, pa sljedstveno tome i pratećih komunikacionih prioriteta. Stoga bi odgovor na Vaše pitanje, sa ove tačke gledišta i ove vremenske distance, zahtijevao i nešto detaljniju elaboraciju.
Ipak, bez obzira na sve razlike, ključna poruka javne uprave prema građanima – upravo je poruka povjerenja u institucije sistema. Složićemo se da je bez veoma izraženog stepena svijesti, a onda i posvećenosti ovom segmentu upravljanja veoma teško govoriti i sprovoditi druge politike i prioritete.
Dakle, bez povjerenja u institucije koje sprovode politiku, teško se stiče povjerenje i u nju samu (politiku). Ovo je komunikaciona poruka koja traži permanentno prisustvo u javnom diskursu, podrazumijevajuće podržano aktivnostima koje osnažuju povjerenje.
2. Svaka vlada ima svoju viziju, programske ciljeve i političke prioritete. Koji je, prema Vašem iskustvu, najveći komunikacijski izazov s kojim se u tom kontekstu susrećete?
Ako eliminišemo ono što je svakodnevica: kadar, resursi i sl, sa strateškog stanovišta, najveći komunikacijski izazov sa kojim se danas suočavamo jeste očuvanje kredibiliteta institucija i povjerenja javnosti u uslovima sve sofisticiranijih hibridnih prijetnji, prije svega kroz plasiranje dezinformacija.
Ovaj izazov nije periferno komunikacijsko pitanje. Riječ o fenomenu koji je prepoznat i na međunarodnom nivou, jer dezinformacije imaju tendenciju da potkopavaju institucionalni autoritet, narušavaju društvenu koheziju i otežavaju donošenje i sprovođenje javnih politika. Stoga odgovor na takav izazov mora biti strateški, koordinisan i dugoročno usmjeren na jačanje otpornosti društva.
Na toj liniji, Vlada Crne Gore radi na izradi Strategije vještačke inteligencije za period 2026–2030, dok se paralelno, u kontinuitetu i u bliskoj saradnji sa međunarodnim partnerima, uspostavljaju mehanizmi za suprotstavljanje hibridnim prijetnjama i preduzimaju aktivnosti u pravcu jačanja sajber bezbjednosti. Poseban značaj ovom pristupu daje činjenica da je Crna Gora odnedavno sjedište Regionalnog centra za sajber kapacitete Zapadnog Balkana (Western Balkans Cyber Capacity Centre – WB3C), osnovanog u partnerstvu sa Francuskom i Slovenijom.
Ipak, ako govorimo o nekom “krovnom” izazovu, a koji se možda ne tiče isključivo profesije, već svakodnevne prirodne potrebe za razmjenom informacija, rekla bih da je to okolnost da nas danas ljudi sve češće slušaju da bi nam odgovorili, a rjeđe da bi razumjeli.
3. Mijenja li umjetna inteligencija način komunikacije Vašeg ureda i u kojoj mjeri može utjecati na transparentnost komunikacijskih poruka? Susrećete li se pritom s izazovom lažnih vijesti koje stvaraju akteri izvan institucija?
Djelimično sam na ovo pitanje odgovorila prethodno. Dakle, najkraći odgovor je – da.
Ipak, vještačka inteligencija može biti i jeste vrlo primjenjiva u poslovima komunikacije ako je u rukama onoga ko zna svoj posao. Nažalost, sklonost ka zaobilaženju (da ne kažem pretrčavanju) pravila u obavljanju posla ili prosto nepoznavanje osnova komunikacije zna da zavara neukog korisnika usljed čega je proizvod koji dobijemo neupotrebljiv, a potencijalno i vrlo problematičan. Iz potrebe da minimizujemo prostor za propuste lično se, i dalje u dobroj mjeri, držim konzervativnijeg pristupa kada je institucionalna komunikacija u pitanju.
4. Govorit ćete na međunarodnoj PRO PR konferenciji. Koliko je, prema Vašem mišljenju, važno povezivanje stručnjaka za odnose s javnošću, osobito u kontekstu javne uprave?
Iako nemam običaj da to često činim, odgovor na Vaše pitanje daću tuđim riječima. Njegoš je zapisao “A ja što ću, ali sa kime ću? Malo rukah, malena i snaga”.
Profesija koja sve više dobija na značaju upravo zbog narastajućih izazova traži snažnije udruživanje cijelog esnafa. Cijenim da je interese struke, pa i adresiranje određenih pojava najbolje artikulisati udruženim snagama i potencijalom okupljenih profesionalaca, nego li pojedinačno. Uz apsolutno uvažavanje ekspertize i ličnih rezultata.
To je i jedan od razloga zbog kog se posebno radujem učešću na Vašoj platformi koja će nesumnjivo doprinijeti razmjeni iskustava i nadam se ukazati na nove modele saradnje komunikatora iz privatnog i javnog sektora.
5. Koji biste savjet dali kolegama koji rade u javnom sektoru, bez obzira na njihovu poziciju, te na koje bi aspekte komunikacije trebali posebno obratiti pozornost?
Jedna riječ – sadržaj. Vrlo je važno da razlikujemo informaciju od poruke, a ključnu razliku pravi sadržaj. Elementarno je važno da budemo svjesni moći koju imaju riječi, njihov redosljed, način i kontekst u kome ih saopštavamo. Eto, upravo u tome leži zamka lakoće komunikacije koju nose društvene mreže i vještačka inteligencija.
Komunikatori su svojevrsni hroničari vremena u kome žive. Držim da je institucionalna komunikacija posebno važna jer ona zapravo predstavlja arhivu koja jednog dana piše istoriju. Svijest o tome, posebno nas obavezuje da ostavimo kvalitetno svjedočanstvo o vremenu u kome radimo i rezultatima koje postižemo.
