Jelena Milašinović je dugogodišnja menadžerica za odnose s javnošću Beogradske filharmonije i lice ove institucije. Upravlja cjelokupnim komunikacijama organizacije, osmišljava i provodi komunikacione i marketinške strategije, razvojne projekte društvene odgovornosti i promocije brenda Beogradske filharmonije. Za svoj rad nagrađena je brojnim priznanjima, a dobitnica je i prestižnog međunarodnog priznanja PRO PR GLOBE za 2024. godinu, kojim se nagrađuju pojedinci za svoj doprinos profesiji odnosa s javnošću na globalnom, regionalnom i lokalnom nivou.
Kakva je danas percepcija kulture i ozbiljne glazbe u javnosti? Smatrate li da mediji dovoljno razumiju važnost kulture te jesu li spremni besplatno objavljivati vaše priče i intervjue?
Beogradska filharmonija se izdvojila u odnosu na način na koji se uobičajeno percipira klasična muzika ma našem području. Izgradivši za sebe imidž svojevrsnog “enffant terrible” u svetu kulture, miljama se udaljila od čestih asocijacija na klasičnu muziku koja se sluša po direktivi u danima žalosti. Zato je naš legendarni direktor Ivan Tasovac govorio, “klasična muzika se sluša, a Beogradska filharmonija voli”. Međutim, u medijima se jasno primećuje silazna tendencija kada je kultura u pitanju jer se već godinama unazad rubrike kulture gase ostavljajući bez posla stručno obrazovani kadar koji je primoran na promenu karijere. S druge strane, primer Beogradske filharmonije je pre izuzetak nego pravilo, jer se možemo pohvaliti velikim brojem objava i nijednim plaćenim tekstom. Takođe treba napomenuti i pohvaliti volju brojnih medijskih sponzora da nas podrže, pa su tako filharmonijske reklame kao i OOH kampanje plod dobre poslovne i dvosmerne saradnje.
Vidite li utjecaj umjetne inteligencije u glazbenoj industriji i koji su, prema vašem mišljenju, najveći izazovi koje ona donosi?
Svi smo svedoci njenog ogromnog uticaja kao i činjenice da je muzika generisana veštačkom inteligencijom pronašla svoj put i do popularnih top-lista. Međutim, nakon početnog oduševljenja ili ogromnog zazora (u zavisnosti od toga da li se po prirodi oduševljavate inovacijama ili ste skeptik), nakon nekoliko slušanja tih “uradaka” veoma brzo nastupa dosada zbog ponavljanja “paterna”. Sigurna sam da će AI usavršavati svoje kreativne rezultate ali ne mislim da će ikada moći da proizvede umetničko delo. Najveći izazov AI na kreativne industrije je u oblasti autorskog prava, koje se mora prilagoditi novonastaloj situaciji, a uz to i zaštititi autorsko delo. Istorijski gledano, razvoj tehnologije neminovno utiče na stvaranje, reprodukovanje i konzumiranje, tako će i AI dati dobre alate koji će naći svoju drugoročnu primenu. Iako bih volela da čujem, npr. završetak Malerove Desetove simfonije koja je ostala u skicama uprkos brojnih ali propalih pokušaja autora da je završe, ne polažem nade ni u AI veštine jer je jedno oponašanje postupaka, a nešto sasvim drugo ideja koja je u samoj biti umetničkog stvaranja.
Na predstojećoj PR konferenciji govorit ćete o svom projektu koji se smatra globalno inovativnim. Što taj projekt znači za filharmoniju i koja je njegova ključna poruka prema javnosti?
Koncerti za bebe Beogradske filharmonije su program za koji godinama vlada prava manija i koji je skrenuo pažnju globalne muzičke scene. To je eklatantan primer kako naša kuća deluje i stvara “izvan kutije”. Stavivši sebe u centar zajednice kojoj otvara svoja vrata vrhunskim umetničkim sadržajem u atmosferi prilagođenoj publici, a ne obrnuto – Beogradska filharmonija je još jednom srušila barijere u slušanju muzike. Ceo orkestar svira za bebe koje su smeštene na strunjači pored njih i koncertna sala se pretvara u muzičku igraonicu. Deca se prepuštaju muzici, a roditelji grade odnos i zahvalnost prema našoj kući koja im nudi priliku da kvalitetno provedu vreme sa svojom decom uz nezaboravne uspomene. Tako se rodio slogan i to od naših filharmoničara: “slušam mamu, slušam tatu, slušam Filharmoniju!” Rekordne medijske objave, materijali koji su viralni uz preglede od nekoliko miliona gde publika širom sveta taguje svoje lokalne i to najpoznatije fiharmonije uz upit zašto i one ne rade nešto slično, ojačale su poziciju Beogradske filharmonije kao inovatora uz vidljivost na međunarodnoj sceni, kreativnog lidera u regionu, a na domaćem terenu kuću čija su vrata otvorena svima i to od prvih dana života.
Smatrate li da nove generacije mladih razumiju vrijednosti koje kultura i ozbiljna glazba pružaju svakom pojedincu, kao važan dio opće kulture i obrazovanja?
Školski sistem se izuzetno promenio, a inicijative da se kod mladih stvore kulturne navike su bukvalno na individulanom planu u zavisnosti od ličnog entuzijazma edukatora. Međutim, nove generacije drugačije pristupaju znanju koje im je u velikoj meri dostupno. Zato je moguće da se uz dobre sadržaje na društvenim medijima oni privuku, da im se razvije radoznalost ali je važno da ih “ne prevarite” jednom kad dođu. Dobar primer za to je novogodišnji koncert Beogradske filharmonije na kome je bilo jako puno mladih ljudi. Kroz dobro osmišljen program upakovan u muzički šou ali uz svirku na vrhunskom nivou, obezbeđujete kartu za “dugotrajnu vožnju”, kao i da se mlada publika kroz svoje sazrevanje redovno vraća.
Prepoznati ste kao liderica u kulturnoj industriji. Koliko je, prema vašem iskustvu, važno razumijevanje ljudi i međuljudskih odnosa u procesima vođenja organizacija?
Ono je posebno važno u kreativnim industrijama, odnosno u svetu kulture s obzirom na to da se u kreativnim organizacijama ne upravlja samo procesima i resursima, već energijom, motivacijom i osećajem smisla ljudi koji stvaraju. Pokretačka snaga i vizija su tu presudne jer se u suprotnom kreativnost se gasi, tim se povlači u rutinu i do narednog ciklusa – inovacija nestaje. Ukoliko organizacija prolazi kroz krizu, ovo su, nažalost ključni elementi koji stradaju. Oni su kor svake ustanove i moraju se s velikom pažnjom zaštititi.
Što biste preporučili kolegama koji se bave odnosima s javnošću u kulturi, bez obzira na to u kojoj zemlji djeluju?
Imajući u vidu prilike u svetu, mislim da je polje našeg rada sada važnijeg nego ikada. Ne samo u emitovanju poruka već u stvaranju dijaloga. Možemo da se potrudimo da naš sektor učinimo važnijim nego ikada. Jer kultura neguje autentičnost, međuljudsko razumevanje, podstiče empatiju i osećaj pripadnosti, zato uz dobro osmišljene odnose s javnošću možemo uticati da naše sredine budu svesnije, inkluzivnije, bolje i na kraju – pametnije.
