U vremenu kada su informacije dostupnije nego ikada, ali istovremeno i podložnije manipulaciji, pitanje povjerenja u medije, razumijevanja sadržaja i kritičkog promišljanja postaje jedno od ključnih pitanja savremenog društva. Razvoj umjetne inteligencije dodatno komplikuje taj odnos, otvara nove mogućnosti za komunikaciju, ali i nove izazove kada je riječ o dezinformacijama, autentičnosti sadržaja i medijskoj pismenosti.
Upravo tim temama bavit će se i dr. Tarik Meziani, voditelj Jedinice za medijske operacije u Generalnom direktoratu za komunikacije i informisanje Vijeća Evropske unije, koji će krajem marta govoriti na 23. međunarodnoj PRO PR konferenciji u Podgorici. U okviru svoje funkcije zadužen je za press centar, medijsko planiranje i audiovizuelne aktivnosti za Vijeće EU i Evropsko vijeće, uključujući produkciju, web streaming i upravljanje kompleksnom komunikacijskom infrastrukturom, dok paralelno koordinira i internu AI i data science mrežu Generalnog sekretarijata.
Povodom njegovog dolaska na konferenciju u intervjuu se dotičema izazova u prepoznavanju dezinformacija, ulozi umjetne inteligencije u javnoj komunikaciji, stanju medijske pismenosti te profesionalnim izazovima komunikacije u kompleksnom i sve nestabilnijem geopolitičkom okruženju.
1. Svjedoci smo stalnih manipulacija vijestima i informacijama u medijima. Po vašem mišljenju, postoji li način ili “recept” za prepoznavanje lažnih vijesti?
Postoje načini da se lažne vijesti razlikuju od činjenica, ali vjerujem da svi zahtijevaju određenu procjenu i kritičko razmišljanje. Ne postoji potpuno automatski metod. Neke kompanije i organizacije razvile su metode ili “recepte”, na primjer:
Provjera izvora: da li je izvor vjerodostojan, poznat po tačnim informacijama, ili je riječ o poznatom dezinformacijskom kanalu ili nepoznatom nalogu (posebno na društvenim mrežama)? Međutim, ni to nije dovoljno, jer smo vidjeli da i neki državno kontrolisani mediji koji šire dezinformacije ponekad objavljuju i tačne informacije.
Provjera načina širenja: da li se vijest širi “neprirodno”, odnosno uz pomoć botova? Ni to samo po sebi nije dovoljno, jer se slične tehnike koriste i za povećanje prihoda od oglasa.
Provjera teme: određene “podjeljujuće” teme češće se zloupotrebljavaju za uticaj na javno mišljenje radi stvaranja podjela, političke ili izborne koristi ili finansijske dobiti.
Moj lični recept počinje dozom skepticizma prema svemu što pročitam, vidim ili čujem. Zastanem i zapitam se: šta ovaj tekst zaista govori? Da li je to informacija ili mišljenje? Postoji li neka druga namjera osim informisanja? Da li i drugi izvori potvrđuju isto? To je posebno važno kada informacija izaziva jake emocije tada obavezno provjerim kako drugi izvori predstavljaju istu tvrdnju. To je dobra praksa i kod tradicionalnih medija, jer i oni imaju uređivačku politiku i određeni ugao gledanja.
2. Savremene AI tehnologije predstavljaju veliki izazov u oblasti medijske pismenosti. Na šta bi građani i profesionalci trebali posebno obratiti pažnju?
AI je tu da ostane. Zato smatram da trebamo usmjeriti napore na obrazovanje za pametno korištenje AI alata. To važi za škole, ali i za roditelje, a i odrasli moraju razvijati vlastitu AI pismenost, kao i organizacije koje se bave edukacijom odraslih.
Mnogi danas koriste ChatGPT i slične alate kao zamjenu za pretraživače, ali odgovore često uzimaju zdravo za gotovo. Umjesto toga, treba ih kritički preispitati, tražiti izvore i provjeravati ih. Prednost ovih alata je što omogućavaju dijalog možete postavljati dodatna pitanja i tražiti suprotna mišljenja i izvore.
Koristan upit može biti, na primjer: “Koliki je tvoj nivo sigurnosti u ovaj odgovor? Postoje li relevantni i pouzdani kontra-argumenti dostupni online? Prikaži mi te argumente i njihove izvore.”
3. Kao voditelj Jedinice za medijske operacije u Generalnom direktoratu za komunikacije i informisanje Vijeća Evropske unije, koji su trenutno vaši najveći profesionalni izazovi?
Trenutno je geopolitičko okruženje veoma nestabilno i nepredvidivo. Moj tim organizuje medijske događaje i vodi audiovizuelnu komunikaciju za Vijeće EU i Evropsko vijeće, uključujući i komunikaciju predsjednika Evropskog vijeća. Navikli smo na brze reakcije i rad u svakom trenutku, ali stanje stalne krize dodatno otežava situaciju.
Imam sreću da radim s posvećenim i stručnim timom, ali resursi su ograničeni. Izazov je održati kvalitet i brzinu rada, voditi računa o dobrobiti zaposlenih, spriječiti preopterećenje i osigurati kontinuirano usavršavanje. Također, moramo se prilagođavati novim tehnologijama i koristiti ih odgovorno. U komunikacijama, posebno audiovizuelnim, treba pronaći ravnotežu između inovacija i stabilnosti sistema uz poštivanje propisa i očuvanje kredibiliteta. AI posmatramo pozitivno, ali uz oprezan i odmjeren pristup.
4. Kako ocjenjujete trenutno stanje medijske pismenosti i šta taj pojam lično znači za vas?
Postoji veliki prostor za napredak. Istraživanja pokazuju da većina ljudi, posebno mladih, vijesti prati preko društvenih mreža, ali istovremeno najviše vjeruje tradicionalnim medijima i televiziji. To znači da su svjesni potrebe za oprezom, ali ne provjeravaju uvijek informacije kritički niti traže dodatne izvore.
Algoritmi često stvaraju “informacione balone” i prikazuju sličan sadržaj, što vodi ka suženom pogledu na stvarnost. Treba mnogo više raditi na razbijanju tih obrazaca. Za mene medijska pismenost znači razumjeti da informacije bilo online, u štampi ili na televiziji rijetko dolaze bez interpretacije ili konteksta.
5. Koji će biti glavni fokus vašeg predavanja na 23. međunarodnoj PRO PR konferenciji?
Moje predavanje će biti fokusirano na primjenu AI u javnoj komunikaciji njene prednosti i prilike, ali i rizike i izazove. Posebno ću naglasiti neravnotežu u korištenju AI za širenje i za suzbijanje dezinformacija odbrana je često teža od napada, slično kao u cyber sigurnosti.
AI može povećati brzinu i efikasnost, ali komunikacija je i dalje odnos između ljudi. Zato ne smijemo zaboraviti ljudsku dimenziju i autentičnost u komunikaciji.
