Izvor: Marketing magazin
Boštajn Prijanovič je u oglašavanje ušao sasvim slučajno (naravno, ako neko još uvijek vjeruje u slučaj), kada mu je u toku studija ekonomije zatrebalo nekoliko stotina maraka za apsloventski izlet. U ljeto 1995. godine je dogurao do recepcije tadašnje agencije Bates Saatchi&Saatchi u Ljubljani počevši doslovno sa dna ljestvice – kao recepocioner; kao u starim dobrim pričama o uspješnim menadžerima koji su počeli kao kuriri, plakateri, raznosači itd. te se, nakon decenija, našli na vrhu organizacija koje su uistinu dobro upoznali. Kako sam kaže, imao je sreću jer je došao u organizaciju koja je tada bila puna energije. Dobro situirana agencija koja je tada radila sa velikim klijentima kao što su Mars, P&G i drugi te istovremeno. gradila kreativnu ekipu koja je zaista imala dosta vremena da se temeljito lati svakog projekta. “Posao je imao posebnu draž,“ priča Boštjan Prijanovič, „Dragan Sakan i njegov regionalni agencijski lanac su me zapalili. Na početku sam radio sve. Tri mjeseca na recepciji, a zatim je Sakan došao na genijalnu ideju da me rotira po odjelima. Cijele sam se godine ‘obrazovao’ po svim odjelima agencije: medijskom, zatim u administraciji, finansijama, kreativi, organizaciji događaja, čak sam i u dizajnu bio tako da znam upotrebljavati neke dizajnerske programe. Kada sam se, kasnije, počeo brinuti o klijentima, imao sam gotovo dvije godine iskustva. I osnovu za dugoročnu saradnju sa Sakanom, jer se nije radilo samo o poslu, već i o osobnom mentorstvu. To je trajalo sve do 2002. godine kada smo morali, zbog gubitka licence, razmisliti šta ćemo uopšte uraditi sami sa sobom. Imali smo reviju za umjetnost u oglašavanju, koja se zvala New Moment i Sakan je odlučio da od te robne marke stvori kreativnu agenciju. Cijela mu se regija poridružila. Makedonci i Bugari su bili vrlo uspješni i većinu svojih poslova su prenijeli u New Moment, Zagreb je bio slabiji, u Bosni smo morali sve napraviti od nule, pa i u Srbiji. U Sloveniji smo brzo izrasli u srednje veliku agenciju. U narednih pet godina, dok sam bio u New Momentu, uvijek smo bili između desetog i petnaestog mjesta po prometu.“
Prijanovič je radio u Saatchiju od 1995. do 2002. godine, zatim se pridružio New Momentu i u njemu ostao do 2007. godine.
Zašto ste se vratili u New Moment?
Sada sam se vratio na poziv ljudi koji još uvijek vjeruju u ideje. Shvatio sam da oglašavanje volim više nego što sam mislio. Bavio sam se i idejom idealne agencije i zaključio da nam je Sakan već tada govorio kakva bi morala biti, samo ga mi nismo razumjeli.
I kakva bi morala biti?
Poslovno gledano, mora biti ‘fluidna’, barem ja tako to zovem. Agencija koja nije vezana na ogromne fiksne troškove. Pri tom ne smije ići u krajnost i imati zaposlenog samo direktora i vlasnika. To u oglašavanju ne ide. Agencija treba ljude koji poznaju robnu marku. U pogledu sadržaja mora biti odgovorna. Ili, drugačije rečeno, mora u potpunosti razumjeti da je tu zato kako bi oglašavanje klijenta bilo efikasno. Mora biti analitična – agencije trebaju više Stephena Hopkinsa, a manje Dana Drapera. Osim kreative, koja je osnova, trebamo stratege, analitičare koji razumiju ‘big data’, znaju iz podataka izvući upotrebljive zaključke, koji razumiju klijentov posao, koji razumiju zašto agencije uopšte postoje. Istovremeno, mora biti pustolovna i hrabra, mora prekinuti stare spone i stare modele finansiranja, stare modele zaračunavanja i istaći se, ponuditi klijentu, recimo, plaćanje na osnovu efikasnosti. Istovremeno, agencija bi morala znati kreirati i vlastite proizvode. Kao što to vrlo uspješno rade mediji koji već nekoliko godina, osim prodaje oglasnog prostora, moraju prodavati i druge sadržaje, izmišljati proizvode, uključivati robne marke i na taj način osiguravati novac.
Agencija mora ponovo postati privlačna. Kao nekada, kada su se klijenti osjećali ‘nobel’ ako su se družili s nama, ili s Arihom sjedili na kavi. Danas su agencije i klijenti gotovo komično paušalno kritični jedni prema drugima. To stanje mora prekinuti agencija koja će se posvetiti klijentu, postati dio njegove poslovne strategije, raditi projekte s entuzijazmom, nikada ne doći na sastanak bez nove ideje… To nije lako, to znači da se moraju promijeniti ljudi u agencijama. Pa čak i to da moraš prekinuti saradnju s kiljentom koji to ne cijeni, odnosno smatra da mu to nije potrebno.
Kako će New Moment u Sloveniji i Hrvatskoj postati pustolovan?
Polako, ali sigurno. Ako to ne napravim za dvije godine, onda moj cilj nije ostvaren. New Momnt ima dvije vrlo važne prednosti koje će nam biti od pomoći. Prvo, radi se o jakoj mreži jer New Moment zaista djeluje kao regionalna agencija. Velike svjetske mreže ne djeluju kao regionalne agencije. Sve su uključene u svoj sistem dobiti i gubitka, sve one izvještavaju centralu i pojedina država ne može sebi priuštiti da bude od pomoći drugoj državi. Svaki direktor lovi svoj rezultat. U New Momentu je kultura saradnje građena planski. Imali smo regionalne događaje na Ohridu i u Piranu i oni nastavljaju da žive i sada. Moja prednost je u tome da mogu koristiti kreativce iz svih država. Druga stvar, koja po meni predstavlja prednost malih agencija, je to da ustvari klijent uvijek radi s malom agencijom. Klijenti misle da su velike agencije sposobnije i, djelomično, to može biti tačno jer mogu plaćati kvalitetnije ljude, ali na kraju je bitnije koji ljude rade za klijenta. Čest primjer je agencija koja ima novi poslovni tim u kojem rade najbolji ljudi, ali te ljude klijent nakon pitcha, u pavilu, više nikad ne vidi. Na kraju za njega rade mladi, manje iskusni saradnici. Klijenti koji angažuju New Moment rade samnom, rade s ljudima koji imaju deset, petnaest godina iskustva i rade s ljudima koji su multinacionalni, jer svaki kreativni projekat realiziramo barem sa dvije ekipe, iz dvije države.
