Drugi jezik na kojem je dostupan ovaj članak: English
Piše: Ekrem Dupanović
Mi danas živimo dva paralelna života. Jedan je ovozemaljski, fizički život, a drugi je onaj na društvenim mrežama. Kada umrete u stvarnom životu još uvijek postoji nada da ćete nastaviti živjeti na „onom“ svijetu. U raju, ili paklu, zavisi kako ste zalužili. Ali kada ukinete sebe na društvenim mrežama, onda ste umrli definitvno i zauvijek, bez šansi da nastavite zagrboni život jer ga u virtuelnom svijetu nema.
Kada sam na svom Facebook profilu najavio da odlazim sa FB, isto kao da sam najavio da ću izvršiti samoubistvo. Počele su stizati poruke (FB, Messenger, mailovi), u kojima mi prijatelji poručuju da to ne činim, hrabre me da izdržim i da promijenim odluku, da sačekam da prođe južina jer sam u njeno vrijemje tako odlučio, a to nije dobro. Neke poruke su bile tako emotivne zaista kao da sam najavio svoju skoru nasilnu smrt.
Kada budem umro i kada me budu ukopavali, ako za to bude znao moj prijatelj Planinko Kapetanović, siguran sam da će biti na sahrani i baciti grumen zemlje zamnom. U tom času će u sebi kazati: „Žao mi je, dobri moj prijatelju.“ Tu istu poruku mi je napisao sada na Facebooku. Upravo tako. Ja sam za njega već mrtav čovjek. Romeo Drucker iz slovenskog kvarteta Tartini je napisao na FB da želi uhvatiti zadnji vlak te meni i porodici čestita nastupajuće blagdane i dodao da ne zaboravim u maju iduće godine doći na koncert Tartinija u okviru Sarajevskih večeri muzike. Bogami, kao da odlazim sa ovog svijeta, kao da me poslije Facebooka ne može nazvati na mobilni, poslati poruku sms-om ili mailom. Kao da sam odselio na drugu planetu ako me više neće biti na Facebooku. Ivan Brezak Brkan mi, da se osvjestim, šalje link na članak u kojem piše kako ću bez Facebooka propustiti neke događaje, neke fotografije i sigurno neke nagradne kupone?!
Jedinu razumnu poruku mi je poslao Dušan Drakalski: „Ekreme, nije fora da tebe nema na FB, već je fora da Facebooka nema u tvom životu.“ Baš tako, više ga neće biti.
Ja želim da se iščupam što prije, a vi kako vam bude. Postali smo robovi društvenih mreža i aplikacija. Gledam ljude koji ništa više ne znaju uraditi dok ne pogledaju u aplikaciju: kad su poslovni sastanci, kad su roditeljski sastanci, koliko je kilometa pretrčao i koliko je kalorija potršio, kad i šta treba jesti, kad je vrijeme da popije malo vode… Čim sjednu u auto uključe Google Maps jer oni bez toga više ni do vlastite kuće ne znaju doći.
Svaki nam se dan plasiraju novi servisi i nove usluge. Zbog nas? Ma ni slučajno već zbog naših podataka koje kao tragove ostavljamo svugdje za sobom. Podatke o tome ko smo, gdje živimo, kako živimo, kakve su nam navike, kakvo nam je imovinsko stanje, šta kupujemo itd. Google, Facebook, Instagram, Twitter, Viber i drugi po skupe pare prodaju brendovima koji nas onda bombarduju svojim porukama. Mediokriteti postaju influenceri, djeca koja se još uvijek pišaju u gaće dobijaju stotine hiljada i milione pratilaca pričajući gluposti koje mi lajkamo. Na moskovskom aerodromu djevojke zakupljuju male luksuzne avione na dva sata. U njima imaju make-up artiste, stiliste, kamermane i fotografe. Sjednu u udobnu fotelju napucanih grudi i prekriženih nogu u minici i zamišljeno se zagledaju kroz prozor. Ispred njih stolčić sa kavijarom i šampanjcem. Kada se snimanje završi dobiju materijal na sticku i izlaze napolje jer ispred aviona već čeka slijedeća mušterija. Novac se obrće, a avion se ne pomakne s mjesta. Mi na Instgramu gledamo te fotografije i lajkamo. Što više lajkova, to više para. Što više para, to će oni željeti još više para. Da bi ih zaradili trebat će im još više naših lajkova i naše gluposti, i tako se stvari vrte u nedogled.
Ja sam kao otvorena knjiga. Svi koji to žele imaju moje kontakte i mogu me dobiti kad god hoće. Društvenim mrežama se nisam priključio da bih gradio karijeru. Ako u tome nisam uspio do sada, neću sigurno ni u ovih par godina života koliko mi je preosrtalo.
Dakle, živimo dva paralelna života. Jedan u stvarnosti, drugi na društvenim mrežama. Meni je i ovaj prvi dovoljan, i od njega sam umoran. Za ovaj drugi nemam ni snage ni vremena.
Ekrem Dupanović ekrem@www.media-marketing.com
+387 62 57 67 87
