Izvor: Backchannel, medium.com, Piše: Teenager
Često čitam članke o tehnologiji, mnogi autori pokušavaju shvatiti ili opisati način na koji teenageri koriste društvene medije. Ipak to ništa nema smisla dok takav članak ne napiše teenager iz svog ugla.
Kako bi članak bio transparenta; imam 19 godina i pohađam University of Texas u Austin-u. Jako sam zainteresovan za društvene medije i njihovu ulogu razvoju današnjeg društva. Mišljenja i stavovi koja ću iznijeti u članku su isključivo moja, izgradio sam ih posmatranjem i analiziranjem svog i ponašanja mojih prijatelja, ali i šire.
Neću se služiti nikakvim statistikama, analizama i slično. Takvih članaka ima mnogo. Želim vam objasniti kako zaista, mi teenageri razmišljamo.
Mnogi su već pisali o tome, ali zaista je tako – Facebook je za nas prošlost. Svi smo ga imali u srednjoj školi, tada je to bilo cool, ali sada nam se čini da je Facebook neizbježan, poput dosadnog porodičnog ručka, na kojem morate sjediti sve do kraja. Postao je čudan, a nekada je jako naporno i zamorno imati Facebook profil.
Čudan je jer je stvoren iritantan pritisak: “Zašto nemaš Facebook profil? Pa svi ga imaju?” Naporan jer moraš svima da se pravdaš ako nemaš profil, svi žele da budu prijatelji na Facebook-u.
Mi, teenageri, često Facebook koristimo kako bi provjerili novosti ili kontaktirali nekoga ko je u istoj grupi kao mi. Kratko provjerimo šta se dešava i to je to. Ovo je za nas dobra strana Facebook-a, jer smo u grupama okruženi istomišljenicima, ljudima sličnih interesa, za razliku od Newsfeeda koji je pretrpan informacijama i oglasima koji nas uopšte ne zanimaju.
Teenageri vole i Facebook Messenger. Najviše iz razloga što ovdje možemo kontaktirati ljude čije brojeve nismo imali hrabrosti tražiti.
Facebook često koristi i kao platforma preko koje lako možemo pronaći nekoga, jednostavno jer svi zaista imaju Facebook profil. Ako sam upoznao nekoga na zabavi, na primjer i kasnije ga želim pronaći, pa neću tražiti na Twitteru ili Instagramu!
Instagram je definitivno naš omiljeni društveni mediji. Iako svi imaju Facebook profile, radije fotografije postavljamo na Instagramu. Uvijek mi je fascinantno kada neko od mojih prijatelja koji imaju 1.500 prijatelja na Facebooku dobiju samo 25 like-ova na neku fotografiju, dok na Instagramu, na kojem ima samo 800 prijatelja (pratioca) dobije 253 like-a. Mislim da postoji nekoliko razloga za ovo:
Kada nešto like-am na Instagramu, nije me strah da će se to vidjeti na nečijem tuđem Newsfeed-u ili da će napraviti neko screenshot toga da se meni to dopada. Isto vrijedi i za komentarisanje. Na Instagramu nisam pod ovakvim pritiskom, a na feedu vidim samo sadržaj koji zanima, tako da je sasvim logično što ću radije vrijeme provoditi uz aplikaciju u čijem sadržaju zaista uživam, umjesto da satima scroll-am kroz Newsfeed koji nema kraja i povremeno ugledam nešto što mi je zanimljivo.
Sadržaj na Instagramu je i kvalitetniji. Korisnici ove društvene mreže se potrude oko fotografija, čak ih i edituju, dodaju filtere ako ništa. Još jedan razlog zašto nam se ovaj društveni mediji više dopada.
Instagram još uvijek nije preplavila starija generacija, nema svako Instagram profil, što znači da je on još uvijek “cool” i “hip” mladim ljudima. Ipak, toliko je popularan da je nemoguće da ukoliko imate smartphone nemate Instagram, ako ne da fotkate, onda bar da tagujete ljude na fotografijama.
Još jedna dobra stvar jeste ta što na Instagramu ne moram stalno paziti hoće li me neko tagovati na nekoj čudnoj fotografiji, na kojoj ne želim biti tagovan, jer tagove ne možete jednostavno vidjeti na feedu, iz ovog razloga Instagram je mnogo intimniji mediji. Tačno je da na Facebook-u postoji opcija da se ne vide tagovi, ali ne znaju svi ljudi za nju.
Korisnici na Instagramu ne postavljaju novosti 10.000 puta na dan. Fotografije i novosti se postavljaju jednom dnevno, ili jednom u sedam dana, ne non-stop, što znači da me ne zatrpa gomila informacija svaki put kada odem na svoj feed.
Na Instagramu ne možete ostavljati linkove, što znači da me niko ne može spamovati dosadnim advertisingom (koji je uvijek isti), dosadnim tračerskim člancima, Buzzfeed dosadnim člancima poput: “28 genijalnih proizvoda za psa za koje niste ni znali da trebate”.
To su jedni od razloga zbog čega mi, teenageri, više volim Instagram. Manje je komercijalan i fokusiran je na sadržaj. Osjećamo se kao da mi sami stvaramo mrežu, opušteniji smo kada komentarišemo i lakše nas je nagovoriti da budemo interaktivni.
Facebook koristimo kako bi prijateljima i familiji dali do znanja da smo i dalje živi, većina teenager-a sa kojima sam razgovarao na ovu temu (10-16 godina), nemaju Facebook profil, Instagram je sve što im treba.
Iskreno, mnogi od nas uopšte ne razumiju koja je svrha Twittera. Postoji grupa ljudi koja fanatično koristi ovaj mediji i tweeta o svemu što se događa, čak i kod mene u školi, a postoji i druga grupa kojoj Twitter služi kako bi saznala informacije ili “retweetala” nešto što je neko drugi napisao. Na Twitteru nije ni jednostavno pronaći prijatelje, pa iz tog razloga koristi se kao “skriveno” mjesto na kojem mogu da se žale, u našem slučaju na školu ili roditelje, jer mislimo da to niko ne može pročitati.
Twitter je mreža na kojoj tvoje statuse prati gomila nepoznatih ljudi, ali ipak znaju tvoj identitet (ovo će kasnije u članku biti bitno). Twitter je lako pretraživati, tako da savjetujem svima da ipak paze šta pišu, nije tačno da niko ne može pročitati šta tweetate. Mislite i na to da vaš potencijalni poslodavac vrlo lako može pročitati to što pišete.
Onda da rezimiramo; postoje tri osnovne grupe Twitter korisnika:
1. Oni koji se žale, ili žele da izraze svoje mišljenej i stavove,
2. Oni koji tweetaju sadržaj koji vjeruju da će njihov poslodavac vidjeti šta pišu,
3. Oni kojima Twitter služi kao dnevna doza novosti.
Snapchat
Snapchat vrlo brzo postaje “najkorištenija” društvena mreža, naročito sa pojavom opcije “My Story”.
Kako bih vam lakše objasnio, zamislite da idete na zabavu, kako bi to izgledalo na Snapchatu: Spremate se na zabavu, odlazite na zabavu, na zabavi ste i zabavljate se, odlazite sa zabave, budite se sutra nakon zabave.
Na Facebooku bi, za razliku, postavili fotografiju sa zabave, sa nekoliko prijatelja (i naravno potrudićete se da na ovim fotografijama nema alkohola jer Facebook koriste i vaši roditelji).
Na Instagramu postavljate nekoliko, najslađih, najljepših fotografija.
Snapchat je mediji koji dozvoljava da budete zaista ono što jeste. Nema društvenog pritiska, nije bitno koliko prijatelja imate, ne gnjave vas ljudi koje ni ne poznajete, ne vidite stvari koje vas ne zanimaju, već se zaista možete dobro zabaviti sa svojim prijateljima. Na Snapchatu se sve briše samo od sebe, ne razmišljate o like-ovima, jer vjerujte, ukoliko ne dobijem like na fotografiju na Facebook-u, ja je brišem.
Još jedan bitan detalj – Rijetki vjeruju da Snapchat zaista briše vaše fotografije. Mnogi vjeruju da postoji skriveni arhiv u kojem Snapchat čuva sve naše fotografije. Želim samo da kažem da nas to ne zanima. Mi šaljemo fotografije na kojima se glupiramo i zabavljamo, ne šaljemo brojeve ličnih dokumenata ili kreditnih kartica.
Tumblr
Sjećate li se kako sam rekao, kada sam pisao o Twitteru, kako vas tu mogu pratiti nepoznati ljudi koji i dalje imaji pristup vašim ličnim podacim i kako će ova informacija kasnije biti bitna? Sad je došao taj momenat. Tumblr je takođe mjesto na kojem će vas pratiti nepoznati ljudi, ali nemaju nikakve informacije o vama, osim onih koje vi želite otkriti. Tumblr je poput tajnog društva u koje puštate samo istomišljenike. Ukoliko vas počinju pratiti ljudi koje vi ne želite, dovoljno je da promjenite svoj URL. Ovo je odlična odbrana protiv vjećno znatiželjnih roditelja!
Tumblr je dobar jer takođe imate mogućnost izbora, na svom feedu vidite sadržaj koji je vama bitan, međutim teško da Tumblr možemo posmatrati kao socijalnu mrežu, u klasičnom smislu, ali mnogi teenageri je koriste kako bi se družili sa ljudima sličnih interesa.
Yik Yak
Yik Yak je nov na tržištu, ali skoro svi moji prijatelji na univerzitetu već koriste ovu mrežu. Stvara ovisnost jer je isključivo fokusiran na sadržaj onoga što pišete, ne postoji redovni pratioci, nema profila… ništa! Sve što je relevantno ili smiješno, biće na vrhu feed-a, ako nije interesantno biće na dnu, bez obzira na to ko piše, pa makar to bio i Kanye West ili neki neprimjetni klinac iz zadnje klupe.
Postoji oglas na Twitteru za Yik Yak koji često vidim, koji između ostalog kaže: “Svi su na Yik Yaku prije škole”, kao neko ko ide u školu, mogu da potvrdim ovu informaciju. Ne samo prije škole, nego i tokom nastave i razgovaraju o tome šta se dešava na nastavi i nakon nastave i dalje prate šta se dešava na Yik Yak-u vezano za kampus. (Možda je Yik Yak Twitter za školarce?)
Ono što je negativno, vezano za Yik Yak, jeste to da je ova aplikacija potpuno neupotrebljiva ako živite negdje gdje nema puno korisnika. Yik Yak funkcioniše samo u radijusu od 10 milja (circa 17km) od drugih korisnika.
Medium
Mnogi moji prijatelji žele započeti blog koji bi mogli čitati i prijatelji, ali i familija. Čim pomislimo na blog, nekako mislimo na WordPress, jer je zaista najprofinjeniji. Drugima je Tumblr sasvim dovoljan (i jeste u principu).
Međutim, kada sam god svojim vršnjacima predložio Medium za pisanje bloga, više nikada nisu poželjeli preći na drugu platformu.
Ono što posebno izdvaja Medium od drugih platformi jeste opcija “recommend” (preporuči). Ovakvu opciju nemate na WordPressu ili Tumblru. Druga dobra stvar Mediuma, jeste opcija komentarisanja pored teksta, za razliku od onog koji se nalazi na samom dnu.