Bankari su svi redom bijesni i nije im jasno zašto ćute Narodna banka Srbije i Udruženje banaka

This article is also available in: English

Izvor: Politika

Uzalud se banke u Srbiji upinju iz petnih žila da pokažu kako su društveno odgovorne i da pomažu vrtiće, kupuju opremu za bolnice, finansiraju Banku hrane, pomažu izbjeglicama da počnu svoj posao, grade parkove za djecu, sponzoriraju sportske događaje – za većinu građana one su derikože i zapravo su dobrice s parama koje su oteli od njih. I ne samo da su one derikože za klijente, već ih je takvim „naslikala“ i jedna banka. Znači njihov kolega, odnosno konkurent.

Direktna banka javnosti se predstavila kampanjom u kojoj su oglasili da oni svoje klijente ne jašu, ne čerupaju i ne šišaju. U reklamnom materijalu, u svakoj objavi, našla se životinja, odnosno kokoš na koju se odnose pomenuti glagoli. U slobodnoj interpretaciji klijenti su onda konji, ovce i kokoške. Banka je objavila da kod njih nema skrivenih troškova, da kredite odobravaju u najkraćem roku (za jedan dan) i da ne naplaćuju godišnje administriranje kredita.

Vlasnici Direktne banke su Andrej Jovanović i Bojan Milovanović, a banka je nastala spajanjem kragujevačke KBM banke i Findomestik banke nakon što su ih kupili. Javnosti su poznati i kao vlasnici tvornice za proizvodnju grickalica Marbo, koju su kasnije prodali. Prije dvije godine, zajedno sa investicionim fondom Mid Europa Partners, kupili su Dunav hrana grupu u čijem su sastavu kompanije Imlek, Mlekara Subotica, Bambi, Knjaz Miloš, a vlasnici su i Mediagrupe.

Ako je ovom dvojcu namjera bila da provokacijom njihova banka postane prepoznatljiva na tržištu, u tome su nesumnjivo uspjeli. O kampanji „ne šišamo, ne čerupamo, ne jašemo“ svi pričaju. Izazvala je i osudu dijela stručne javnosti i bijes bankara.

Žozef-Ivan Lončar, osnivač, vlasnik i glavni urednik časopisa O svetu marketinga Taboo i počasni član međunarodnog udruženja oglašivača, označio je kampanju Direktne banke ka oglasni promašaj vijeka.

On je u svom postu na Facebooku napisao „da je malo koja oglasna kampanja u ovom veku ponizila struku i njene poslenike kao ova“. Dodaje da se banka služi elementima nelojalne tržišne utakmice vređajući svoje konkurente.

Drugi krivac je, navodil Lončar, oglasna agencija: ako je prihvatila ideju klijenta, nije smjela to učiniti. Ako je i sama autor, tim gore. Klijenta je morala upozoriti da ne želi učestvoivati u njgovom neetičkom ponašanju. Bez obzira na to koliko je to klijent htio ili je toliko i toliko platio.

Lončar kao trećeg, možda i najvećeg krivca, apostrofira medije: oni ni po koju cijenu nisu smjeli prihvatiti objavljivanje ove kampanje. Pošto je najveći broj medija u rukama stranih vlasnika, trebalo je da se sjete da u njihovim zemljama to nije dozvoljeno i da bi svakako bili sankcionisani.

Četvrti krivac, koji je mogao biti najsuroviji sud ove gluposti, jesu klijenti ove banke: građani ili kompanije. Ova kampanja direktno vrijeđa njihovu inteligenciju, bez obzira na to na kojem nivou.

U bankama ne žele javno komentarisati kampanju Direktne banke. Kažu da su bankari  svi redom bijesni i da im nije jasno zašto ćute Narodna banka Srbije i Udruženje banaka.

„Ponuda Direktne banke za keš kredite ista je kao i ponuda svih ostalih banaka. Iste kamate, iste procedure. Oni ni u čemu nisu dali povoljniju ponudu da bi se mogli pozivati na to da ne jašu, ne šišaju i ne čerupaju svoje klijente. Naveli su da ne naplaćuju naknadu za godišnje administriranje kredita, a to ne naplaćuje nijedna ili 99 odsto banaka,“ kažu u jednoj banci.

Banke godinama grade svoj imidž, objašnjavaju da novac ima svoju cijenu, navode šta sve ulazi u kamatu kako bi objasnili klijentima da je ne formiraju na pamet samo da bi što više zaradili. Gdje je kraj negativnoj kampanji? Da li će slijedeća biti upiranje prstom u konkurenciju da su skuplji od njih, pitaju se u bankama.

U Direktnoj banci su prezadovoljni efektima kampanje i kažu da ih klijenti zasipaju kreditnim zahtjevima. Dragan Lazarević, predsjednik Izvršnog odbora, kaže da su samo željeli napomenuti kako su oni fer i efikasna banka, jer daju direktne odgovore.

„Nismo smatrali da u reklami trebamo imati mamu, tatu, seku, baku i deku koji su sretni što otplaćuju kredit jer je to licemjerno. Istraživanja pokazuju da je za klijenta odlazak u banku podjednako stresan kao i odlazak zubaru,“ kaže Lazarević.

U marketing agenciji Hominid Studio, koja je kreirala kampanju, rekli su da im je drago što medije ova tema interesuje i što kampanja nije prošla nezapaženo. Nisu htjeli dati bilo kakav drugi komentar.