Piše: Špela Levičnik Oblak, predsjednica i regionalna kreativna direktorica agencije Luna, Ljubljana
Pogled unazad postaje vremenom sve ljepši. I što su ta vremena dalje, sve nam se ljepšim čine. Kad pomislim na prošlost prvo se sjetim da je oglašavanje bilo jedna od najpoželjnijih industrija (hm, danas i nije baš…), sjećam se dobrih odnosa, ljudi koji su me oduševljavali i energije koja je s time povezana, koja je oslobađala. Vijeme nismo mjerili samo u satima već ponekad i u minutama, ali i u danima, mjesecima i godinama. Sada su se mnoge stvari promijenile. Novi mediji, novi odnosi moći, teške ekonomske okolnosti, brzi tempo, instantni odnosi, profit je kralj i mladost je zakon. Sve je mnogo kompleksnije, brzo i sveprisutno.
Istina, ništa nije kako je nekada bilo i nikada više neće biti kako je bilo. Postoji mnogo razloga da nam se stisne u želudcu. Za sve ove godine rada došla sam do dvije ključne spoznaje. Promjene su uvijek manje ili više bolne (osim u rijetkim slučajevima), mada kada ih jednom prihvatiš i napraviš korak izvan i opet se zadišeš pojavi se neka nova, luda energija koja aktivira i pogura svijet naprijed. I počneš stvarati iznova. Bez obzira na starost.
Drugo saznanje: još uvijek svijet ka boljem pomjeramo mi ljudi. I kada te nakon 25 godina rada još uvijek oduševljavaju i nadahnjuju ljudi u poslu koji se tako dramatično promijenio, onda to novo vrijeme i ne može biti loše.
I za kraj da parafraziram još jednom s liste „old men“, Frank Zappa:
“NO COUNTRY FOR OLD MEN? NO COUNTRY FOR AD MEN? ADVERTISING IS NOT DEAD, JUST SMELLS DIFFERENTLY!”