Razgovarao: Ekrem Dupanović
Jasmin Fazlagić (1975.) se fotografijom počeo baviti prije tačno 20 godina sarađujući sa Besimom Hodžićem, majstorom umjetničke fotografije.
Urođenim talentom i upornim radom uspio je izgraditi prepoznatljiv stil koji ga razlikuje od drugih i afirmira kao izuzetno nadarenog fotografa.
Nakon što je pokrenuo vlastiti studio za reklamnu i modnu fotografiju, svrstava se među najpriznatije fotografe u Bosni i Hercegovini, što potvrđuje i velika lista klijenata koji čine Jasminov portfolio.
Sarađuje sa mnogim marketing agencijama radeći kampanje za neke od najjačih kompanija u BiH, kao i za mnoge umjetnike i ljude iz javnog i kulturnog života.
Smatrate li da fotografija u oglašavanju danas ima mjesto koje zaslužuje?
Mislim da je odgovor na ovo pitanje isti kao kada pitamo da li narod ima vlast i političare koje zaslužuje? Trebalo bi biti mnogo bolje, ali sami smo birali. U vrijeme kada je u našoj zemlji pola miliona nezaposlenih, a digitalna fotografija postala svima dostupna, došlo je do ekspanzije “ljudi sa foto aparatima” koji sebe nazivaju fotografima, te su spremni raditi posao za bilo koju cijenu. S druge strane, ako govorimo o marketinškim agencijama koje, da bi dobile posao, idu sa ponudom fotografa po cijeni grickalica za ketering pa angažuju takve fotografe, onda sve skupa izgleda tako kako izgleda.
Pogledao sam intervjue kolega koji su takođe govorili na ovu temu, pa bih dodao još nešto.
Kolega Domagoj Kunić je rekao kako se zbog smanjenih budžeta reklamna fotografija radi u pauzi za vrijeme snimanja video spota te da ulijeće na brzinu i pokušava napraviti snimak dok mu još nisu odnijeli scenografiju. Nažalost, i sam sam sudionik takvih dešavanja. Ali ima jedna stvar koja je još gora od ove, a to je da znam mnogo slučajeva u kojima marketinške agencije koriste screenshot ili uzimaju frame iz video kamere, pa to stavljaju na bilborde.
Fotografija zaista „ima“ mjesto koje „zaslužuje”.
Da li ste Vi, kao autor, zadovoljni vrednovanjem Vašeg autorskog rada?
Ako mislite na klijente oglašivače, zaista ne znam koja ličnost ili institucija u ovoj državi može relevantno vrednovati nečiji fotografski rad? Možemo se između sebe hvaliti i dizati ego, ali činjenica je da autorstvo u našoj branši zamjenjuje cijena koštanja. Evo da pokušam ispričati jednu kratku priču. Moj prijatelj, akademski slikar, dobio je posao da uradi 30-ak slika za jednu kompaniju. Onda se neki genijalac sjetio da se taj posao ne može tek tako dati njemu, nego da idu na tri ponude. Da sam bio raspoložen za dobru šalu, učestvovao bih na tenderu sa slikama onih velikih starih bombonjera u kojima dobijete par čokoladica i sliku na poklopcu bombonjere veliku pola metra. Sve to košta 5 KM. Mogao sam staviti ponudu za 10 i zaslađivati unaprijed dobijeni tender.
Nedavno me zvala jedna marketinška agencija da im pošaljem ponudu za fotografisanje nekih reklamnih pakovanja. Nakon što sam poslao ponudu, javili su mi da je klijent izabrao jeftiniju ponudu. Da li zaista mislite da su provjeravali koji autor stoji iza koje ponude?
Šta najradije fotografirate kada su u pitanju oglašivačke kampanje?
Svakom poslu koji radim prilazim sa željom i entuzijazmom da ću napraviti nešto što će me učiniti sretnim. Radim dosta modnu, reklamnu i produkt fotografiju i svaka je izazov za sebe. Volio bih se u budućnosti posvetiti ozbiljnijoj produkt fotografiji jer smatram da nam to nedostaje. Imam pozitivna iskustva sa nekim proizvođačima koji žele ozbiljnije da rade, pa ćemo vidjeti šta će se u budućnosti dešavati.
Portfolio Jasmina Fazlagića možete pogledati na: