Razgovarao: Ekrem Dupanović
Želio sam saznati kako Sašo i Dušan gledaju na veličanstven uspjeh u Cannesu sa vremenske distance od dvije godine, može li se taj uspjeh ponoviti, koliko nagrada iz Cannesa znači za business i šta očekuju ove godine?
Sašo, Vi i Sakan ste godinama odlazili u Cannes i maštali kako ćete se i vi jednom popeti na pozornicu po svog lava. Posrećilo vam se, ali Saki tada već nije bio živ. Kako ste se osjećali kada ste primali tu magičnu statuu?
Sašo Pešev: Da. Nažalost tako je. Cilj “osvajanje Kana” smo Saki i ja postavili daleke 1998. godine. Čak smo i definirali nagradu za kreativca, čija ideja uspe da to ostvari. Ali Kanski lav ipak nije bilo lako osvojiti. Imali smo sva regionalna priznanja, ali nama je cilj bila najveća svetska pozornica. Pobediti među 40-tak hiljada entrija. I, kao i u životu, teško je planirati, a pogotovo da ćeš dobiti kanskog lava. Znali smo da smo dobri, nivo je bio kanski, ali ipak godinama nam se to izmicalo. Konačno 2013-te. Booom! Ne bilo koji lav, već titanijumski. Možda i najprestižniji. Uostalom, on se dodeljuje poslednjeg dana tačno pred proglašenje mreže godine I zatvaranje festivala. Nažalost, Saki više nije bio među nama. Nadam se da je to video odozgo i da se radovao zajedno sa nama. Mi smo tog lava, kao i pobedu za agenciju godine na Golden Drumu, posvetili njemu. Jer, zaista, on je postavio temelje za taj uspeh.
S kampanjom Zajednička molitva ostvarili ste ‘vjekovni’ san New Momenta. Saki je govorio da svaka velika ideja prvo mora biti odsanjana. Zajednička molitva jeste velika ideja i to za cijeli svijet. Da li ste je sanjali?
Dušan Drakalski: Iskreno, ne znam da li sam sanjao, ali sam siguran da smo radili puno. Zajednička molitva je jedan od retkih projekta gde su apsolutno svi bili uključeni u proces. Svako je imao svoju dužnost kako bi se taj rad desio. Sašo je aktivno pregovarao sa Makedonskom crkvom i IVZ (Islamska vjerska zajednica Makedonije). Najvažnije je bilo da neko ubedi verske zajednice.
Ja sam režirao, snimao, pokušavao da ubedim ljude kako niko neće dići New Moment zgradu u vazduh, montažer Filip Grchev i Marko Đoković su dali svoj doprinos praveći razne verzije… Svi su bili uključeni u proces. Čak je i direkor finansija Goran Naskovski pomagao projektu koristeći svoje kontakte u crkvi.
A san…
Uvek se setim Sakija kako mi govori 2003. na Ohridu da ćemo zajedno jednog dana po lava. To mi je rekao nakon našeg malog festivala (OHRIDEA) koji smo organizirali na Ohridu. Deset godina kasnije smo otišli u Kan po lava, a na sebi smo nosili majice sa Sakijevim likom. Ne znam da li je time ostvaren san ili je samo otvoren novi početak. Mislim da New Moment ima potencijala za više.
Kada ste se popeli na najviši od svih vrhova kanskog festivala, kako vam se sad doimaju ‘manji’ festivali. Da li ste još uvijek, recimo, zainteresirani za Golden Drum i Eurobest, ili je Cannes sada ljestvica koju želite još koji put preskočiti i na to bacate sve karte?
Sašo Pešev: Da li zbog krize, pa su neki lokalni i regionalni festivali izgubili svoju draž, ili zbog toga što smo, kao što kažeš, osvojili najveći vrh, kanski titanijumski lav, moram reći da je Kan naš primarni cilj. Nama ambicije nisu nestale. Mi hoćemo da se takmičimo sa najboljima. I ove godine New Moment Skoplje ima interesantan rad, po nama doista zanimljiv. Kampanja se zove Crveni telefon, radili smo je za nacionalnu televiziju Telma.
Dušan Drakalski: Svi festivali su različiti. Mi smo nakon Kana osvojili dosta nagrada na Eurobestu i Golden Drumu. Kan je za nas postao važan, ali to ne znači da smo zapostavili druge festivale. Imao sam prošle godine prilike videti Kan i iz drugog ugla, biti član žirija. Mislim da smo jedina agencija sa Balkana koja je bila u kanskom žiriju.
Hoćete li instalirati u agenciji ovih dana ‘crveni’ telefon na koji bi vam mogao stići urgentni poziv iz Cannesa da dođete po još jednog lava za kampanju Crveni telefon? Neću vas pitati šta želite, već šta očekujete u Cannesu ove godine?
Dušan Drakalski: Ne možete očekivati Kan. To je festival na koji dolazi sve najbolje iz cijelog svijeta. Ove je godine u konkurenciji preko 40 hiljada radova. Mi realno ne očekujemo ništa, već se svaki put borimo do kraja. I uživamo u procesu rada, a ne samo u nagradama. Bez razlike na pobedu ili poraz. Negde između te dve vatre, pobede i poraza, se nalaze naš život i naša sreća. Važno je da smo srećni u procesu stvaranja, a ne samo u pobjedi. Zamislite finale na svetskom prvenstvu bez meča. Meč je važan, a ne trofej. Nagrada je samo okvirni dokument koji zaokružuje sve ono što se dogodilo na terenu. A i sama nagrada je kraj jednog rada.
Zašto kažem da mi je proces važan? Izdvojiću nekoliko radova koje smo poslali u Kan: Crveni telefon je rad koji je star dve godine. Čekali smo trenutak gde da to prodamo. Slaviša Savić iz beogradskog New Momenta je imao ideju za Help button pre tri godine. Trebalo je vremena da se taj rad dogodi. Ja sam počeo da radim na tome dok se nisam razbio s motorom, pokušavajući snimiti nešto, pa je onda Igor Milovanović odlično završio projekt. Dobro je kad se energije ujedine.
Poster za Hannu Hodžu je Ivan Jančev – Kocka, iz New Moment Sofija radio samnom devet meseci. Jedan print devet meseci rada. Znam da to zvuči smešno svima onima koji traže print za dva dana, ali evo pogledajte sami na instagramu. instagram.com/hannah_hodxa
Ove godine smo čak žrtvovali i New Moment Magazin kako bismo pomogli u borbi za razoružanje.
Eto to je taj proces u kojem mi uživamo. To su naši mečevi.
Drago mi je da ove godine New Moment na nivou regije ima dobar broj radova. Izdvojili smo radove iz Skoplja, Beograda i Sofije i poslali ih u Kan. Da budu deo globalne priče i mi smo srećni da je tako.
Šta će ti radovi napraviti u Kanu? Ako mene pitate ja sam uvek samokritičan i reći ću vam – ništa. Ali važno je da su tu i da su napravljeni te da smo se time bavili dugo vremena. I važno je da ti projekti naprave nešto više osim osvajanja nagrade.
Telefon je zvonio onda kad smo dobili lava, ali morali su nas tri puta zvati da bismo podigli slušalicu. Iz Kana su me zvali tri puta da kažu da smo dobili nagradu. Ja jednostavno nisam znao taj broj. Podigli smo lestvicu. Prošle godine smo imali finalistu u Kanu, a niko se u agenciji nije radovao. Da je ta short lista stigla godinu dana ranije, onda bismo slavili.
Da li je kanski lav New Moment mreži doneo nekog novog klijenta, da li je značio nešto za new business. Šta vam je donio, ako ne u biznisu onda na nekim drugim područjima?
Sašo Pešev: Kanski lav nam je doneo veoma veliki PR. Ali pre svega internacionalni. O nama je napisano mnogo tekstova i dali smo intervjue za preko 60-tak medija. Nažalost, moram konstatirati da smo imali veću pažnju vani, pre svega regionalnu pa i interncionalnu, nego u Makedoniji. Da li je bilo u pitanju neznanje lokalnih medija o značenju same nagrade ili, kako kažu, u svom selu ne možeš biti vrač, svejedno. I danas mislim da smo mi globalno više cenjeni. Samim tim sam dao i odgovor na tvoje pitanje. Mi nažalost neki direktni impakt na klijente ili lokalni biznis nismo imali.