Kopiranje postojeće kampanje (u nadi da niko neće otkriti plagijat) je nizak udarac svima u industriji

This article is also available in: English

Priredio: Ekrem Dupanović

Željeli smo razjasniti kako je došlo do TV spota za vodu Lejla Sarajevske pivare. Poslali smo Pivari molbu za komentar. Dobili smo suhoparan mail u kojem nam odgovaraju da će poslati komentar ukoliko to oni budu smatrali za potrebnim. Nisu ga poslali. Tražili smo od Pivare i da nam pošalje kontakt sa agencijom Gotiva koja je potpisala sport. Bilo smo na Gotivinoj stranici, ali tamo nema kontakt podataka već formular koji trebamo popunti, dati sve svoje podatke, pa će razmisliti hoće li nam i šta odgovoriti. To da nam iz Sarajevske pivare nisu odgovorili niti poslali agencijski kontakt, upućuje nas da posumnjamo kako zapravo nije Gotiva podvalila Pivari, već je klijent tražio da se uradi kopija spota češkog brenda vode. Pa i da je tako, kriva je Gotiva. Agencija koja drži do sebe (a ne samo do novaca) nikada ne bi prihvatila takav zahtjev klijenta.

Danas možete pročitati kolumnu stalnog suskog vještaka Kamila Antolovića koji tvdi da se u ovom slučaju nedvojbeno radi o oponašanju koje je suprotno zakonu, kodeksu i etici struke.

U nastavku pročitajte šta o svemu misle ljudi iz struke. Nekolicina njih koje smo zamolili za odgovor nisu to učinili, vjerovatno plašeći se da im Sarajevska pivara može uskratiti neki od narednih poslova. Svi oni koji su pozvani, a nisu odgovorili, učinili su lošu uslugu sami sebi i čitavoj industriji. Sve dok se ovakve stvari budu dešavale, nikome neće biti dobro. Bosna i Hercgovina je jedina država u regiji čija oglašivačka industrija nema svoje udruženje. Ne žele ga oni kojima jedino odgovaraju mutni poslovi. Da postoje pravila slične stvari, kao što je Lejla, se ne bi mogle događati. Sud časti takvog udruženja bi sankcionisao svaki prekršaj zakona, etike i kodeska struke.

Lazar Džamić, kreativni strateg i predavač na Fakultetu medija i komunikacija, Beograd

U pitanju je očigledan plagijat, jer je i po principa probabiliteta malo verovatno da bi se ovakve podudarnosti ne samo u ideji, već i u detaljima, pojavile slučajno. Staro pravilo u oglašavanju je ‘10 godina ili 10,000 km’ – to jest, mogu se kopirati stvari koje su stare i zaboravljene ili vrlo daleko. Ali to je važilo pre interneta. Danas ne važi. Danas se sve zna, odmah. Prilično nepromišljeno od agencije, ili klijenta ako je zahtevao plagijat…

Goran Lizdek, Detail designer, DE Automotive GmbH, Minhen

Iako pretpostavljam da će se vremenom razjasniti ko je ovdje kome “podvalio”, odnosno da li je inicijativa o plagiranju već postojeće reklame došla od strane klijenta ili agencije, to neće više ni praviti nikakvu razliku, jer činjenica da je neko napravio do ove mjere beskrupulozan plagijat govori o potpunom nedostatku etike prvenstveno, a tek onda i kreativnosti. Bez obzira što najveću odgovornost snosi par ljudi koji su svjesno napravili ovakav potez, teško da je u produkcijskom procesu kreiranja ove reklame iko ostao čistih ruku, jer zatvoriti ne jedno nego oba oka na ovakav vid plagiranja teško da može biti i sa čim opravdan. Bude li ovdje ikakvih pravnih implikacija kao posljedice mislim da će biti potpuno opravdane i zaslužene.

Darko Bosnar, Innovation Director – Imago Ogilvy, Zagreb

Mislim da je prava šteta što se proizvod kao što je izvorska voda koja
izvire u Bosni, ne predstavi kroz priču koja je izvorno bosanska,
nego se traži inspiraciju u nečemu drugom.

Država koja je toliko lijepa i raznolika kao Bosna, sigurno skriva priče
koje samo čekaju da budu ispričane.
Nadam se da će to ostali brandovi znati prepoznati i početi primjenjivati.

Elma Pašić, GfK BiH:

Kao bh potrošača me ovo vrijeđa, a kao profesionalca rastužuje.

Naida Čelik, kreativna direktorica agencija Communis Sarajevo

Sa trenutnom populacijom od sedam milijardi ljudi na svijetu, velike su šanse da će neko imati istu ideju kao i mi. Pogotovo u advertisingu, gdje vrlo često imamo priliku da radimo kampanje za proizvode kakve oglašavaju stotine drugih oglašivača širom svijeta. I nije grijeh imati istu ideju. “Grijeh” je ne istražiti tržište i plasirati ideju kakva već postoji. Međutim takve stvari se mogu desiti slučajno.

Ono što se ne dešava slučajno je ponavljanje iste ideje uz istu realizaciju.

Kopiranje postojeće kampanje (u nadi da niko neće otkriti plagijat) je nizak udarac svima u industriji. Nije fer prema agnecijama koje rade na tome da ponude orginalne ideje, nije fer prema klijentima koje ulažu svoj novac i povjeranje, niti je fer prema potrošačima. Također nije fer ni prema mladim ljudima koji žele raditi u advertisingu jer to daje loš primjer šta ova struka jeste.

Bez optuživanja i traženja krivaca, imam samo jednu stvar da kažem – ako neko nije u stanju da napravi orginalno rješenje, neka prepusti posao onima koji to jesu.

Adnan Arnautlija, urednik Media Marketinga:

Uprkos generalnom mišljenju, BH brendovima nije najveći problem to što ih ne cijeni narod, nego to što ne cijene sami sebe. Način na koji brend pokazuje koliko cijeni sam sebe je njegov marketing, ali u BiH, čak i u kategorijama gdje imamo istinski kvalitetne proizvode, dopuštamo sebi gafove poput ovoga sa kampanjom za brend vode Lejla, a tu ne mislim samo na video spot, nego i na ostale elemente kampanje koji pored toga što su neinventivni (da ne koristim neku težu riječ) također izgledaju nekvalitetno (u prvom redu vizuali kampanje za print i bilborde).

Ono što ja kao BH potrošač zamjeram “svojim” brendovima je to što nisu dobri i jaki koliko mogu, trebaju i moraju biti, a postići će to tek kada počnu sami sebe da cijene.