Razgovarao: Ekrem Dupanović
Maša Vojvodić ima 28 godina. Diplomirala je marketing 2008. godine u Americi. U Leo Burnett-u radi četiri godine na poziciji Account Planning Manager-a. Najznačajnije projekte radila je za klijente i brendove Jaffa, O’Cake, Munchmallow, DonCafe, Nestle, Vip, Imlek, Banca Intesa.
Maša posjeduje nevjerovatnu energiju kojom pokreće sve oko sebe, vjeruje da radi najljepši posao na svijetu i u njemu uživa. Majka je petogodišnjeg Ognjena.
MEDIA MARKETING: U komunikacijskoj ste industriji zato što volite taj posao ili zato što jednostavno nešto morate raditi?
MAŠA VOJVODIĆ: Uverena sam da je ovo jedan od najlepših poslova jer objedinjuje rad sa ljudima, timsko rešavanje problema, razumevanje, kreativnost, stalnu igru misli, odgovornost i tačnost. Svakodnevnica se puno puta pomučila da mi promeni uverenje, ali bezuspešno.
MEDIA MARKETING: Ipak, zašto mislite da je rad u oglašavanju najljepši posao na svijetu i da li je pozicija planera baš to što vas najviše privlači ili biste možda željeti biti neki drugi igrač u timu?
MAŠA VOJVODIĆ: Planerski posao me ispunjava jer koristi moje kvalitete. Upošljava moje sposobnosti razumevanja, zapitkivanja, tumačenja, pričljivost. Ničime me ne ograničava. U Leo Burnett-u se moja energija hrani. Divan je osećaj kada vaši kvaliteti dobiju „poslovnu poziciju“.
Ovaj posao je učinio Mašu zadovoljnim planerom, prijateljem, kolegom, mamom, suprugom, ćerkom, sestrom. To je najveći uspeh ovog posla u mom životu.
MEDIA MARKETING: Šta mladi lideri trebaju naučiti i neizostavno usvojiti od svojih starijih kolega?
MAŠA VOJVODIĆ: Imajući u vidu da naša generacija žudi za brzim rezultatima, verovatno je najvažije razumeti, a onda i naučiti da uspeh nije cilj, već rezultat rada koji bi trebalo da nas ispunjava.
Isto tako, od iskusnijih kolega je dobro usvojiti saznanje da formula za uspeh ne postoji. Pored stprljenja, istrajnosti, posvećenosti, volje, hrabrosti i stalnog učenja, veliku ulogu ima to da li radite ono za šta ste predodređeni. Najbolji hirurg možda nikada ne bi bio dobar slikar. Sreća je kada to shvati pre nego što provede život pokušavajući da postane ime u slikarstvu. Mislim da je važno na vreme naučiti da svaki čovek ima dar koji treba da prepozna i uposli. To je početak puta ka uspehu.
MEDIA MARKETING: A vaš dar je?
MAŠA VOJVODIĆ: Prepoznajem u šta ne treba da uložim energiju.
MEDIA MARKETING: A šta bi obavezno trebali odbaciti iz tog nasljeđa?
MAŠA VOJVODIĆ: Nasleđe je korisno jer iz njega možemo da naučimo. Forme zastarevaju, suština ne. Zbog toga ne bih nešto proglasila spremnim „za odbacivanje“ dok ne postoji nešto novo, kvalitetnije i funkcionalnije, da ga nasledi .
MEDIA MARKETING: Znanje i iskustvo: šta je važnije i kako na najbolji način ispreplesti ta dva neizostavna aspekta rada i kreativnosti?
MAŠA VOJVODIĆ: Nema važnijeg, samo prvog i drugog. Prvo dolazi znanje, vremenom ga oplemenjuje iskustvo. Zajedno stvaraju veštinu koja je upotrebna vrednost u našoj struci. Dodala bih i timski rad, kao jednako važan aspekt ovog posla.
MEDIA MARKETING: Šta savjetujete svojim vršnjacima? Da vam se pridruže u ovoj industriji ili da pokušaju naći bolji posao?
MAŠA VOJVODIĆ: Nađite sebe, pa prema sebi i posao.
MEDIA MARKETING: Kako vizionirate budućnost komunikacijske industrije?
MAŠA VOJVODIĆ: Kao odgovornost naše generacije. Najveća opasnost komunikacijske industrije je da se pretvori u ono što nije – u strogo servisnu industriju, koja se i dalje naziva kreativnom, a koja zarad brzine i budžeta prvo žrtvuje kreativnost.
MEDIA MARKETING: Kako odbraniti kreativnost pred sve snažnijim naletom tehnologija koje tu kreativnost guraju u drugi plan? Tehnologija mnogima počinje bivati važnija od sadržaja. Ta odbrana kreativnosti pred tehnološkim cunamijem zaista jeste odgtovornost vaše generacije.
MAŠA VOJVODIĆ: Mislim da tehnologija nije u ratu sa kreativnošću. Čak naprotiv. Tehnologija je rezultat kreativnosti. U struku je unela transparentnost, brzinu deljenja informacija, bezbroj novih formi, mogućnost da saznamo više i vidimo dalje. Time je i obogatila.
Slažem se sa Vama da sadržaj polako gubi na važnosti, ali se bojim da taj trend ne dolazi od tehnologije već od nas, ljudi koji joj svašta dozvoljavamo. Na kraju, ako nema kvalitetnog sadržaja sami smo krivi za to.